Već tri tjedna Amazonska prašuma gori. Kao što je poznato, Amazonska prašuma najveća je prašuma na svijetu. Ona sama proizvodi 20% kisika koji se zadržava u atmosferi zbog čega je dobila naziv „pluća Zemlje“. Njezin ekosistem je ogroman, posjeduje bogatu floru, najveći je riječni sistem na svijetu sa preko 100 000 kilometara rijeka i potoka, uz bezbroj vrsta različitih biljaka, ptica, vodozemaca i insekata. Međutim, mnogobrojna krčenja šuma i požari u Amazoniji doveli so do toga da je od 1970. godine Brazil izgubio šumsko područje veličine Francuske. Amazonija, koja je najveća tropska regija na planeti, svake godine gubi ogromne površine šuma, uz što se ispuštaju velike količine stakleničkih plinova. Stvari se ne poboljšavaju, štaviše, idu na gore.

Razmjere požara tako su velike da je Sao Paulo, grad udaljen više od 3000 kilometara od Amazonije bio zamračen zbog dima. Požari su se danima širili u područjima prašume i širili se po državama Acre, Rondonia, Mato Grosso i Južni Mato Grosso proširivši se na Boliviju, Paragvaj i Peru. Za sada se procjenjuje da je na području Brazila i Bolivije uništeno oko 500 000 hektara šume. Brazil upravo trpi najveći val požara u posljednjih pet godina. Nacionalni institut za svemirska istraživanja (INPE) prijavio je ukupno 72 843 požara u Brazilu, što predstavlja povećanje od preko 80 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Iako je predsjednik Brazila i ekstremni desničar Jair Bolsonaro pokušao za ovakvu situaciju okriviti sušno razdoblje, istina je da je krčenje šuma (opet prema podacima INPE-a) u zadnjih godinu dana – zbog promjene politike o zaštiti okoliša (čemu je kumovao sam Bolsonaro) – poraslo za čak 88 posto.

Nije teško pronaći krivca. Alberto Setzer, istraživač iz INPE-a kazao je da svi ovi požari imaju uzrok u ljudskom djelovanju. Neki se, kako kaže on, dogode namjerno, neki slučajno, ali svi oni nastaju zbog ljudskog djelovanja. Kako je navedeno, Bolsonaro je itekako potakao poljoprivrednike i drvosječe da spaljuju i krče velike površine šuma govoreći kako je poljoprivreda moćan ekonomski sektor Brazila te da se poljoprivredne granice trebaju proširiti. Ovo područje, posebno područja u blizini rijeka izuzetno su bogata hranjivim sastojcima koji omogućavaju visoke prinose usjeva. Zbog toga ovaj teritorij iskorištavaju velika poduzeća te krče šume i zagađuju okoliš. Studije su pokazale da se u Brazilu čak 12 posto amazonskog tla (što je oko 37 milijuna hektara) koristi za stočarstvo i poljoprivredne aktivnosti, uključujući i proizvodnju soje. Osim povećanja krčenja šuma, razloge za požare treba tražiti u dodatnom proširenju cestovne infrastrukture, porastu nezakonitih usjeva i prometu drvima. Na sve to nakačene su lokalne bande i lokalni moćnici. Do sada se to uglavnom radilo, kako piše Laura Borse, tako da mafijaške grupe dođu na amazonijska područja, poruše drveće, uzmu drveće koje ih zanima, a potom zapale ono što je ostalo te posjeku do razine tla kako bi se omogućio prostor za plantaže soje i stvorio pašnjak za stoku. Nakon deset ili petnaest godina te parcele propadaju i napuštaju se, dok se Amazonija ne oporavlja brzo. Valja napomenuti i to velik broj ljudi koji živi na tom području biva osiromašen i ostaje bez domova.

Ovih dana organizirani su veliki protesti raznih političkih organizacija i udruga, nevladinih organizacija te brojnih drugih aktivističkih grupa protiv Balsonarove politike. Bolsonaro je sve njih optužio za propagandu protiv svoje vlade. Uz to, prošlog tjedna je smijenio direktora INPE-a Ricarda Galvãa zbog širenja podataka o požarima te ih klasificirao kao lažne. Međutim, činjenice govore protiv Bolsonara. Njegova politika dovela je do katastrofe u Amazoniji.

Kada je nedavno jedan europski novinar naveo podatke o krčenju šuma u Brazilu, Bolsonaro mu je odgovorio „Amazonija je naša, a ne vaša“. Ipak, posljedice koje izaziva njegova politika neće pogoditi samo Brazil, nego cijeli svijet. Brojni stručnjaci na polju ekologije tvrde da kontinuirano uništavanje Amazonije predstavlja prijetnju budućnosti čovječanstva.

Amazon je najveća svjetska prašuma, vitalna je rezerva ugljika koja usporava tempo globalnog zagrijavanja. Pariški klimatski sporazum predviđa poduzimanje mjera koje bi globalno zagrijavanje trebale držati ispod 1,5 stupnjeva Celzija, međutim, obzirom na trenutnu proizvodnu dinamiku i pustoš koji za sobom ostavlja kapitalizam, ovakvo što djeluje kao vic. Sve ovo ponovno je potvrdilo jednu od glavnih kapitalističkih trauma danas: nesposobnost da se suoči sa ekološkom krizom. Pitanje je, hoćemo li mijenjati sistem ili ćemo pustiti da stvari idu inertno, a potom direktno u katastrofu.

Autor: Darko Vujica, Prometej.ba