Sigurno je da postoji i glupi, kukavički optimizam, koji mora biti zaboravljen. No optimizam kao otvorenost prema budućnosti ne smije nitko prezirati, pa ni onda kad se on stotinu puta vara; on je životno zdravlje koje bolesnik ne smije zaraziti. Neki nas ljudi smatraju neozbiljnima, neki nas kršćani drže nepobožnima ako se nadamo nekoj boljoj zemaljskoj budućnosti i na nju se pripravljamo. Oni vjeruju u kaos, nered, u katastrofu kao smisao sadašnjeg događaja. Izvlačeći se od odgovornosti za daljnji život, za novu izgradnju, za sljedeća pokoljenja, oni nalaze utočište u rezignaciji i pobožnom bježanju. Možda će sudnji dan biti sutra. Tada ćemo rado obustaviti rad za bolju budućnost ali prije toga ne.

*Tekst preuzet iz knjige Otpor i predanje.