Primarni razlog je nepoznavanje stavova institucije koju napadaju, odnosno nepoznavanje stavova Katoličke Crkve. No palanki to nikada nije bio problem jer ona često tvrdi da se tu nema što znati. Stoga ćete među ateistima palanke često naići na popularno mišljenje da nije potrebno proučavati materiju koju napadaju (npr. Katekizam Katoličke Crkve) jer je ionako riječ o „glupostima“ koje ateizam palanke izjednačava sa „čitanjima knjiga o zmajevima i vilama“, pri tome ne razumijevajući da brkaju područje čiji stavovi mogu biti per definitionem, falsificirani znanstvenom metodom – koju ateizam palanke stavlja u svoje temelje – i područje koje je, opet po definiciji, van sfere znanosti; no čak ukoliko ignoriramo probleme neodrživosti takve usporedbe, neobičan je tako iracionalan stav da ne treba poznavati materiju koju se napada jer da je poznaju vidjeli bi da gore iznesene teze o evoluciji, Zemlji i Big Bangu nisu teze Katoličke Crkve.


Kada Richard Feynman započinje svoj članak [1] o vezi znanosti i religije on piše „In view of my very evident lack of knowledge and understanding of religion“. Kada eminentni članovi ateizma palanke započinju diskusiju, oni se stavljaju u položaj osobe koja izvanredno razumije teološka tumačenja, istovremeno napominjući da nisu čitali dokumente dotičnih institucije koje napadaju jer za to nema potrebe. Stoga je ateizam palanke vrhunac ljudskog intelekta u kojem pojedinci iz grupe posjeduju ogromna znanja samo zbog činjenice što su članovi ateizma palanke. Čitanje literature, a stoga i sama teologija, postaje bespotrebna za razumijevanje teologije o kojoj ateizam palanke priča, što zapravo postaje logička posljedica jer, u svom nerazumijevanju, ateizam palanke proizvodi sasvim nova tumačenja teoloških pojmova i sasvim novu interpretaciju Biblije, koja više nema veze sa onom interpretacijom i učenjem Katoličke Crkve, već postaje interpretacija ateizma palanke, koju zatim ateizam palanke napada, predstavljajući je kao interpretaciju Katoličke Crkve, paradoksalno ne shvaćajući da napada vlastitu interpretaciju.


It ain’t like in the movies at all

Odakle im onda te teze? Tu dolazi sekundarni razlog – nesposobnost razumijevanja različitih grana kršćanstva. Takve teze svojstvene su određenim kršćanskim grupama, naročito među protestantima u Sjedinjenim Američkim Državama [2]. Zbog jakog kulturološkog utjecaja SAD-a, ateisti palanke često izjednačuju ono što vide na televiziji i internetu, a što je specificirano za određenu kršćansku grupaciju, sa stavom Katoličke Crkve. Ateizam palanke stavlja znak jednakosti jer takav matematički simbol odgovara palanačkim uvjerenjima.


No od tog problema ne pati samo ateizam palanke, nego je to generalni problem neinformiranosti – koji je u ateizmu palanke dosegao status temelja – stoga je određena pomutnja nastala i u američkim medijima, kada je došlo do objave da je papa Ivan Pavao II prihvatio evoluciju, koji su takvu vijest dočekali sa senzacijom, dok među intelektualnim krugovima to nije bilo ništa novo:

I recall telling a talk show host that this was a “dog bites man” story–there was no surprise here, because Catholic theology has long accommodated evolution. I said, “I have yet to meet a biology teacher at a Catholic school who does not teach evolution,” and the responses elicited from amazed journalists were “Wow! Really?” The long-standing official Catholic position on evolution has indeed been a candle kept under a bushel … NCSE members from around the country sent us clippings of “letters to the editor” that expressed surprise (and pleasure) that the Pope had finally caught up with modern science; their writers were apparently unaware of the long tradition of theistic evolution in both Catholicism and mainline Protestantism. On the whole, then, the Pope’s statement helped inform the general public that one can be religious and still accept the science of evolution.“[3]


Štoviše Edmund D. Pellegrino, akademik i bioetičar koji je obnašao dužnosti predsjednika Catholic University of America i President’s Council on Bioethics za vrijeme mandata George W. Busha, izraziti će isti stav po pitanju povijesti učenja teorije evolucije („John Paul II thus reaffirmed the position held by the Church for nearly a century: there is no intrinsic conflict between the idea of evolution and Church teaching.“) [4], te će James Collins, profesor biomedicinskog inženjeringa, jedan od osnivača sintetičke biologije, poznat po fundamentalnim otkrićima u području antibiotika, u članku Vatican thinking evolves objavljenom u Time 1996. godine ustvrditi: „The statement is unlikely to influence the curriculum of Catholic schools, where evolution has been taught since the 1950s.“[5] Premda je ateizmu palanke to i danas šok, učestalo tvrdeći da Katolička Crkva „prihvaća evoluciju sa figom u džepu“ (još jedna od predrasuda koje ja zasnovana na neinformiranosti), ljudima iz struke takav potez nije predstavljao ništa novog.


aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa22


Ateizam palanke i religija palanke

Na kraju članka Eugenie Scott upozorava i na štetnost pristupa ateizma palanke u edukaciji:

I suggest that one’s personal beliefs should be kept out of the classroom, whether one is a believer or nonbeliever. Using the classroom to indoctrinate students to any belief or nonbelief is, first of all, a violation of the First Amendment of the Constitution’s establishment clause; second, it will be misleading to students who will have difficulty separating science as a way of knowing from personal philosophy; and third, it is bad strategy for anyone concerned about the public understanding of evolution. [3]


Obje pretpostavke su neodržive, osim u okviru ateizma palanke. Da li ateizam palanke, vodeći se po primjeru Katoličke Crkve, postavlja u samu znanost i teoriju evolucije dodatne elemente koji tako redefiniraju ta dva pojma i stavljaju ih u službu negiranja Boga? Nisu li, po tome, temelji ateizma palanke slični temeljima Katoličke Crkve jer oboje moraju imati dodatne elemente da potkrijepe svoje tvrdnje?


Razlika između Katoličke Crkve i kreacionista

Papa Ivan Pavao II piše da evolucija više nije hipoteza, već teorija – s čime radi jasnu filozofsku distinkciju između hipoteze i teorije, distinkcija koja je potrebna raznim kršćanskih pokretima van Katoličke Crkve koji odbacuju teoriju evolucije nazivajući je „samo teorijom“ s čime vidno ne razumiju značenje teorije.

Creationists and those Catholics who hold to a literal interpretation of the Bible will find little solace in John interpretation of the Bible will find little solace in John Paul’s reflections on evolution. They would insist that one cannot be a theist and believe in evolution. Human beings, they say, must be descended from one pair of ancestors, Adam and Eve, and each species must be created by God separately, in keeping with a literal interpretation of Genesis. For Creationists, therefore, humans could not have evolved from other species, or lower forms, even physically. Catholic teaching agrees that the human soul cannot evolve from matter, and that each human soul is created by God. But it does not require that each species be individually created. The human body could have evolved physically over time, so long as the soul was created by God. [4]


Stoga će učenja Katoličke Crkve po pitanju evolucije, zajedno sa ateizmom palanke, napasti i fundamentalni kršćani. Zanimljivo je da će ateizam palanke naći prirodnog saveznika u upravo onoj grupi koju istinski prezire.


Zbog iracionalnog stava ateizma palanke da nije potrebno ozbiljno proučiti materiju koju se napada, ateizam palanke će biti laka meta ne samo za Katoličku Crkvu, nego i razne religijske fundamentaliste jer u svoje fundamente ima ugrađen antiintelektualizam koji mu onemogućuje da racionalno i argumentirano vodi rasprave o izrazito filozofskim i teološkim temama. Takvim stavom ateizam palanke stavlja iracionalne elemente u svoje temelje, te otvara mogućnost da je bilo koji, imalo školovaniji i racionalniji katolik, sruši u temeljima i izjednači sa onim s čim ne bi smjela biti izjednačena – pukim vjerovanjem. S time će se pažnja odmaknuti od činjenice da je ateizam neutralan stav s kojim pojedinac polazi i da je teret dokaza na suprotnoj strani, te da nisu svi modeli stvarnosti – premda mogući – jednako vjerojatni, a još gore, pažnja će se odmaknuti od negativnih elemenata koje organizirana religija unosi u društvo, što će u konačnici biti dobivena bitka – premda ne i rat – od strane vjerskih institucija.


REFERENCE
[1] R. P.  Feynman, „The Relation of Science and Religion“, transkript govora održanog na Caltech YMCA Lunch Forum, 2. svibnja 1956.
[2] http://whyevolutionistrue.wordpress.com/2012/01/20/news-flash-american-protestant-ministers-overwhelmingly-reject-evolution-are-split-on-earths-age/
[3] Eugenie C. Scott , Creationists and the Pope’s statement. (The Pope’s Message on Evolution and Four Commentaries). Quarterly Review of Biology, Dec 1997 v72 n4 p401(6).
[4] Edmund D. Pellegrino, Theology and evolution in dialogue. Quarterly Review of Biology,Dec 1997 v72 n4 p385(5).
[5] James Collins, Vatican thinking evolves.(Pope John Paul II speaks in favor of evolution theory). Time, Nov 4, 1996 v148 n21 p85(1).

 

 

_____________________________________

 

Mate Jagnjić mladi je fizičar, popularizator znanosti, skeptik, protivnik pseudoznanosti i antiintelektualnog ateizma. Uz njegovo dopuštenje, u tri dijela objavljujemo tekst Ateizam palanke: Kriva interpretacija znanosti, antiintelektualizam i ksenofobičnost u službi fundamentalističkih vjernika, objavljen na 45lines.com. Prvi dio: prometej.ba/Ateizam-palanke-I


Prometej.ba, kolovoz 2014.