Stranke sa najvećim brojem osvojenih glasova na izborima za skupštinu Kantona Sarajevo (2018.) po pojedinačnim mjesnim zajednicama

Odmah želim napomenuti da ovaj tekst nije nikakvo „otkrivanje tople vode“, već potkrepljivanje podacima nečega čega je svjestan svaki građanin koji prati političku i društvenu situaciju u Sarajevu. Najprije, nekoliko pojašnjenja za prethodnu sliku na kojoj su prikazane pobjedničke stranke po mjesnim zajednicama u četiri gradske općine grada Sarajeva na izborima 2018. godine. Za neupućene u lokalne prilike, NBL je stranka dugogodišnjeg načelnika općine Stari Grad Ibrahima Hadžibajrića. Dalje, vjerovatno se pitate kako je moguće da SDP nije pobijedio niti u jednoj mjesnoj zajednici? Moguće je, u ovom tekstu ćemo razjasniti taj fenomen. Plavi dio predstavlja Soukbunar, naselje u kojem je odrastao i živi predsjednik Naroda i pravde (NIP) Elmedin Konaković. Također, treba istaći da prethodna mapa stvara pogrešnu sliku te može čitaoca dovesti u zabludu. Naime, ogromne zelene mjesne zajednice koje su „osvojili“ SDA i NBL su jako rijetko naseljene, dok je u crvenim dijelovima najgušća naseljenost, kao što se vidi sa sljedećeg satelitskog snimka.

U životu se obično okružujemo ljudima sličnim sebi. Međutim, kroz svakodnevnicu je neizbježno da ponekad izađemo iz tog mikrokruga i susrećemo različite profile osoba. Kroz tu koheziju sa Sarajlijama pojedinac ima priliku da upozna dva lica Sarajeva. Jedno je ono otvoreno, evropsko, uistinu multikulturalno, Sarajevo koje je okrenuto budućnosti. Drugo je nacionalističko, zagledano u Erdogana, okrenuto prošlosti, a smetaju mu često i Sarajlije sa nemuslimanskim imenom (osim Željko Komšić i nekolicine njemu sličnih). Jasno je da koncept ta dva Sarajeva nije moguće potpuno „geografizirati“, ali ipak prvo odlikuju visokourbanizirani, centralni dijelovi, etnički heterogeniji, kvartovi, dok drugo više karakterišu padinski dijelovi, uglavnom etnički homogeni, periferija grada i mahalska naselja. Naravno, ovdje ne želimo (niti je moguće) generalizirati, postoje dijelovi grada koji su poluurbani, a u svakom dijelu ima predstavnika i jednog i drugog Sarajeva, već ova podjela na neki način predstavlja „prosječni mentalitet“ stanovništva. Znakovito je i kako etnička struktura stanovništva utiče na glasove. Uostalom, pogledajte sljedeću mapu na kojoj je prikazan udio Bošnjaka u populaciji po mjesnim zajednicama, te je obavezno uporedite sa mapom sa početka teksta.

Sada ćemo kratko proći kroz rezultate najpopularnijih stranaka u Sarajevu na izborima 2018. godine, te prokomentarisati kako bi mogle proći na predstojećim lokalnim izborima. U općinama Centar i Novo Sarajevo najviše glasova osvojila je Naša stranka (NS), u Novom Gradu SDA, a u Starom Gradu Nezavisna bosanskohercegovačka lista (NBL). Kao što ćemo vidjeti, Naša stranka i SDA ustvari simboliziraju dva koncepta u Sarajevu, dok kod ostalih stranaka ta razlika nije toliko izražena, osim što se kod NBL-a jasno vidi lokalnost stranke koja glasove crpi iz općine Stari Grad. Simptomatično je kako su NS i SDA praktično komplementarni, tj. što je Naša stranka jača u nekoj mjesnoj zajednici, to je SDA slabija, i obratno.

Krenimo od Naše stranke.

Kao što vidimo, Naša stranka je dominantna u centralnim, multietničkim dijelovima grada, dok skoro da ne postoji u homogenim sredinama na periferiji grada. Ovo je nešto što prati NS od nastanka, i sigurno su u stranci svjesni ovog problema. Zbog toga vjerovatno ulažu dodatne napore kako bi povećali svoju popularnost na padinskim dijelovima, ali je razumljivo da njihove ideje ne prolaze najbolje u sredinama gdje generalno živi nešto slabije obrazovano stanovništvo. Biće zanimljivo vidjeti hoće li Naša stranka nastaviti svoj vrtoglavi uspon i nakon što je prvi put učestvovala u vlasti. U Sarajevu je teško očekivati neki veliki napredak, te se čini da više prostora za popravljanje rezultata ima u drugim urbanim sredinama kao što su Tuzla, Mostar, Zenica...

Pogledajmo sada rezultate SDA.

Odmah upada u oči kako su oni potpuno suprotni od rezultata Naše stranke. SDA je ubjedljiva na periferiji grada, osim padinskih dijelova Starog Grada gdje dominira NBL. S druge strane, u centralnim, urbanim dijelovima stoji dosta slabo. U SDA su naravno svjesni gdje je njihova glasačka baza, međutim, nakon brojnih afera te jačanja Naroda i pravde (NIP), koji im je jedina prava konkurencija u homogenim sredinama, za pretpostaviti je da SDA očekuje značajan pad. U slučaju da Naša stranka, NIP, SDP i NBL izađu sa zajedničkim kandidatima za načelnike kao što najavljuju, SDA nema šta da traži u Starom Gradu i Centru, a vjerovatno ni u Novom Sarajevu. Najzanimljivije će svakako biti u Novom Gradu, pogotovo nakon što je načelnik Semir Efendić u javnost izašao sa kompromitirajućim snimkom. Jedina šansa da SDA zadrži načelnika u Novom Gradu je da se Semir Efendić opet kandiduje ispred SDA, ali i u tom slučaju bi utrka za načelnika mogla biti tijesna. Izvjesno je i da će SDA izgubiti i gradonačelnika Sarajeva.

Inače, fenomen po kojem visokourbanizirani i periferijski dijelovi grada glasaju komplementarno nije nikakav raritet, to je slučaj u skoro svim većim gradovima u svijetu. Uglavnom je u centralnim dijelovima naseljena viša srednja klasa, stanovništvo je heterogenije, iznadprosječnog obrazovanja, dok je na periferiji homogenija populacija što predstavlja plodno tlo za konzervativnije ideje. Ono što je interesantno je da ova pojava nije previše izražena u Mostaru i Banjaluci, mada ima određenih razlika (npr. Mladen Ivanić je na prethodnim izborima pobijedio Milorada Dodika u centralnim dijelovima Banjaluke, dok je Dodik slavio na periferiji). Razlike između NS i SDA nisu samo u sredinama iz kojih crpe glasove, one su jasno uočljive i u televizijskim nastupima članova ovih stranaka, po vrstama kritika koje upućuju jedni drugima, po mjestima na kojima lijepe predizborne plakate... Kasnije ćemo se osvrnuti i na uticaj obrazovanja na rezultate ovih stranaka, no prije toga ćemo napraviti kratki uvid u rezultate ostalih političkih subjekata. Krenimo sa Narodom i pravdom.

Stranka Elmedina Konakovića za nijansu bolje stoji u padinskim dijelovima nego u centralnim, mada ima i izuzetaka. Vjerovatno bi razlika bila i veća da SDA nije toliko dominantna na periferiji Sarajeva. Svima koji prate politiku jasno je da će NIP ostvariti veliki napredak na narednim izborima, ponajviše zahvaljujući ogromnoj energiji njenog predsjednika i aferama SDA koje potvrđuju sve ono što je navodio kao razloge izlaska iz stranke.Zanimljivo će biti ispratiti u kojim dijelovima će taj napredak biti veći. Iako je za očekivati da to bude u padinskim dijelovima, Narod i pravda postaje sve popularniji i u urbanim sredinama. NIP će vjerovatno najveći dio glasova „ukrasti“ od SBB-a i DF-a, koje očekuje značajan pad, ali i od SDA (neki su čak mišljenja da će NIP najviše glasova preuzeti od SDA). Ne treba se iznenaditi ni ako određeni dio glasača lijevog centra na narednim izborima glasa za NIP. Jedino što eventualno ne ide u prilog Narodu i pravdi je pojava Platforme za progres, mada je u ovom trenutku njihova prava snaga potpuna nepoznanica.

Pogledajmo sada rezultate SDP-a.

Za razliku od NIP-a, SDP nešto bolje stoji u urbanim sredinama, mada ta razlika nije ni približno izražena kao kod NS. Nije teško zaključiti da bi se rezultati SDP-a drastično razlikovali u centralnim dijelovima i na periferiji da nije Naše stranke. Zanimljivo je da SDP bolje stoji od NS na padinskim dijelovima, iako je u Sarajevu osvojio značajno manji broj glasova. Međutim, Naša stranka je neuporedivo jača u urbanim sredinama, što objašnjava zašto nema niti jedne mjesne zajednice u kojoj je SDP pobijedio (u centralnim dijelovima ne mogu pobijediti NS, a na periferiji SDA). Rezultat SDP-a u Sarajevu se vjerovatno neće značajno mijenjati u odnosu na prethodne izbore, u najboljem slučaju ih očekuje sitni napredak na račun DF-a.

Obratite sada pažnju na konstantnost u rezultatima SBB-a.

Fascinanto je da se stranka Fahrudina Radončića kreće oko 9-10% u skoro svim mjesnim zajednicama Sarajeva, mada zbog NBL-a nešto slabije stoje u Starom Gradu. SBB bilježi veliki pad već nekoliko izbornih ciklusa, a taj trend će se sigurno nastaviti i na narednim izborima. Postavlja se pitanje da li će taj pad biti baš toliki da u nekim od sarajevskih općina ne pređu ni izborni prag, u što je ipak teško povjerovati. U posljednje vrijeme se jasno vidi kakvu je strategiju odabrao Radončić: preuzeti Ministarstvo sigurnosti, krenuti u agresivnu kampanju protiv migranata igrajući na strah našeg naroda od njih.

Možda vas iznenadi naredna mapa na kojoj su rezultati DF-a, s obzirom da se oni ponekad predstavljaju kao progresivna opcija, a jako loše stoje u samom centru Sarajeva.

Vidimo da je stranka Željka Komšića također prilično konstantna, a njihovi rezultati se u skoro svakoj mjesnoj zajednici kreću oko 5%, osim Novog Sarajeva gdje imaju nešto bolji rezultat (pogotovo u Hrasnom, gdje Komšić stanuje). Raspoloženje glasača je takvo da je realno očekivati da DF ne pređe izborni prag niti u jednoj gradskoj općini osim eventualno u Novom Sarajevu. Naime, ne računajući pomenuti dio u Novom Sarajevu, DF nigdje nema bazu glasača koja bi ih, uz drastičan pad popularnosti Željka Komšića, „pogurala“ do praga od 3%. Za razliku od SBB-a, ostaje nejasno šta je strategija DF-a, pogotovo što se radi o lokalnim izborima pa neće moći profitirati na kroatofobiji.

Pogledajmo još kako stoji stranka Ibrahima Hadžibajrića.

Ovo predstavlja tipični primjer lokalne stranke koja je jaka u Starom Gradu, dok u ostalim općinama stoji puno slabije. Sigurno će i dalje ostati tako, međutim, zbog rasta popularnosti NIP-a, NBL bi mogao ostvariti za nijansu slabiji rezultat. Već sada se može tvrditi da Ibrahim Hadžibajrić ostaje načelnik općine Stari Grad i nakon izbora, što je možda bio i glavni cilj ove stranke. Ono što može napraviti problem četvorci (NS, NIP, SDP, NBL) je ako NBL ne pređe izborni prag u nekim općinama (najprije u Novom Gradu). Na taj način mogu ostati bez dragocjenih ruku u općinskim vijećima.


Uticaj obrazovanja na izborne rezultate

Iz dosadašnjeg izlaganja smo vidjeli kako je razlika između centralnih dijelova i periferije najupadljivija na rezultatima SDA i NS. Slično vrijedi i za obrazovanje: dok se kod ostalih stranaka ne vidi jasna veza između stepena obrazovanja i izbornih rezultata, kod ove dvije stranke je ta veza prilično očigledna. Nažalost, podaci sa popisa stanovništa o stepenu obrazovanja po mjesnim zajednicama nisu dostupni. Međutim, dostupni su podaci o stepenu obrazovanja po općinama i kao što ćemo vidjeti, oni brutalno ilustruju strukturu SDA glasača. Imajući to u vidu, legitimno je postaviti pitanje: da li je cilj te stranke što neobrazovanije društvo?

Razmotrimo zato sljedeću tabelu, gdje su općine u Kantonu Sarajevo sortirane po stepenu obrazovanja stanovništva. Opet napominjemo da ovo ne predstavlja generalizaciju stanovnika te općine, već udio nepismenih, visokoobrazovanih i kompjuterski pismenih u populaciji.

Vidimo da rezultat SDA konstantno raste, dok rezultat NS opada uz jednu malu iznimku. U ovoj tabeli gotovo nevjerovatnu korelaciju stepena obrazovanja i glasova za SDA/NS kvari općina Stari Grad, gdje se čini da bi obje stranke (a pogotovo SDA) trebale imati veći broj glasova. Nije teško pogoditi da su razlog ovog sitnog neslaganja odlični rezultati stranke Ibrahima Hadžibajrića u toj općini.

Nakon ovih podataka, nameće se pitanje kakve bi rezultate SDA imala u nekoj državi sa obrazovanijim stanovništvom. Da li bi prolazile priče o potrebi za zajedništvom Bošnjaka (bez obzira na sve afere), neophodnom udruženom djelovanju patriotskih snaga, velikosrpskoj uroti u vidu SDP/NS, četniku (?!) Kojoviću ili „adžiji“ Konakoviću. Možemo se i prisjetiti kakve je vijesti SDA puštala u eter preko svojih glasila kada se sklapala koalicija šestorke (i kada se očekivalo da NS preuzme Ministarstvo obrazovanja u Kantonu Sarajevo): učit će nam djecu „univerzalnim vrijednostima“ umjesto tradicionalnim porodičnim vrijednostima, izbacit će nam vjeronauku iz škola, Kojović i Konaković će uništiti identitet Bošnjaka u Sarajevu (gradu u kojem je 80% Bošnjaka!)...

Prethodna tabela nam može objasniti i orijentacije u obrazovnim politikama. Naime, dolaskom vlade Edina Forte (NS) sredstva za naučna istraživanja su povećana sa 1 milion KM na skoro 3 miliona KM, dok ovih dana SDA vlada više od 2 miliona predviđena za naučnoistraživačke projekte prebacuje u stabilizacijski fond, a to je približno isto novca koliko je skinuto sa preostalih 11 ministarstava zajedno! Možda to dodatno sugerira za kakvo se ko Sarajevo zalaže.

Admir Beširević, Prometej.ba

Autor karti: Boris Avdić