Autor je profesor na Pravnom fakultetu u Leipzigu i predsjednik regionalne fondacije Centar za javno pravo.


Iza patenta broj US2230664 stoji politetrafluoretilen, jedan termoplastični materijal koji se razmazuje kao vosak, kolokvijalnog naziva teflon. U široku upotrebu uvela su ga karakteristična i neobična svojstva, koristi se danas od kuhinja i odjeće do kosmičkih brodova, žica za gitaru ili mikročipa: izuzetna reaktivna otpornost, izvanredna postojanost sa zanemarivim koeficijentom trošenja. Nakon smrti njegovog izumitelja, hemičara Roya Plunketta (1944), teflon se probio do političke leksike pojmom teflon-političar: političar za kojeg se ne lijepi nikakva kritika, političar po čijoj koži skandali ili kritike naprosto skliznu. Sliku teflon političara možemo iz zanimanja koje je sve prije nego moralno prenijeti u zanimanje koje podrazumijeva moralnost, u zanimanje jednog sudije. I tu će nas na prelazu iz politike u pravo susresti sami vrh najvažnijeg regulatornog i samoregulatornog tijela pravosuđa Bosne i Hercegovine, predsjednik VSTV-a, sudija Milan Tegeltija.

Ovo suočenje stoji u uskoj vezi sa opstankom Tegeltije na mjestu predsjednika VSTV-a nakon što su se u dva nepuna mandata pojavili nedvosmisleni dokazi o njegovoj nepodobnosti da vodi ovo tijelo, i još važnije, dokazi o stvarnoj ovisnosti njegovog predsjednikovanja sa urušavanjem pravosuđa i instrumentalizacijom tužilaštava u zaštitnike političko-privrednih struktura samog sistema. Najnoviji su vezani za objavljivanje klipa koji dokumentira aranžiranje jednog krivičnog postupka. No, važnija je, pomalo zaboravljena, zadnja verzija VSTV-Zaključaka koji su medijima poznati kao Tegeltija-zaključci. Riječ je bilo, sve u svemu, čitalac će se sjetiti, o višefaznom pokušaju da se razori pravosuđe uvođenjem nove sudijske podobnosti koja se formulirala prema predstavama nacionalističkih krugova iz vrha RS-a i ideologemima „Centra za istraživanje rata i ratnih zločina i traženje nestalih lica RS-a“. Predsjednik VSTV-a, Milan Tegeltija, je prvu verziju zaključaka donio na sjednicu Vijeća kao gotov tekst. Uslijedile su korekture pod pritiskom diplomatije (OHR, EU i ambasade Njemačke, Britanije i SAD-a) i građanske javnosti, zatim usvajanje izmijenjene verzije jednim glasom obične većine članova Vijeća.

Ovim se prvi put dobio jasan spektar pozicija koje, osim dokaza o nepodobnosti samog predsjednika, pokazuju kakvog rukovodioca bira većina VSTV-a. Pojednostavljeno, unatoč iznešenim dokazima o predsjednikovoj političkoj instrumentalizaciji VSTV-a, de facto provođenjemdiktata iz kabineta aktivne republičkosrpske politike, većina članova VSTV-a ne želi ni uvažiti, ni priznati nezakonitost, neprofesionalnost i nemoralnost, pa time ni prizvati ni jedan oblik odgovornosti njihovog predsjednika. Ukratko, do njih ne dopire nikakav poziv na zakonito djelovanje, na moralne uzuse ili na profesionalno držanje: izuzetna reaktivna otpornost, izvanredna postojanost!

Umjesto prepričavanja pojedinih epizoda iz ove serije političkog obeščašćivanja bosanskohercegovačkog pravosuđa, potrebno se fokusirati na sam uzrok: na predlagača i na izvršioca posla sa Zaključcima, koji su u simboličkom i činjeničnom smislu uveli Tegeltijinu političko-privrednu kontrolu pravosuđa. Nije teško zamisliti da bi svaki tužilac ili sudija mogao očekivati da će na čelu tijela koje u najširem smislu riječi odlučuje o njihovoj sudbini biti imenovan ugledan i moralan pravnik, dakle pravnik koji poznaje sve finese struke. Svaka od spomenutih karakteristika može biti izmjerena: besprijekornom biografijom bez afera, biografijom bez podataka sa ruba kriminala ili maglovitog porijekla imovine, sudovanjem bez oborenih presuda i izborom na više ili visoke sudove. U ovaj opis ulazi svakako i javna verifikacija znanja, bilo objavljivanjem radova, bilo zapaženim nastupima na stručnim skupovima, savjetovanjima ili u medjima, bilo presudama koje ulaze u anale pravednih odluka ili obrazloženja koja se citiraju.

Uzaludno je tražiti bilo kakav podatak koji bi se iz spektra navedenih karakteristika vezao za ime Milana Tegeltije. Nema ih. Osim nešto nesigurnih medijskih informacija o kockarskoj strasti i skandalima, nema ni jedne, čak ni beznačajne fusnote koja bi na aktuelnog predsjednika Vijeća bacila bar nešto indirektnog svjetla: svjetla riječi, svjetla znanja, svjetla struke… Njegovu profesionalnu biografiju zapravo ispisuje, na sasvim atipičnom mjestu, revizorski izvještaj osnovnog suda u Banjaluci. Sa mjesta predsjednika ovog suda izabran je za predsjednika VSTV-a. Sjajna karijera na nimalo sjajnim pretpostavkama. U bilans profesionalnog rada predsjednika banjalučkog suda sa kojeg je biran na poziciju Predsjednika VSTV-a ulaze upošljavanje pripravnika-volontera bez provedene procedure javnog konkursa i kršenje Zakona o sudovima RS-a, pružanje ugostiteljskih usluga u sudu bez valjanog ugovora o zakupu, obračun isplata naknada za prevoz bez dokaza o udaljenosti mjesta stanovanja od suda, nepravilnosti u postupku javnih nabavki (nezakonito je utrošeno najmanje 107.473 KM), nezakonit obračun plate i njena isplata (isplaćivano je predsjedniku suda 400 KM više nego je zakonom određeno), isplate naknada za 8. mart na koje u skladu sa zakonom nisu obračunati porez i doprinosi, iskazani rashodi za reprezentaciju su falsificirani i prikazani u nižem iznosu od stvarnih, kršen je pravilnika o računovodstvu, jer nisu obračunati efekti amortizacije za nematerijalnu imovinu (računarske programe).

Nikada nećemo saznati da li je onih sedam glasova protiv njegovog izbora iz 2014. predstavljalo otpor praksi kokošarenja, potkradanja i spletkarenja kao regulativnom principu rada VSTV-a ili glas za kompetentnog, neovisnog i uglednog kontrahenda. No, više je nego sigurno da je danas ovo tijelo pristalo na nezakonite aranžmane njegovog predsjednika kao moralni uzus i uobičajenu praksu. I tu je bitna ona većina oko Tegeltijinih zaključaka i jedan glas razuma i poštenja koji uvijek smeta. Korisno se podsjetiti činjenice da je Tegeltija 2014. godine izabran sa jednim glasom obične većine, i to tako što je „neodlučni član“ tek u drugom krugu, umjesto oba imena zaokružio pravo, Tegeltijino. No njegov izbor na drugi mandat je 2018. potvrdila neosporna većina od 13 glasova (jedan protiv!) VSTV-a. To je ista većina koja je podržala njegove zaključke i koja danas budno stoji u odbrani od svakog pokušaja da se uspostavi sistem disciplinske, moralne i profesinalne odgovornosti njihovog predsjednika: izvanredna postojanost sa zanemarivim koeficijentom trošenja!

Nezavisno pravosuđe je uslov bez kojeg se ne može uspostaviti nikakav sistem koji počiva na podjeli vlasti i nikakav sistem koji podrazumjeva demokratiju”, istaknuo je Tegeltija u inauguralnom obraćanju 2014. godine. Pet godina kasnije, 19. juna 2019, pozvan je na ostavku sa cijelim Vijećem (G. Nezirović), zato što nije u stanju da vrati povjerenje i da provede reformu pravosuđa. Iza poziva stoji zapravo uvid u privredno-političku ovisnost, u porodično-kumovsku uvezanosti, u činjenice da on nema sistemski pristup organizaciji i reformi pravosuđa i da je, prema vlastitom priznanju, kostantno umrežen u neprimjerene aranžmane sa strankama, sudovima i tužilaštvima. Sve u svemu on je zajedno sa svojim zamjenicama postao simbol pravosuđa koje ne može biti ovisnije. Poziv na ostavku je doslovno bez ikakvih tragova scurio niz kožu samog predsjednika. Uslijedio je odgovor, izuzetna reaktivna otpornost na djelu, da neće prihvatiti takav poziv i „da je ponosan na aktuelni saziv VSTS-a BiH“ (citirano prema Oslobođenju od 19.6.2019).

Ima tu čovjek da se zamisli: na šta je ponosan, na aktuelni saziv Vijeća? Nije bilo potrebno pismo EU-delegacije i OSCE-a (28.5.2019) da se potvrde aranžirana imenovanja. Ona su bila poznata i u njih su upirali mediji od izbora aktuelnog predsjednika Suda BiH (koji je izabran jednim glasom obične većine, iako nije imao formalne uslove za izbor) preko niza problematičnih izbora sudaca, mimo rang-liste, sve do potvrđivanja Gordane Tadić za glavnog tužitelja BiH-tužilaštva. Nikakva tajna nisu ni službene zabilješke direktora VSTV-Sekretarijata i šefa Odjela za administraciju i kadrovsku politiku iz 2015. godine koje dokumentiraju Tegeltijine prijetnje i pritiske za upošljavanje vlastitog kadra u VSTV-u. No, o tome nije bilo nikada riječi. Kako je Tegeltija prešutio činjenice sa početka mandata, iz otvorenog pisma Meddžide Kreso od 25. juna 2015. godine u kojima se postavljaju pitanja o nezakonitostima novoizabranog predsjednika VSTV-a, tako je u oba mandata prelazio preko svih pitanja, dokaza, sumnji i kritika koje su ukazivale na njegovu nekompetentnost, političku ovisnost i kriminogeno ponašanje. Teflon koža predsjednika Tegeltije je, i to je jedini pomak, postala zaštitnim znakom VSTV-a: ni jedan argument, ni jedan poziv na propise, na profesionalni moral, na stručne kodekse nije dopirao do aktuelnog saziva VSTV-a. Dvije disciplinske komisije su odbacile disciplinske prijave zbog nedoličnog ponašanja u aferi potkivanja, podpredsjednica Jukić je svojim istupima ostavila inspiritivan materijal o jednom regulatornom i samoregulatornom tijelu pravosuđa do kojeg ne dopire ni jedan dokaz o koruptivnim radnjama i nedoličnom ponašanju njegovog predsjednika.

Kada je i u Parlamentu BiH nekako skrpljeno par zaključaka o VSTV-u (26.06.2019) centralna tema je bila ostavka cijelog VSTV-a. Istine radi, tema je već bila apsolvirana unutar VSTVA-a, Nezirevićevom inicijativom za kolektivnu ostavku i prikupljanjem četiri glasa podrške. Parlament je generalno slab i neuvjerljiv. To je ionako politička priredba bez ikakvog ugleda koja učesnicima igrokaza – jednom političkom preduzeću – ostvaruje ekstra dobiti. Kritike koje su došle na adresu predsjednika VSTV-a, ma kako bile oštre, dolaze iz političke jazbine i ne dopiru do cilja: „Zaključak kojim se traži podnošenje ostavki predsjednika i članova VSTV ni na koji način ne obavezuju VSTV BiH i njegove članove“, objasnio je Tegeltija (citirano prema klix.ba).

Tačno tako, parlamentrani zaključci nikoga u VSTV-u pravno ne obavezuju, obaveze su čisto profesionalne i moralne prirode. Riječ je o pozivanju na stručne, na etičke i na profesionalno-tehničke razloge koji, sve u svemu, apeliraju na profesionalnu i moralnu odgovornost članova, predsjedništva i predsjednika VSTV-a. Samo je to i ostalo! No, apelanti ne računaju da adresatu nije narastao organ za tu vrstu zahtjeva, on ih ne može ni zaprimiti ni obraditi. Čini se da za to nema ni potrebe. Pojam nezavisnog pravosuđa i osjećaj ponosa većina VSTV-a, uz zanemariv koeficijent trošenja, razumijeva kao praksu dogovaranja pozicija, kao porodično-prijateljsko-uslužne aranžmane, kao cehovsko raspoređivanje koje je u snažnoj simbiozi sa političkim i privrednim strukturama države, entiteta i ponekog kantona. Tako se uspostavlja siguran ambijent za privatizaciju države, tužilaštava, sudova.

I gdje je izlaz?

U teflonu! Treba ga zagrebati i pregrijati da bi propustio. Svaka domaćica zna: „Teflon se visokom temperaturom raspada i korištenje metalnog umjesto drvenog pribora šteti teflonskom nanosu do te mjere da ogrebotine teflonske posude čine neupotrebljivim; ako se primjeti ogrebotina ili napuklina, teflonsko posuđe se mora izdvojiti“ (preuzeto iz jednog uputstva za upotrebu teflon-tave).

Nisu dovoljni samo sudija Branko Perić, jedan portal i dopisi internacionalnih organizacija ili diplomata. VSTV mora biti dnevno suočavan sa negativnim razmjerima vlastitog rada i vezom aktuelnog sastava/rukovodstva sa negativnim nalazima o pravosuđu/tužilaštvima. I tu se već nazire neka perspektiva: tamo gdje se desetljećima šuti i kooperira pojavio se znak odgovornog odnosa: iz akademske zajednice dolaze jasni stavovi, dio pravosudne zajednice poručuje „nismo svi isti“. Konačno, od onog jednog glasa razuma i poštenja iz VSTV-a koji je uvijek smetao prebrojali smo četiri glasa uz poziv za kolektivnu ostavku VSTV-a i javne nastupe članova VSTV-a koji ne dijele stavove većine. To je ozbiljan napredak i važan znak profesionalne hrabrosti. Ako se ovom doda NGO-angažman, teflon koža predsjednika VSTV-a bi mogla postati poroznom.

Uz dozvolu autora prenosimo sa edinsarcevic.wordpress.com

(Boldiranja: redakcija Prometej.ba)