Ili još više: da li su odgovorni mislioci nekog pokoljenja pred nekim velikim povijesnim obratom nekad drugačije osjećali nego mi danas upravo zato što je nastajalo nešto novo, što se nije pojavljivalo u alternativama sadašnjosti?" (Dietrich Bonhoeffer, 1906-1945, njemački protestantski teolog, žrtva nacističkog režima)


Je li ikada u povijesti bilo ljudi koji kao danas, u drugom desetljeću 21. stoljeća, imaju tako malo tla pod nogama? U Bonhoefferovo vrijeme alternative su se nazirale: nacizam je mogao biti pobijeđen, i to je najzad učinjeno. Ni u godinama poslije njega, nijedna ideologija nije bila zavladala svijetom. Što danas? Prvi put u povijesti jedna ideologija postala je svjetska ideologija, a utjecaj joj je toliki da se ona i ne dovodi u pitanje: neoliberalizam je postao prirodno stanje, stvorio je percepciju da živimo u postideološkom, otvorenom, društvu, u najboljem od svih mogućih svjetova. Mi smo generacija koja je prvi put u povijesti izgubila nadu u promjenu. Je li ovo doista Fukuyamin kraj povijesti, a mi posljednji ljudi?


| 19.01.2013. |

 

No-ground-left-to-stand-on-The-destruction-of-human-families1-744x1000