Navodno su ga onda proglasili svecem i navodno se priča tako širila dalje i navodno se održala do naših dana. Navodno kažem, jer postoje i druge verzije priče. Pouzdano se zna da su do pojave najprije agresivnog marketinga, pa potom i interneta, ta sjećanja bila dosta skromna. Jadni ljudi koji su voljeli nekoga nisu do tada pojma imali da im je ljubav bila falš jer nisu na dan kada je spaljen pop Valentin potrošili lovu na poklon kojim bi tu ljubav dokazali. Koji gaf! Zbog tričavih, između pedeset i dvjestopedeset kuna, oni su gubili taj veličanstven osjećaj proslave spaljivanja popa na nekom rimskom trgu. Neprocjenjivo.


Nepravdu su ispravili trgovci plišanim srcima i čokoladnim srcima i svim ostalim srcima, trgovci cvijećem, trgovci putovanjima, trgovci ranoraznim znakovima pažnje i posebno, trgovci sms-ovima. Nanjušili su da je pop sebi neposluhom i mučeničkom smrću, uz malu pomoć marketinga i novih tehnologija, kupio ulaznicu u svijet besmrtnih, a oni sebi dodatnu lovicu. Svaki trgovac trguje nekom robom, a samo pravi trguje i ljudskom glupošću. Moš’ misliti, ja nisam znao izjaviti ljubav dok nije bilo Valentinova. Dobro ‘ajd, nisam baš ja neki etalon za takve stvari, ali recimo Mile, onaj iz srednjaka (srednje škole), taj je svaku koju je poželio odvajao za sebe, a nismo tada za Valentinovo ni čuli. Tome za fukanje nije bila potrebna popova pomoć. Znam ja da će mnogi reći kako je Valentinovo bez veze, ali će svejedno kupiti neki poklončić da se drugi dio veze ne bi uvrijedio. U tom slučaju to je početak kompromisa, onog koga će kasnije biti u toj mjeri da će cijeli život postati jedan veliki kompromis i da će latentno nezadovoljstvo biti glavna odlika takvoga života. Znam i da će neki reći kako je Valentinovo baš simpatično, jer za razliku od raznih dana državnosti, republika ili sličnih koja obilježavaju bitke ili zasjedanja, ono slavi ljubav. Za njih mi je u redu da slave. Ali mi nije u redu da tako misle. Takvi ne kuže da su im prodali [zna se već šta pod što]. I da svaka priča iza koje stoji lova i marketing, mora negdje imati zajeb. Ja vjerujem samo u priče koje se pričaju besplatno. Jedino to nisu jeftine priče.


Tekst preuzet s bloga: nemresbilivit.bloger.hr