Budući da je nepovratno, vrijeme je najdragocjenije dobro kojim raspolažemo. Stoga nas pri svakom pogledu unatrag uznemiruje misao na izgubljeno vrijeme. Izgubljeno bi bilo vrijeme u kojem nismo živjeli kao ljudi, u kojem nismo ništa iskusili, naučili, stvorili, uživali ili pretrpjeli.

...

Fanatik misli da se čistoćom nekog načela može suprotstaviti moći Zloga. On poput bika nasrće na crveni rubac umjesto na onoga koji ga drži, iscrpi se i podliježe. On se zapliće u nebitno i pada pametnijem u zamku.

Čini se da iz labirinta mogućih odluka vodi sigurni put dužnosti. Najsigurnije je prihvatiti ono što je zapovjeđeno, jer odgovornost za naredbu snosi naredbodavac, ne onaj koji je izvršava. No ako se ograničimo na dužnost, nikada nećemo biti toliko smioni da nešto učinimo na vlastitu odgovornost, a jedino tako možemo pogoditi zlo u središte i nadvladati ga. Čovjek dužnosti morat će konačno još i prema đavlu ispuniti svoju dužnost.

Kvaliteta je najjači neprijatelj svakog pomasovljivanja. Gledajući s društvenog stajališta to znači odustajanje od lova za položajima, kidanje sa svakim kultom zvijezda, slobodan i nepristran pogled, osobito što se tiče izbora užeg kruga prijatelja, radost u skrovitu životu te odvažnost za javni život. S obzirom na kulturu doživljaj kvalitete znači povratak od novina i radija knjizi, od žurbe tišini i miru, od rastresenosti sabranosti, od senzacije razmišljanju, od artizma k umjetnosti, od snobizma k skromnosti, od neumjerenosti k umjerenosti.

...

Pametnije je biti pesimist: na taj način izbjegavamo razočaranja i pred ljudima se ne izvrgavamo ruglu. Tako je optimizam zabranjen razboritima. U svojoj biti optimizam nije nikakav nazor o sadašnjoj situaciji. On je životna snaga, snaga da se nadamo tamo gdje se drugi predaju sudbini, snaga da kročimo upravo i onda kad se čini da sve ide po zlu, snaga da podnosimo udarce, snaga koja nikad ne prepušta budućnost protivniku, nego je uvijek na sebe preuzima.

Neki nas ljudi smatraju neozbiljnima, neki nas kršćani drže nepobožnima ako se nadamo nekoj boljoj zemaljskoj budućnosti i na nju se pripravljamo. Oni vjeruju u kaos, nered, u katastrofu kao smisao sadašnjeg događaja. Izvlačeći se od odgovornosti za daljnji život, za novu izgradnju, za slijedeća pokoljenja, oni nalaze utočište u rezignaciji i pobožnom bježanju. Možda će sudnji dan biti sutra. Tada ćemo rado obustaviti rad za bolju budućnost ali prije toga ne.

...

Stoga mi veoma duboko osjećamo nedovršenost i fragmentarnost našeg života. No upravo nas fragmentarnost može upućivati na više upotpunjenje koje se ljudskim sredstvima više ne može postići.

...

Što znači reći istinu? „Ciničkom“ pojmu istine, za koji ne postoje neke obaveze, bit će suprotstavljeno značenje povjerenja, vjernosti, tajne. „Laž“ je razaranje i neprijateljstvo upereno protiv stvarnosti kakva je ona u Bogu; tko cinički kaže istinu, taj laže.

Priprema: Prometej.ba