Fra Luka i njegova Bosna – opet

Autor: Ivan Markešić

Danas, 6. veljače, navršava se točno 21 godina od utemeljenja Hrvatskoga narodnog vijeća BiH (6. veljače 1994.), a u nedjelju, 8. veljače 2015., navršava se točno pola godine kako je umro njegov predsjednik i jedan od najgorljivijih zagovornika i promicatelja ideje samostalne, nezavisne, cjelovite i samoodržive države Bosne i Hercegovine, fra Luka (Mirko) Markešić (Proslap u Rami 1937 – Sarajevo 2014). Mnogi od nas nikako se naviknuti da nema više nekoga tko će bez obzira na društveno, političko i religijsko okruženje i bez obzira na političko-stranačke i crkvene 'kerbere' zaoriti gromkim glasom i svakome nacionalističkom talibanskom trabantu ogrnutom religijskim pancir-plaštem reći DOSTA! Ma koliko urlikao da je Hrvat i katolik!

Fra Luka je, mnogima je to zacijelo već poznato, svoje stavove o društvu u kojemu je živio i Crkvi u okviru koje je djelovao - a koju je neizmjerno volio i kojoj je bio odan dokraja i bez zadrške -, počeo je objavljivati već rano. Svojom knjigom Crkva u samoupravnome socijalizmu (Sarajevo, 1986) on je sasvim jasno dao do znanja svima, posebno u Crkvi, da u danim okolnostima odnose Crkve i države ne treba graditi po modelu A. Stepinca u Hrvatskoj (prema kojemu je Crkva i njezina vlast iznad postojećih političkih struktura i da Crkva treba biti ona koju treba slušati) nego po bosansko-franjevačkome modelu fra Anđela Zvizdovića i fra Josipa Mrkušića (po kojemu je Crkva duhovna institucija i ona, da bi u svojoj slobodi i u razdvojenosti od države i državne političke vlasti, mogla djelovati) treba priznati i prihvatiti postojeću političku vlast i u okviru nje djelovati.

Kao provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene već početkom 1990.-ih prihvaća novo političko, tzv. demokratsko ozračje i u svemu pomaže da zaživi i da se etablira u okviru novostvorene i iz Jugoslavije izdvojene države Bosne i Hercegovine. Međutim, početkom rata 1991. na površinu je odjednom isplivala mnoga do tada nepoznata domaća i uvezena nečist ogrnuta hrvatskim nacionalnim i katoličkim religijskim plaštem. Vidjevši da to ne može biti družina s kojom bi mogao graditi novo društvo i državu, fra Luka zajedno sa svojom subraćom počinje davati nove obrise već 1983. godine pokrenutome mjesečniku Svjetlo riječi. U njemu objavljuje svoje kolumne pod naslovom „Ja ovako“. Bili su to tekstovi kojima se pokazivao i utirao put kojim bi trebala ići Provincije na čije čelo te godine dolazi fra Petra Anđelović. U njemu je za svoje ideje našao pravoga sugovornika. Nakon četničkog progonstva iz Nedžarića kraj Sarajeva u Samobor kraj Zagreba, pokreće novi časopis Franjevačke teologije Bosna franciscana u kojemu će on i njegova subraća, ali i svi oni koji su željeli raditi na stvaranju i održavanju tek međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine, moći ne samo teološki, nego i pravno, politički, ekonomski, sociološki, demografski promišljati budućnost Bosne i Hercegovine. Ne treba čekati neki veći povijesni odmak, već sada se vidi da su fra Lukini i Svjetlo riječi i Bosna franciscana bili najsnažniji svjetionici bosansko-franjevačke novije povijesti kojih se ta Provincija nikada neće trebati stidjeti.

No, zbog crkvenog okvira koji nije dozvoljavao i snažnije i temeljitije političko djelovanje, posebno u okviru političkih stranaka, fra Luka se uključuje u rad Hrvatskoga narodnog vijeća Bosne i Hercegovine koje (Vijeće) svojim jasnim i nedvosmislenim stavovima o zemlji Bosni i Hercegovini i njezinoj budućnosti, izrečenim u opkoljenome Sarajevu 6. veljače 1994. godine, postaje onaj pravi okvir u kojemu je mogao sada djelovati punim plućima.

Nije trebalo dugo čekati, kao slobodan i ni od koga zavisan – osim od svoje savjesti – fra Luka će u poslijeratnome razdoblju preuzeti vodstvo te nevladine organizacije, i to na Četvrtome saboru HNVBiH, 12. veljače 2004. Znao je kolika je vrijednost medija, pa počinje objavljivati i knjižice s izlaganjima s godišnjih skupština HNVBiH na kojima su iznošeni i usvajani stavovi o trenutnome stanju u BiH, ali i o njezinoj budućnosti. Potom u ožujku 2012. pokreće i portal Hrvatskoga narodnog vijeća BiH (www.hnv.ba) na kojemu objavljuje stavove HNVBiH, ali i vlastite tekstove. Istodobno omogućuje da na tome mediju i drugi iznose svoje stavove. Naravno, na taj način je mogao odjednom urbi et orbi poslati svoje vlastito viđenje postojeće zbilje u svojoj državi, ali i viđenje drugih članova HNVBiH. Istina, bio je svjestan koliko su njegove ideje zadirale duboko u hrvatsko-katoličko nacionalističko trulo tkivo pa stoga nikome nije dopuštao da može javno komentirati te tekstove. Znao je da bi mnogi - onako s promijenjenim i poremećenim identitetom - bili spremni širiti mržnju. K'o prave jejine.

Smrt ga je zatekla kod nedovršena posla. Međutim, članovi Hrvatskoga narodnog vijeća Bosne i Hercegovine ne bi smjeli sada stati i reći: bio jednom jedan fra Luka, nek' mu je pokoj njegovoj lipoj i dobroj duši. Ne bi trebali ali ni smjeli stati. Morat će nastaviti raspirivati žeravicu borbe za nezavisnu BiH koju je on bio uzgojio do velike glavnje. Jer, njegovom smrću ne bi trebala završiti misija HNVBiH, koje je, kako već rekoh, osnovano u Sarajevu, upravo na današnji dan, 6. veljače 1994., prije točno 21 godinu. Temeljem tada usvojenih zaključaka sačuvana je i ideja cjelovite Bosne i Hercegovine. U svezi s tim događajem prije 11 godina objavio sam i knjigu Kako smo sačuvali Bosnu i Hercegovinu. U povodu 10. obljetnice HNVBiH (1994-2004) (Sarajevo, 2004).

Karta teritorijalnog uređenja BiH usvojena na zasjedanju HNVBiH, 6.2.1994.

Mislim da bi se u povodu prve obljetnice fra Lukine smrti, a to je 8. kolovoza 2015. godine, moglo pripremiti knjigu s njegovim tekstovima o Bosni i Hercegovini koje je on objavljivao na portalu HNVBiH, ali i u drugim glasilima i časopisima. Knjigu bi se moglo nasloviti onako kako i priliči i autoru i njegovoj ljubavi prema BiH: „Fra Luka i njegova Bosna“.

Predložio bih da se tim povodom, nakon izlaska knjige iz tiska, u organizaciji Hrvatskoga narodnog vijeća Bosne i Hercegovine (HNVBiH) organizira i jedan okrugli stol posvećen upravo zbivanjima u današnjoj Bosni i Hercegovini, a sve na tragu onih ideja koje je iznosio i zastupao fra Luka, posebno nakon zasjedanja Prvoga sabora Hrvata BiH, u Sarajevu, 6. veljače 1994. godine.

Predložio bih, dakle, da to bude u Sarajevu, u subotu 8. kolovoza 2015., u prostorijama zgrade u kojima je bilo i ostalo sjedište HNV-a i u kojima su se održavali sastanci HNV-a BiH, u Ulici Hamdije Kreševljakovića 3, dakle u zgradi Parlamenta Federacije BiH.

Nadam se da će do toga vremena, ili upravo tada, i Upravni odbor HNVBiH uspjeti održati svoju novu konstituirajuću sjednicu, izabrati predsjednika i nastaviti svoju već uobičajenu misiju izgradnje slobodnoga i demokratskog društva Bosne i Hercegovine u kojoj će svi njezini građani moći ostvariti sva svoja individualna, građanska, kulturna, religijska i nacionalna prava.

Očekujem svakako pozitivan odgovor članova Upravnog odbora HNVBiH na čelu s njegovim v.d. predsjednika, gosp. Stipom Prlićem.

Prometej.ba | Ivan Markešić

06.02.2015.