Ovako mladi Albert Einstein, oko 1900-te, piše svojoj Milevi Marić, u jednom od 44 sačuvana ljubavna pisma koja je uputio Novosađanki s kojom će se vjenčati 1903. godine. Tri godine stariju Milevu je upoznao u devetnaestoj godini, 1897, na početku studija. Iz ljubavnih pisama (sačuvano je samo 10 Milevinih) vidi se da im je veza započela razgovarajući “o tome iz kojih se knjiga učilo, koji su pokusi izvedeni, koje hipoteze provjerene“, a zatim se “pretvara u romancu, djelomično potaknutu glazbenim večerima na kojima su oboje sudjelovali. Primjetan je strogi protokol u obraćanju. Sve do 1900. godine rabi se formalan 'Sie'. Nakon toga Mileva i Albert prelaze na neformalan 'Du' i međusobno izmišljanju strastvena imena. Ona je 'Doxerl' (Dollie), on je 'Johanesl' (Johnie)...“ (Robert Schulman)

U to vrijeme je došlo i do prisnijega odnosa između njih dvoje, tako da u svibnju 1901. Albert saznaje da je Mileva trudna. U pismu upućenom Milevi, on prvo opisuje novi uzbudljiv eksperiment za dobivanje katodnih zraka s pomoću UV svjetlosti, a onda reagira na iznenađujuću vijest o Milevinoj trudnoći. Ipak se zna što je važnije i ima prvenstvo spominjanja.

Vjenčali su se 1903. godine, nakon pet godina veze i godinu dana po rođenju kćeri Lieserl. Pošto bi Einstein teško mogao dobiti posao u konzervativnom švicarskom društvu s teretom izvanbračnog djeteta, moralo se rješiti nešto u vezi Lieserl. Ne može se to sa sigurnošću utvrditi, ali vjerojatno je Lieserl posvojena u Srbiji. Zadnji put je spomenuta 1903. godine i otada joj se gubi svaki trag. U braku im se brzo rodio sin Hans Albert, a 1910. godine dobili su sina Eduarda.

09 Mileva und Soehne

Mileva sa sinovima

'Ti jesi i za mene ćeš ostati svetište kojemu nitko drugi nema pristup; također znam da me od svih ljudi ti voliš najviše i najbolje me razumiješ', piše Albert Milevi oko 1900. A nakon što je ostala trudna, piše joj: 'Kada budeš moja draga malena supruga, marljivo ćemo zajedno raditi na znanosti da ne bismo postali stari sitničari, zar ne? Moja sestra mi se čini tako tupavom. Bolje ti je da ne postaneš takva – to bi bilo užasno. Uvijek moraš biti moja vještica i ulična vragolanka. Toliko te želim vidjeti. Kad bih te barem nakratko mogao imati.'

Međutim, romanca je brzo splasnula, možda su se od prevelike ljubavi pregrijali pa nije sve išlo glatko u njihovoj vezi, a nakon ulaska u brak problemi i nesuglasice se nagomilavaju. Einstein je sve manje pažnje posvećivao Milevi i djeci, vjerojatno je varao Milevu s drugima, a kad pridodamo usto da se Albertova majka otpočetka protivila njegovoj vezi s Milevom, onda je jasno zašto je brak morao skončati rastavom. Godine 1918. pokrenut je postupak za rastavu; Einstein je priznao da je varao Milevu, a dogovoreno je da sav novac od njegove, tada još nedodijeljene, Nobelove nagrade pripadne Milevi za uzdržavanje i odgoj djece.

1919. i formalno su se rastali, da bi se Albert ubrzo poslije ponovno oženio. Druga žena bila mu je tri godine starija Elsa Löwenthal (djevojački Einstein), rastavljena žena i majka dvoje djece s kojom se družio i tokom braka s Milevom, a koja mu je usto bila prva rođakinja. Naime, Albertova i Elsina majka bile su sestre, a k tome su njihovi očevi bili prvi rođaci.

Albert je redovito uživao s drugim ženama, ali za razliku od Mileve, obiteljski raspoložene žene koja je ljudsku sreću cijenila više nego bilo koji drugi uspjeh – kako je sama napisala, Elsa je bila “buržujka“ kojoj je izgleda bilo bitno da bude s Albertom radi vlastitoga ugleda i uživanja u slavi svoga muža, pa mu nije zamjerala zbog izvanbračnih izleta. Umrla je 1936. godine, a nakon nje pa do svoje smrti (1955.) Albert je imao još najmanje dvije veze.

Einstein Albert Elsa LOC 32096u

Elsa uživa u društvu sa slavnim mužom

Zanimljivo je da nakon rastave s Milevom, Einstein nije prekinuo sve odnose s njom, već su oni – naprotiv – postali još bolji. “Povremeno je posjećivao nju i djecu u Zürichu i izmijenili su nekoliko pisama u posljednja dva desetljeća njezina života, sve do njezina usamljenog i polaganog umiranja u Zürichu 1948. g. Iako je Mileva odgojila Hansa Alberta i Eduarda, njihov otac želio je pridonijeti njihovu obrazovanju. Ali nijednom od njegovih sinova očeva uplitanja nisu donijela sreću.“ (Andrew Robinson) Hans Albert ostvario je inženjersku karijeru (umro 1973.), ali je prekinuo svaki kontakt s ocem i izražavao otvoreni prezir spram svog prezimena, dok je Eduard umro 1965. u ustanovi za mentalno oboljele osobe.

Albert Einstein jedan je od najvećih znanstvenika svih vremena, a po revolucionarnom doprinosu razumijevanju prirode i znanosti o njoj – fizike, ide u isti red s Aristotelom, Galileom Galileijem, Isaacom Newtonom i tvorcima kvantne fizike (Bohrom, Heisenbergom i dr.). Također se istakao osviještenim pogledima na političku i socijalnu realnost svoga vremena. Međutim, kako vidimo, život mu je na ljubavnom i obiteljskom planu bio obilježen nestabilnim emocionalnim životom i, slobodno možemo reći, bezobraznim odnosom prema suprugama i djeci. O čemu je razmišljao u posljednjim životnim časovima, da li se prisjećao Else ili pak Mileve kojoj je u mladosti pisao onako dirljiva ljubavna pisma, ili je pak do zadnjeg časa (kako legenda tvrdi) bio posvećen teoriji svega kao doživotnoj opsesiji, nikada nećemo znati. Međutim, jasno je: iako uzor-genijalac u znanstvenom pogledu, Einstein nam nije dobar primjer na području morala i privatnog života.

Prometej.ba | 18.02.2013. |

Informacije su većim dijelom uzete iz knjige

Einstein: sto godina relativnosti, Andrew Robinson u suradnji s arhivom Alberta Einsteina

Školska knjiga Zagreb, 2005.