Ne daruje se prijatelj prijatelju zbog teškoga tla zemlje,

gdje su krv, rod i prisega moćni i sveti,

gdje sama zemlja kažnjava ludost dvoličnosti

te čuva i štiti posvećene prastare uredbe.

Ne niče prijateljstvo
iz teškog tla zemlje,
nego iz slobodnog sviđanja,
iz slobodnog zahtjeva duha,
koji ne treba ni zakletve ni zakona.

Pokraj hranjivog polja pšenice
koje ljudi s poštovanjem brižno obrađuju,
kome znoj svoga lica,
pa ako treba,
i krv svojih tijela za žrtvu prinose,
pokraj polja svagdanjeg kruha
ljudi dopuštaju
da cvate i lijepi različak.
Nitko ga nije zasadio, nitko zalijevao.
Nezaštićen raste u slobodi
i u vedrom povjerenju
što mu se život
pod prostranim nebom
želi.

Pokraj nužnih stvari
oblikovanih iz teške zemljine sirovine,
pokraj ženidbe, rada, mača,
i slobodan čovjek želi
živjeti
i prema suncu rasti.
Nije lijep samo plod,
i cvjetovi su lijepi.
Da li cvijet plodu
ili plod cvijetu služi?
Tko to zna!
Ipak nam je oboje dano.
Prijatelji: dva najdragocjenija,
najrjeđa cvijeta
izrasla iz slobodnog duha,
koji se smiono povjerava
u slobodnom trenutku.

Ponajprije suigrači
na dalekim putovanjima duha
u divna
udaljena kraljevstva,
koja se u sjaju jutarnjeg sunca
blistaju kao zlato,
kojima u vrućim podnevima
lagani oblaci plavoga neba
u susret idu,
koja u uzbudljivoj noći,
pri sjaju svjetiljke
kao skriveno tajno blago
mame istraživača.

Pa kad mu velikim, vedrim i smionim mislima
duh dotakne srce i čelo
te on otvoreno i slobodno
pogleda svijetu u lice,
a iz duha iskrsne djelo
s kojim svatko stoji ili pada,
djelo jako i zdravo
koje ljudskom životu
sadržaj i smisao daje,
tada osamljeni djelatnik
osjeća potreba za prijateljstvom i razumijevanjem.
Prijatelj je poput bistre svježe vode
koja čisti duh od svakodnevne prašine,
osvježuje ga u vrućini
i razgaljuje u času umora.
On je kao tvrđa u koju se nakon opasnih borbi
duh vraća natrag,
nalazi utočište i okrepu.

A duh se želi povjeriti,
povjeriti se bez granica.
Gadi mu se crv
koji se u sjeni dobra
hrani zavišću, zlobom i znatiželjom,
gnuša se nad piskutanjem otvorenih zmijskih jezika
koji se boje tajne slobodne misli
iskrenog srca,
mrze je i preziru.
On zahtjeva da se odbaci svaka himbenost,
on želi da se povjerljivom duhu
posve otkrije,
da se s njime slobodno i vjerno poveže.
On želi druge prihvatiti bez zavisti,
priznati ih,
zahvaljivati im,
s njima se radovati
i krijepiti se na njihovu duhu.

Pa ipak, i strogu mjeru
i strogi prijekor
rado prihvaća.
Zreo čovjek ne traži od prijatelja
ni zapovijedi, ni zakona koji prisiljava, niti pouke,
nego dobar i ozbiljan savjet koji oslobađa.

Pa bili oni blizu ili daleko,
u sreći ili nesreći,
prijatelj u prijatelju prepoznaje
vjernog pomoćnika
do slobode
i ljudskosti.