Takvi tragovi ateizma palanke se mogu vidjeti u svakoj točki prostorvremena u kojem je ona raspoređena, te ih je gotovo nemoguće ne primijetiti – možda je to jedna od prvih osobina ateizma palanke koju promatrač uviđa. Nerijetko će napomenuti da je religioznost povezana sa inteligencijom, dok će vjernici biti per se glupi samo zato jer su vjernici. Kako inače da ateizam palanke, na jednostavan način – način koji jedino razumije, objasni postojanje vjere?


No kako će se ateizam palanke nositi kada se u njenoj okolini pojavi nešto što je u kontradikciji sa njenim pretpostavkama? Što ako se pak u toj zatvorenoj sredini pojavi informacija o neobičnom elementu vanjskog svijeta, svijeta koji je van granica palanke, koji dolazi u posjet palanci i predstavlja sve ono što palanka niječe? Ateizam palanke će je prihvatiti ksenofobno, kao prijetnju i reagirati kao svaka palanka – napadom na sve moguće načine, jer napad je najbolja obrana, a palanka mora biti obranjena. Tako se u palanci pojavio Tomislav Domazet – Lošo koji je katolik, što samo po sebi za palanku ne bi bio problem da isti nije također i izvrstan znanstvenik, pa je malo teško reći da je glup, premda ateizam palanke nalaže da bi trebao biti, a da nesreća bude još veća, producira znanstvene radove upravo u području evolucije. Tada u palanci nastaje šok jer je u palanci znanost dokaz da Bog ne postoji, a ovdje se pojavio znanstvenik vjernik.


Stoga će žitelji palanke početi postavljati pitanja kako je moguće da se vjernik bavi teorijom evolucije kada Katolička Crkva negira evoluciju. No kako ateizam palanke sprječava promjene, žiteljima palanke neće pasti na pamet da su možda njihovi stavovi po pitanju odnosa Katoličke Crkve i teorije evolucije pogrešni, već će zaključiti da je nešto pogrešno u samoj toj osobi – samom tom znanstveniku vjerniku. Slijedi javni linč – obrambeni mehanizam palanke reagira od konstatiranja da je osoba u kontradikciji sa samom sobom i ne razumije teoriju (evolucije) s kojom se profesionalno bavi, do konačnog zaključka ateizma palanke da je riječ o „invalidu, obogaljenom“ i „lažljivcu koji sam sebe laže“, zaključka koji će naići na odobravanje žitelja ateizma palanke kao konačne obrane od paradoksa i mogućnosti da u samim temeljima palanke nešto ne valja. No kako ateizam palanke mora biti ideal istine i jednostavnosti, „uvek linijom negacije onoga što jeste“, ad hominem postaje sredstvo koje opravdava očuvanje konačne istine.


S druge strane jedan drugi ateist, Richard Feynman, će zaključiti „If they are consistent with their science, I think that they say something like this to themselves: „I am almost certain there is a God. The doubt is very small.[1] Izgleda da za Feynmana znanstvenik vjernik nije invalid, niti je zbunjen, nego bi tek, zbog konzistencije sa znanstvenom metodom, trebao ipak imati malu sumnju u ono što vjeruje. Štoviše, za Feynmana je čak konzistentno istovremeno biti znanstvenik i vjerovati u Boga:

.. is not a belief in science and in a God – an ordinary God of religion – a consistent possibility? Yes, it is consistent. Despite the fact that I said that more than half of the scientist don’t believe in God, many scientist do believe in both science and God in a perfectly consistent way. [1]


No Feynman nije bio svjestan beskonačne mudrosti ateizma palanke. Da se kojim slučajem pojavio u palanci, možda bi završio kao Lošo. A možda bi još i gore prošao da je spomenuo svoje ideje o svemiru, što nas vodi do sljedeće priče iz kronike ateizma palanke.


Probabilistička palanka

Ironični sukob sa znanošću ide toliko daleko da će jedan od moderatora ateizma palanke, smatrajući da determinizam nekako dovodi u upit poželjnu tezu da znanost negira Boga, napasti samu kraljicu znanosti – teorijsku fiziku:

Je, deterministička teorija svemira. Otprilike jednako vjerojatna kao i ona da je svemir nastao prije pet minuta. Dakle, bullshit koji ozbiljno uzima samo netko poput Mate Jagnjića.


Ako postoji istinska singularnost u našom svemiru, ona je dosegnuta u razini ignorancije citiranog komentara. Od kada je teorijske fizike traje otvorena debata o prirodi prirodnih zakona. Ni danas se ne može reći jesu li zakoni probabilističke ili determinističke prirode, a kvantna teorija, koja se često pogrešno citira kao dokaz probabilističke prirode, može biti formulirana na deterministički i probabilistički način. No pošto znanost u ateizmu palanke mora biti u službi ideje da negira, po definiciji, Boga i da dokaže da su znanstvene teorije nespojive sa učenjem Katoličke Crkve, sama znanost mora biti napadnuta od ateizma palanke i redefinirana da služi svrsi. Tako će pola teorijske fizike biti odbačeno, a ostat će samo dio koji se ideološki slaže sa ateizmom palanke.


Premda će istu stvar napraviti fundamentalni kršćani uzevši polovicu znanosti koja njima odgovara, svaka usporedba te dvije grupacije, pa čak i čisto teorijska, naletjet će na gnušanje i napade sa obje strane. Stoga moramo, kao u filmovima, naglasiti da je svaka sličnost slučajna. A kako ne bi bila kad živimo u slučajnom svemiru? Ako ne svemiru, onda bar u državi.


Ne dirajte mi palanku

U palanci se svako toliko pojavi putnik i upusti u diskusiju. Ukoliko u palanci spomeneš znanstvene, filozofske i teološke radove (kao što su neki od gore citiranih) koji negiraju osnovne postavke palanke, palanka će vas izbaciti jer sve što je strano ne može biti dobro – ksenofobija je uvijek bila odlika takvih sredina. Pošto ne može da se bori sa argumentima, ona može da se bori na način da utiša argumente drugih jer cenzura je uvijek pratila antiintelektualizam. Neke knjige bi trebalo spaliti, a teologiju bi svakako trebalo ukinuti. Filozofija je također zlo, a nije ni znanost cijela krasna – potrebno je ostaviti dijelove koji podržavaju ateizam palanke.


Ukoliko ste u palanku zalutali da biste liječili frustracije, vrijeđajući sve što ima veze sa religijom i vjerom, postavljajući teze koje nemaju znanstvenih temelja ali koje su u svrhu propagiranja ideja ateizma palanke – ideala čiste jednostavnosti i statične istine – onda će vas palanka prigrliti. Tu i tamo, nakon što već deseti put otvorite izložbu karikatura u kojima dječica oralno zadovoljavaju svećenike, karikature koje će biti učestalo praćene sa velikim odobravanjem žitelja palanke, možda vas palanka upozori da se ponavljate ili pretjerujete, sa tapšanjem po ramenu, objašnjavajući vam da ste u pravu, ali ne valja pretjerivati u količini. Nadalje, ukoliko u palanci kažete da fizika dokazuje da Bog postoji, onda ste budala i uskoro ćete biti izbačeni iz palanke. Ukoliko pak kažete da fizika dokazuje da Bog ne postoji, onda ste upili mudrost palanke. Premda su obje izjave neutemeljene, u palanci postoje istine i sve što ide u prilog istinama mora biti istina.


Heretičke misli možda mogu egzistirati, ali one moraju egzistirati van područja palanke. Palanka ne trpi kompleksnost, nego jednostavnost i sve što je protivno jednostavnosti ne smije naći mjesto unutar granica palanke. Komplicirani filozofski pojmovi, debela teološka objašnjenja, kilometri teksta u svrhu interpretacije Biblije – sve je to protivno idealu čiste jednostavnosti. Stvari su jednostavne i dovoljno je samo nekoliko minuta googlanja da se dođe do istine. Sve što je više dolazi van palanke i ne smije opstati unutar palanke.


Ne, ateizam palanke nije religija. Ateizam palanke je simptom koji ateizam pretvara u vjeru, kao što je „vjera palanke“ iz Konstantinovićeve knjige simptom koji vjeru pretvara u ateizam. On je, u suštini, deluzija koja živi sama od sebe, bazirana na krivoj interpretaciji znanosti i antiintelektualizmu, zaglavljen između ateizma i vjere na isti način kao što je palanka zaglavljena između sela i grada.


Ako je to jedini ateizam koji imamo u Hrvatskoj, onda nam je iskustvo uistinu palanačko.


Atheism Antitheism_Religion_Christianity_Judaism_Islam_Agnostic-240x300


Što ateizam palanke mora naučiti

Šteta nije ireverzibilna – osim ukoliko je moderator ateista palanke u pravu i ukoliko svemir mora biti fundamentalno probabilistički – te je moguća evolucija ateizma palanke u ateizam. Recept koji preporučam za evoluciju ateizma palanke:

(i) Kada napadate određeno učenje/interpretaciju Katoličke Crkve ili bilo koje religije, onda je potrebno prvo pročitati što određena religija uistinu kaže o toj određenoj temi, a ne vlastite interpretacije izjednačavati sa interpretacijom npr. Katoličke Crkve, te onda napadati iste te interpretacije. Moja interpretacija određenog dijela Biblije nije nužno ekvivalentna interpretaciji Katoličke Crkve. Istina, ovakav način zahtijeva puno više truda, razumijevanja i čitanja, ali je u akademskom duhu i duhu traganja za istinom. Sve ostalo je neozbiljno.

(ii) Postoje stručnjaci koji se bave određenim problemima, pa se tako etikom bave filozofi etike, fizikom fizičari, biologijom biolozi, a teologijom teolozi. Simple as that. Da imamo beskonačno vremena možda bismo svi mogli biti stručnjaci za sve, ali pošto nemamo morat ćemo racionalno pretpostaviti da čovjek koji je čitav život proveo istražujući određeni problem ima malo veću perspektivu o tom problemu od nas samih. Ukoliko smatrate da je, recimo, učenje Katoličke Crkve nespojivo sa teorijom evolucije onda nije zgorega otvoriti znanstvene baze podataka i potražiti članke koji se upravo bave s tim problemom ili pak sveučilišne udžbenike. Opet zahtijeva malo više vremena i truda, ali je u duhu traganja za istinom.

(iii) Ne trebate se bojati da to što teorija evolucije ne negira (niti potvrđuje) Boga i što Katolička Crkva može imati teoriju u kojoj istovremeno postoji Bog i teorija evolucije (teistička evolucija), odmah znači da su obje teorije jednako vjerojatne. Postoji gomila filozofskih argumenata u korist zaključka da je teistička evolucija jako malo vjerojatna i bespotrebna. Nema potrebe potezati za iracionalnim tvrdnjama da bi se opravdala vlastita uvjerenja – tako ponašanje samo ide u korist „suprotnoj strani“.

(iv) Ukoliko smatrate da su određeni znanstveni zaključci netočni samo zato jer ne odgovaraju vašem svjetonazoru, onda se zapitajte koliko je vaš svjetonazor zasnovan na racionalnom, a koliko na iracionalnom. Znanost je po sebi objektivna (za sve praktične potrebe) i rezultati eksperimenta ne ovise o ideološkim pretpostavkama pojedinca.

(v) Ukoliko tvrdite da je nemoguće istovremeno biti vjernik i znanstvenik dok istovremeno ispred vas stoji vrhunski znanstvenik i veliki vjernik, onda se zapitajte o točnosti vaših pretpostavki, umjesto da skočite na zaključak da je osoba vidno invalid ili u sukobu sa samim sobom.

(vi) Naučite razlikovati prirodne znanosti i filozofiju.

(vii) Teolog će vjerojatno znati puno više o teologiji od vas samih (osim ako i vi niste teolog). Znam da zvuči čudno i pomalo šokantno za ateiste palanke, ali to se može pokazati znanstvenom metodom.

(viii) Postoji fundamentalna razlika između teologije i astrologije. Moguće da vas šokira, ali to vam može potvrdit teolog iz točke (vi) i svaka nasumično odabrana racionalna osoba. Riječ je o različitim područjima koja ne podliježu istom tipu testiranja i argumentiranja.

(ix) Znanost, po sebi, ne mari za vaše životne probleme, moral, ideologiju i slično. Ukoliko tražite od znanosti da potvrdi vaše ideološke pretpostavke, morat ćete izmisliti neku novu znanost. Do tada, prestanite pogrešno koristiti ovu jedinu koju imamo.

(x) Religija nije kriva za sve zlo ovog svijeta. Sorry. I ja bih volio da je život tako jednostavan, ali nije.


Ateizam palanke se ne bazira na znanosti, već na krivoj interpretaciji znanosti i antiintelektualizmu i kao takav ima više sličnosti sa vjerskim grupacijama nego sa samim ateizmom. On je tip ateizma kojeg ste mogli imati u osnovnoj školi. Možda i u srednjoj školi. No sada ste odrasli i možete bolje. On može samo da živi u obližnjim krčmama i miljama daleko od argumentirane rasprave. No u svakoj ozbiljnoj raspravi teolozi i imalo educirani katolici će oprati pod sa ateistima palanke s čime će ateizam palanke u konačnici više služiti kao argument protiv, nego za ateizam, a ne treba naglašavati koliko je to tragično u situaciji kada je očito koliko negativnih aspekata ima organizirana religija u utjecaju na moderno društvo.

Pamet u glavu.


REFERENCE

[1] R. P. Feynman, „The Relation of Science and Religion“, transkript govora održanog na Caltech YMCA Lunch Forum, 2. svibnja 1956.


_____________________________________

 

Mate Jagnjić mladi je fizičar, popularizator znanosti, skeptik, protivnik pseudoznanosti i antiintelektualnog ateizma. Uz njegovo dopuštenje, u tri dijela objavljujemo tekst Ateizam palanke: Kriva interpretacija znanosti, antiintelektualizam i ksenofobičnost u službi fundamentalističkih vjernika, objavljen na 45lines.com. Prvi dio: prometej.ba/Ateizam-palanke-I Drugi dio:  prometej.ba/Ateizam-palanke-II


Prometej.ba, rujan 2014.