Fotoreportaža: TAMO, DI RADUŠA "LJUBI“ LJUBUŠU, JE RAVAŠNICA PLANINA
Autor: Miro Pavličević, prof. Ravašnicu planinu, tamo di Raduša „ljubi“ Ljubušu planinu, željeli smo posjetiti i obići već poodavno iako ona nama i nije baš nepoznata. Ravašnica planina i teren oko nje su bogati geološkim i geomorfološkim oblicima kao i biološkim i pejsažnim vrijednostima. Eto, došlo vrime da se ponovno uvjerimo i osvježimo u navedenim činjenicama. Rana je jesen, vrime je vedro ali i prohladno s umjerenim do jakim sjevernim i sjeveroistočnim vjetrom. No, to nam niti malo nije smetalo te smo nakon okupljanja krenuli spojiti zdravo i ugodno s edukacijom.
Ravašnica planina (SZ-JI) -ispred Rudo i Rumbočko polje- pogled s Malog Idovaca- 1775m n.v.
Ravašnica je u geološkom (petrološkom) smislu izgrađena od stijena srednje i gornje trijaske, jurske (neraščlanjene starosti) te mali dio i od lijaske (J1) starosti (245+-1,5 - 145,5+-4,0 mil. godina). To su pretežito vapnenci s ulošcima dolomita i obratno; tektonski, ramski dio Ravašnice je granica raduške i ljubuške strukturne jedinice tj. SZ dio pripada JZ krilu antiklinale Ravno (ljubuška strukturna jedinica) a JI, ramski dio, navlaci raduške strukturne jedinice s JZ krilom antiklinale Brdo-Vukovsko-Idovac (spoj).
Prelazak s ceste Prozor-Tomislavgrad na put uz obronke Ravašnice s vodičima koji znaju staze bez mina (Razminirati!). U pozadini „krov“ Rame
Nakon što smo pogledali na kartama i na obzoru, krećemo i odmah skrećemo s ceste Prozor-Tomislavgrad na kolski put, lagano se penjući uz JI padine Ravašnice. Ubrzo, opet, skrećemo s puta prema SI, vidjeti endomorfološke ili speleološke objekte, jame. Kao posljedica geoloških (petroloških) značajki Ravašnice planine (vapnenac i dolomit) razvijeni su gotovo svi oblici krškog tipa reljefa pa tako i jame (…pronašli smo ostatke i vulkanskih stijena kao i artefakte!!!). Došli smo do prve u nizu jama koja nije niti kartirana na topografskoj karti 1:25000 (iznenađujuće!!!). Prva „naša“ jama je, uobičajeno, s vodoravnim ulazom koji je relativno uzak. Dubinu smo aproksimativno pokušali utvrditi (prokušanom metodom-bacanjem kamena, prema nama dubina oko 10m!!!). Eho kamena je bio takav da je neumoljivo podsjećao na pad tijela u vodu pa smo pretpostavili da je na relativno većoj dubini, u podzemlju, moguća i voda (istražiti!!!). Nastavljamo put i dalje obilazimo ramske prirodne specifičnosti krećući se sigurnim stazama, jer je jedan dio Ravašnice zagađen minama…
Artefakti i ostatci vulkanskih stijena „pronađeni“ na Rumbočkom polju- Istražiti!!!
Prva u nizu jama na SI obroncima Ravašnice- zanimljiva biospeleologija- Istražiti!!!
U dubini je možda i voda??? -Istražiti!!!
Druga u nizu jama- spustili smo se do veoma uskog prolaza na dubini oko 10m a dublje nismo mogli bez adekvatne opreme i pomagala
Posjeta trećoj jami
Kamenica(e) s vodom i biljnim ostatcima- egzomorfološki krški oblik
Opasan pothvat izvlačenja fotoaparata iz četvrte jame… Bila je to nesvakidašnja nezgoda i akcija spašavanja…
Pogled s Rumbočkog polja na krov Rame- Raduška strukturna jedinica
Put nas dalje vodi prema SI obronku Ravašnice- pašnjaci u okolici Ravašnice
Odmor na obodu minijaturne vrtače na Rumbočkom polju- džepovi vapnenca (okruženi pretežito dolomitom) uvjetovali su nastanak minijaturnih vrtača
SI dio Ravašnice planine, gledano s Rumbočkog polja (Duge mekotine)
Na Rumbočkom polju- vrijedna ekoagrarna površina
Prema Rudom i Vukovskom polju
Pastir sa svojim blagom na SI obroncima Ravašnice
Zastali smo na SI padini Ravašnice, koja je dijelom pod bukovom i smrekovom a mjestimice i jelovom šumom te aromatičnim i ljekovitim biljem… Jesen je!!! Ispod Rumbočko polje
Pogled na Idovac iz skrivenog kutka Ravašnice di nas „pozdraviše“ divlji golubovi hirovitim letom iz obližnjeg šumarka… „Priroda bez divljači je isto što i čovjek bez odjeće u hladnom vremenu“…
Jama Golubnjača- stanište divljim golubovima, smještena je na SI padini ramskog dijela Ravašnice, na 1350m n.v.
Jama Golubnjača- kako naše procjene govore duboka je oko 30m, dužine otvora oko 25m a širine oko 10m (Istražiti!!!)
Jama Golubnjača
Jama Golubnjača, stanište vrste Columba livia L. ili kako mnogi nazivaju (lovci!!!) golub JAMAR- jedan od naših ciljeva
Pri hrptu Ravašnice- vapnenac s fosilnim ostatcima
Pri hrptu Ravašnice, drveće „okićeno“različitim bojama i plodovima
Sa JI dijela hrpta Ravašnice gledali smo na SZ dio
Sa JZ obronaka Ravašnice je prekrasan pogled na Ravanjsko- Kosno polje(Ljubuška strukturna jedinica) a malo dalje prema JI je još lipši…
pogled s ramskog dijela Ravašnice (Raduška strukturna jedinica) na Idovac prema sjeveru
…I nakon prijeđenih desetak kilometara, dok Ravašnica i okolica već lagano tonu u sumrak, nastavljamo put niz JI padine do ceste Rama-Tomislavgrad. Ali da ne zaboravimo (nemoguće je zaboraviti!!!) pogledati i fotografirati prema JI i I, na Ramsko jezero i dio kasnorimske ceste, prema itinerarima nacrtanim na Peutingerovoj tabli, koja je vodila od Salone do postaje Bistue Vetus (Varvara) i dalje do Argentarie
Neviđeno umirujući pogled na Ramsku tektonsku potolinu s Ramskim jezerom kojeg…
i dalje gledamo dok se spuštamo niz obronak Ravašnice…
Uh, umalo smetnuh, druga lakša nezgoda. Jedan član skupine je ostao bez kape na hrptu Ravašnice, jer ju je jaki SI vjetar jednostavno „skinuo“ i odnio prema Ravanjskom polju zbog tete lije (Vulpes vulpes L.) koja projuri blizu nas. (Njezin „snimak“, iako nije uspio, važniji je bio od pridržavanja kape!!!…ali bit će kapa!)
Nailazimo i na nimalo lip prizor-trag ljudi… Pobrinut ćemo se da se dovede u izvorno stanje
Vraćamo se mi
a i Sunce odlazi na počinak kako bi ujutro ponovno „ustalo“.
UMJESTO ZAKLJUČKA
Kad se nalazimo na planini, vedrina i harmonija vrhova, širina dalekih vidika jačaju volju za ljepšim i boljim životom, čežnju za srećom svih. Neiskazani sklad i blaga smirenost visine donose osjećaj da smo i mi čestica svemira, dio te ljepote i u nama budi kult prirode- široku i prostranu vjeru, koja obuhvaća i nebo i zemlju i sve ljude. Psihički čimbenici planina dobri su naši stari znanci, a fiziološki je planina vrelo života i tjelesne energije za starosjedioce, te pruža punim pregrštima zdravima otpornost, a bolesnima zdravlje. Uglavnom, zadovoljni onim što smo vidjeli i ispunjeni lipotom, mirom, Ravašnicu i njenu okolicu „ostavljamo“ prirodnoj i moguće društvenoj valorizaciji, da bi joj se ponovno, prvom prigodom, i u što većem broju vratili i našli je u još boljem ozračju.