Objavljivanjem ovog teksta želimo podržati mladu Ellu, ali i ostale mlade ljude koji se ne boje iznijeti svoj kritički stav u našem društvu oportunizma, šutnje i općeg rasula.

Svjesni smo da Bosna i Hercegovina po mnogo čemu zaostaje za drugim zemljama. Neizbježna je promjena u našem društvu i politici kako bi stvari krenule na bolje. Ono u čemu ne posustajemo i ne kaskamo za ostalim svijetom su sigurno moderne tehnologije i gadgete; nosimo najmodernije brandove mobilnih telefona, u korak smo sa svim najnovijim aplikacijama, napučenim usnama, idealiziranim i uniformnim licima, odjednom svi imamo iste crte lica – gledajući iz daleka teško nas je razlikovati. Dosta profila na Instagramu doima se poput kataloga luđaka u potrazi za duplikatom svjetskih modela. Ukorak smo sa svim novinama i trendovima, a najmanje smo svoji! U moru izbora i ponude hrlimo za onim što posjeduje većina. U vrtu raznolikosti ubijena je individua.Od svih mogućih pogodnosti koje nude nove tehnologije i aplikacije (poput kvizova, učenja stranih jezika, upoznavanja i učenja o dalekim krajevima) kliknuli smo na najlakše, najprolaznije i najmanje vrijedno. Zapostavljamo kulturu čitanja, obrazovanja, poznavanja nečeg neizbježnog.

Po pitanju razvoja tehnologije, novih aplikacija, na nivou smo jedne sasvim solidne europske države. Kada je riječ o modnim izričajima i tu smo poprilično 'revolucionarni' i brzo prihvaćamo savjete i ''must have'' asesoar iz svakog mogućeg modnog časopisa aktualne sezone. S jedne strane, opravdano smatramo da treba rušiti pojedine stereotipe, dok s druge strane svjesno ili nesvjesno potičemo stvarnje nekih antivrijednosti - u formi razvoja osobnosti kroz praćenje modne industrije te trošenje novca na vanjštinu gdje unutarnji razvoj biva apsolutno zapostavljen. Prioriteti društva su poredani po nekom anomalijskom redoslijedu, gdje su bitni lajkovi, original modni dodatci s nekim brendiranim imenom poput navedenih u naslovu. I nažalost, to je vrhunac sveopćeg razvoja jedne prosječne mlade osobe u BiH. Kada bismo analizirali jednu prosječnu mladu osobu koja je u ovom vremenu i u ovom društvu bombardirana nepisanim pravilima modnog izričaja, načina ishrane, načinom opisa fotografije na Instagramu i broju koktela koje mora popiti subotom navečer, našli bismo psihičke poremećaje poput anksioznosti, depresije i poremećaja osobnosti.

I kao na pladnju, vidljivo je da smo materijano jako siromašna zemlja. Ali materijalno siromaštvo prati i duhovno, obrazovno i kulturno siromaštvo. To se primjerice vidi kroz modu i glazbu gdje se uporno provlači neki kult umjetnog, umjesto umjetnosti. Kult istosti, istovjetnosti kao da želi napraviti univerzalno mišljenje, univerzalne, unformirane osjećaje, želje, pa čak i fizički izgled cijelog društva. Takav trend univerzalne uniformiranosti ne prati trend usvajanja univerzalnih humanističkih vrijednosti. Zapitamo li se što nas to toliko truje i terorizira kroz medije da postajemo kao namirnice na polici trgovine s istim bar kodom? Osim što propadamo zbog svetog predsjedavajućeg trojstva BiH, propadamo zbog uskogrudnog pogleda na svijet. Dobrodošli u Raj na Zemlji i Zemlju u paklu. Neki roditelji će zadovoljit svoje dijete kupujući mu automobil prestižne marke, iPhone, ormar popunjen markiranom odjećom, ljetovanje na Zrću.Možda je od svih tih materijalnih prestiža i dokazivanja vrjedniji razgovor, savjet, ukazivanje na važnost obrazovanja i kulture. Dočarajte djetetu tu neopipljivost i vremensku bespovratnost. Preduga je lista bosanskohercegovačkih i regionalnih pisaca čija djela i dalje žive. Sigurno ćete i vi naučiti ponešto novo iz toga. Naučite djecu da razlike među ljudima ne postoje sve dok ih mi sami ne napravimo. Radije pravite razliku između prave glazbe i turbo šunda polugolih samoprozvanih pjevačica. Naziv pjevač danas se uopće ne podudara s tom profesijom. Umijeće glasovnog i duhovnog područja prebacilo se na tjelesno, velika pažnja daje se plastificiranim turbo klaunima. Razlikujte umjetno i umjetnost.

Pređimo s te površnosti malo dublje u tlo. Zabijmo motiku morala i kopajmo, tražimo. Nemojte samo reći da se stidite uzeti motike u ruke koje su vas hranile prije 20 godina. I ta lažna gospodarstvenost nas vodi u realnu dekadenciju. Baš zbog tog što naša nacija misli da odijelo čini gospodina, gospodski propadamo i kulturno i ekonomski. Obući najbolje odijelo i smatrati se gospodinom očito je mnogima jedina satisfakcija kako bi se osjećali velikima. Ostavimo po strani sve te markirane vrećice s potpisima Chanela, Guccija i Prade. Uzmimo knjige u ruke, naučimo čitati, istraživati i kritizirati. Dok god su nam najgledanije TV emisije one poput Farme i Grandova, mi smo na intelektualno-socijalnom nivou ljudi iz vremena neolitika. Živimo u zabludi. U paralelnim svjetovima; u fizičkom smo loše kopije modela s milanske piste posljednjeg Fashion Week-a, a u duševnom smo Petko Frulaš band, kojemu je najveći problem organizirati teferić za alkoholiziranje. I dok nam tjelesni hedonizam bude ugrožavao mentalni, teško da ćemo se riješiti loših –izama.
Nacionalizmi, pesimizmi, negativizmi, anarhizmi, snobizmi, idealizmi, idiotizmi: here we are. I bit ćemo tu dok god paradiramo po ulicama u lakiranim cipelama, a oštećenih razmišljanja i morala.

Ella Bojčetić