Postoje tri vrste cinkaroša.1. Oni koje je školovala policija i koji "rade svoj posao". Kucaju u mašinu, naizmence, sonet i izveštaj za pol.arhivu. "Eros i meso" (naslov soneta, recimo). Onda izvještaj: "12. septembra 198+ sreo sam M.M.-a na Trgu Marksa i Engelsa. Imao sam u rukama časopis 'Socijalizam'. M.M. je prelistao časopis i pitao za cenu. Rekao sa mu (četrdeset hiljada, starih). - 'Jeftin vam je taj Socijalizam' - izjavio je M.M., i sa prezrivim izrazom na licu vratio mi pomenuti časopis."

Ovi prvi plaćeni su za svoj posao. Ubacuju ih u izdavačke kuće (urednici), pozorišta, itd.

2.Drugi tip su "dobrovoljci". Svesno. Oni nisu zavrbovani, ne pišu izvještaje (ne moraju da ih pišu). Oni su, kao i prvi, provokatori. Oni pišu, takođe, pesme i prozu. Ima ih mnogo među dečjim pesnicima. Oni su i sami nalik na pokvarenu decu. Već su u školi, po svoj prilici, bili prijavljivači.
Njihov je sistem sledeći: dograbivši priliku da se nađu u blizini nekog političara ili "policajca", oni brane svoju tezu, kao protivtezu vašoj. Oni su, dakle, pošteni. Oni ne lažu. Samo "ponavljaju" reči koje su čuli od vas. ("Brane svoju tezu.") -"Rekao sam onomadne da se ne slažem s Kišom kad kaže da su pisci cinkaroši. On time pravi razdor među piscima itd. Izaziva nepotrebno sumnjičenje." Time je a) cinkario vas; b) skrenuo pažnju na tekst koji ovaj nije čitao; c) napravio mu je sažetak vašeg teksta (uprošćen i netačan); d) ogradivši se od vašeg stava, pokazao je svoju odanost stvari.
Ovi su brojniji.
Dospevaju takođe na funkcije.

3. Oni koji čine isto što i prethodni, ali nesvesno. Oni se druže s političarima, lokalnim rukovodiocima i pravim cinkarošima (nekad u istom licu ili u dvojnoj funkciji). Oni samo brbljaju, prenose ono što su čuli.
Lako prelaze u grupu 1. i 2.
Ima ih mnogo i među tzv. disidentima.
Podjednako opasni kao i oni gore pomenuti.
Sve ih treba pomagati, jer to oni rade da bi prehranili decu.

Danilo Kiš, Pisci-cinkaroši, Skladište, BIGZ Publishing, Beograd 2003., str.172-173