Posvetit ću se ovdje jednom od specifičnih ponašanja u kojima se vodi bitka između dviju priroda i potreba čovjeka, između njegovog nagonskog elementa i onoga što je primio kulturnim i moralnim sazrijevanjem, a to je odnos žena prema muškarcima i obratno.


U lovačkim društvima glavni su bili oni muškarci koji su bolje lovili, to znači oni koji su bili snažniji, brži, spretniji, okretniji. Stoga je i ženama u takvim zajednicama bio ideal muškarac koji je što bolji (po mogućnosti najbolji) lovac. To je naravno bio čisti isprva pragmatizam: žena je težila naći nekoga tko više od drugih zaslužuje njezin reproduktivni materijal (koji se stvara samo jednom mjesečno) i tko je sposoban da uzdržava nju i njezino potomstvo. Međutim, s razvojem ljudske civilizacije dolazi do promjene oblika ljudske zajednice i mijenjanja proizvodnih odnosa. Muškarci su sve manje lovci a sve više stočari i zemljoradnici, dok se nije postupno prešlo potpuno na sjedilački oblik života i druge vrste rada. Preskočimo stari i srednji vijek i posmatrajmo odmah moderno doba. Tko su današnji lovci i u kojim formama se danas iskazuje tada formirana ženska svijest?


S pojavom velikih religija (židovstva, kršćanstva, islama i drugih) koje su istakle visoke moralne standarde koje njihovi sljedbenici moraju slijediti, a osim toga i ukupnim kulturno-civilizacijskim i društvenim razvojem, počelo se mijenjati i značenje braka i preferencije žena u izboru svoga druga. Tako će moderna žena, kad dostigne dob u kojoj počinje razmišljati o braku i obitelji, gledati da nađe jednog “finog“ muža, nekoga tko je prije svega što bolje situiran (situiranost se ogleda po statusnim simbolima kao što su automobil, kuća, vrsta posla koji se obavlja, itd.), dakle da to bude netko tko će joj obezbijediti što bolju egzistenciju. Češće su niže postavljeni na listi prioriteta od gore navedenih fizički izgled ili dobrota i plemenitost muškarca. U ovom kontekstu nije zgoreg spomenuti ono što navodi ruski filozof Nikolaj Berdjajev, a što možemo i sami zaključiti, da se manje od 10 posto brakova sklapa iz iskrene ljubavi, a ostatak je iz golog pragmatizma, sebeljublja, i tome slično, što je uvjetovano prethodno navedenim faktorima u suglasju s društvenim pritiskom.


Ulazeći u takvu vezu i takav brak, žena ostaje razapeta između dvaju suprostavljenih principa: prvi je ovaj prethodno opisani koji dolazi iz njezina uma i zaključivanja, a drugi je onaj koji izvire iz njezine podsvijesti naslijeđene iz primitivnih zajednica. Drugim rječima, konstantno tokom veze ili braka s muškarcem koji ispunjava prvu funkciju, ona teži za seksualnim odnosima s muškarcima u kojima vidi pandan snažnog i vještog lovca koji zaslužuje više njezin reproduktivni materijal. Ukoliko ne uspije potisnuti te nagone i dobije priliku za ispunjenje svojih podsvjesnih želja, ona će tu priliku i iskoristiti! Prema procjenama, blizu 20 posto djece u Njemačkoj nisu djeca čovjeka koji je oficijelno njihov otac, a na našim područjima je po procjeni oko 10 posto takvih. O prevarama tokom veze bolje je ne procjenjivati.


Možda nam je sada lakše shvatiti odakle čak i kod kraljica i princeza (od Kleopatre do Dijane) potreba za ljubavnicima.


Podsvijest žene, koja se okomito probila od svoga formiranja u lovačkim društvima do danas, najbolje dolazi do izražaja u adolescentskoj dobi osobe. Naime, u toj dobi osoba razmišlja gotovo isključivo nagonski (podsvjesno potpuno upravlja i diktira svjesnim), pa su joj privlačniji oni muškarci koji se ističu svojom odraslošću, ratobornošću, spremnošću na sukobe i sl. Takvo razmišljanje odgovora onom u plemenskim zajednicama, kad su ženski ideal bili muškarci koji su spremni nataknuti na koplje svakoga tko bi ugrozio njega i njegovu ženku. S odrastanjem i sazrijevanjem dolazi kod žene do neke vrste unutrašnjeg kompromisa u vezi s planiranjem braka, a onda i do konflikata pojašnjenih u prethodnom odjeljku.


Za jednu klasu muškaraca možemo reći da možda potpuno ispunjavaju ideale žena, a to su sportaši. Njihovo bogatstvo privlači žene u skladu s prvim principom (lagodan i siguran život), a fizičke predispozicije u skladu s drugim principom (maksimalno zadovoljavanje seksualnog nagona). Tako možemo reći da oni predstavljaju moderne lovce, one koji mogu da sasvim zadovolje ženski egoizam i njihove podsvjesne želje.


Kad govorimo o podsvjesnim motivima ženske čežnje za grubim i anarhičkim muškarcima, treba spomenuti još jedan važan momenat. U lovačkim i ratničkim društvima znalo je se tko je glavni i kome pripadaju žene “prve kvalitete“, a što ostaje “proleterima“. Ukoliko bi se neki nejaki “proleter“ usudio da stupi u kontakt s atraktivnom ženom, riskirao bi da bude proboden dva metra dugim kopljem. Tako je u podsvijest muškarca urezan strah od atraktivne žene i strahopoštovanje, koji instiktivno izbijaju na površinu u prvi momenat kada on ugleda takvu ženu. Dakle, prva podsvjesna reakcija kad muškarac ugleda takvu ženu jest strah, neodlučnost i nemanje hrabrosti da joj se približi. Međutim, oni koji brže i lakše svladaju taj iskonski strah i približe se ženi, a to su uglavnom muškarci koji su – da tako kažem – anarhični (preciznijim imenovanjem bih banalizirao rječnik), bivaju prepoznati od žene kao oni koji su jači od ostalih, koji su spremni da ju uzmu pod svoju kontrolu i izbore se za nju pred drugim lovcima i kopljima.


Sve što smo opisali govoreći o ženskoj psihologiji, važi analogno i za muškarce. Spomenimo samo jedan momenat: zašto su muškarcima ideal žene izraženih oblina? To opet, naravno, vuče svoj podsvjesni razlog iz primitivnih zajednica. Lovci su tražili žene koje će bolje i lakše rađati djecu i koje će biti u mogućnosti prehraniti dijete (majčino mlijeko bilo je jedini način da se dijete prehrani!). Tako se odatle taj detalj podsvjesno probio kroz kulturološki razvoj, pa i danas – kada je rađanje i prehrana djeteta svejedno jednostavno neovisno od oblika žene – on ostaje kao ideal ljepote i predmet muške čežnje.


Govorili smo dosad samo o podsvjesnim elementima ličnosti. Mora se spomenuti jedna važna osobina ličnosti, a to je njezina moralnost. Hoće li muškarac ili žena postupiti u skladu sa svojim podsvjesnim nagonima i prevariti jedno drugo ili će se držati moralnih načela uz pomoć kojih će potisnuti te nagone, ovisi od njegova karaktera i ljudskosti.


P.S. Nije to tema ovog pisanja, ali da spomenem samo: jedno istraživanje je pokazalo da su lijevo orijentirani ljudi puno vjerniji svojim bračnim i predbračnim drugovima od desno orijentiranih. U to sam se i sam uvjerio, uvidjevši da je desničarstvo i vjeronacionalnost mnogih ljudi samo paravan iza kojeg skrivaju svoj razvratni karakter i pomoću kojeg se lažno predstavljaju. ■