Osnovna je poruka Kur'ana da je Bog jedan, da je sve stvorio i da sve u njemu ima početak i kraj. Bog je apsolutni vladar svijeta, Njegova vlast sve obuhvaća, a ljudi su njegovi namjesnici na Zemlji koji se trebaju ravnati prema Njegovim propisima. Da bi ljude usmjerio na pravi put, Allah je poslaniku Muhamedu objavio kodeks ponašanja – Šerijat, čija pravilna i dosljedna primjena ljudima garantira sreću na ovome svijetu i blaženstvo na budućem.
Šerijat je sadržan u božanskoj objavi koja je ljudima postala dostupna u dva oblika: u Kur'anu (izvornoj Božjoj riječi) i u Sunnetu, poslanikovoj praksi. Propisi sadržani u ova dva izvora nazivaju se nusus. To su zajednički tekstovi koji čine jezgru Šerijata. Ovi su zakoni neupitni jer nisu nastali kao plod ljudskog razuma i uplitanja, nego predstavljaju Božje zapovjedi i zabrane i svi ih se vjernici moraju pridržavati. Ovi zakoni imaju univerzalno, transpovijesno i transvremensko značenje jer ih je objavio Allah, jedini Bog. Božji atributi kao svemoć, sveprisutnost i sveznanje garantiraju njegovu primjenjivost. „Islamski zakoni prethode svim društvenim uređenjima i sistemima vlasti i stoga modalitet individualnog i društvenog ponašanja ne može biti definiran odlukama vlasti ili većine ljudi.“ (E. Ljevaković)
Šerijat sadrži sve upute koje je Allah objavio poslaniku Muhamedu, a odnose se na pitanja vjere, morala i na pravne propise. Šerijat je mnogo širi od fikha – islamske pravne nauke koja se bavi praktičnim pravnim propisima vezanim uz vanjske aspekte ponašanja pojedinca. Fikh se dakle odnosi na treći, pravni aspekt Objave. Šerijat je u funkciji ostvarivanja cilja koji se definira na osnovu Kur'ana i Sunneta. Ostvarivanje tako definiranih ciljeva podrazumijeva vjeru da su Kur'an i Sunnet po sebi u skladu s interesom ljudi, jer Stvoritelj zna i želi ono što je najbolje i najkorisnije za ljude.


Izvori islamskog prava
     1. Kur'an

Kur'an je Allahov govor (kelamullah) koji je objavljen poslaniku Muhamedu, zapisan je u Mushafu, a prenošen apsolutno pouzdanim predanjem. Učenje Kur'ana započinje surom El-Fatiha, a završava surom En-Nas.
Kur'an je najviši i neopozivi zakonodavni autoritet u islamu. On tretira pravnu problematiku, ali nije čisto pravno djelo, nego prije svega knjiga upute, usmjeravanja, morala, ibadeta i prava. „On u islamskom pravu ima, uvjetno rečeno, poziciju koju ima ustav u sekularnim zakonodavstvima. U tom svojstvu on sadrži uglavnom načelne propise i norme, dok se detaljima bavi u ograničenom broju pitanja.“ Propisi u Kur'anu vezani su uglavnom uz doktrinarna pitanja, zatim uz etička pitanja te pravne propise praktične naravi koji su predmet fikha. Ovi zadnji se dijele u dvije grupe: ibadet (obredoslovlje) i građanskopravni propisi koji se odnose na pitanja javnog i privatnog prava.
Kur'ansko zakonodavstvo sadrži najprije načelne propise, zatim propise koji zahtijevaju dodatna objašnjenja te, u manjoj mjeri, detaljno normiranje gdje nije potrebno dodatno tumačenje (npr. propisi o tome s kojim ženama se ne smije stupiti u brak).
     2. Sunnet

Sunnet je drugi aspekt objave u islamu. On je izjava, djelo ili prešutno odobrenje poslanika Muhameda. On sadrži, prema učenju islamskih pravnika, ono što je pohvalno i preporučeno raditi, ali za čije izostavljanje nema kazne. Sunnet, između ostalog, sadrži i pravne norme i kao izvor prava on je na drugom mjestu iza Kur'ana. On sadrži pojašnjenje općih normi iz Kur'ana. S jedne strane, neovisan je od Kur'ana jer sadrži propise koji se ne tretiraju u Kura'anu, a s druge starane, primjetna je podređenost i zavisnost od Kur'ana. Ne izlazi izvan okvira i općih načela Kur'ana.
     3. Idžma' (konsenzus)

Idžma' je konsenzualno mišljenje islamskih stručnjaka u određenom vremenu o nekom pravnom pitanju. Utemeljenost i legitimnost idžma'a izvodi se iz Kur'ana i Sunneta.
     4. Kijas (analogija)

Kijas u islamskom pravu znači rasuđivanje na temelju analogije. Zaključuje se na osnovu datog principa sadržanog u prethodnom primjeru da neki novi slučaj potpada pod isti princip ili je sličan tom primjeru zbog značajne bitne karakteristike nazvane „zakonski razlog“.


Prakticiranje Šerijata

Srce Šerijata jest ibadat, odnosno bogoštovni čini. To je, prema tradicionalnoj podjeli, jedan dio Šerijata. Drugi dio je mu'amalat ili vršenje tih čina. Dio Šerijata koji se bavi bogoštovljem odnosi se na samu bit religije, ili ono što muslimani nazivaju arkan al-din, „stupovi vjere“. „Stupovi vjere“ uključuju dnevne molitve (salah), post (sawm), obvezno davanje dijela imovine (zakat), hodočašće (hajj). Ponekad se tvrdilo da je stup islama također i džihad (jihad).
Dnevne su molitve od svih islamskih obreda najznačajnije. Njih je Bog objavio Poslaniku, a on je poučio muslimane. Ovaj obred obveza je svakom muslimanu.  Prakticiranje molitve uključuje obredna pranja. Predviđena je pet puta dnevno, u vremenu određenom kozmičkim događanjima. Srce salata je Surat al-Fatiha. „Život muslimana koji prakticira islam uvijek i iznova biva istačkan dnevnim molitvama koje prekidaju trajanje profanog vremena nad dušom i vraćaju muškarce i žene natrag svetome vremenu označenog sretanjem s Bogom, i vraćaju ih svetome prostoru, koji označava najviše središte islamskog univerzuma, vraćaju ih Meki, gdje nebeska os probija ravan zemaljske egzistencije.“ (S. H. Nasr)
Svi muslimani od vremena zrelosti pa do starosti obavezni su vršiti post tijekom lunarnog mjeseca ramazana. To je post od svake hrane, pića, pušenja i seksualnog uživanja, od zore do zalaska sunca. Izrazito je naglašena socijalna dimenzija posta, ono što jedna obitelj ne pojede za jedan dan treba biti dano onome kome je potrebno.
Milostinja (zakat) dužnost je svih bogatih i dobrostojećih muslimana. Namijenjen je siromašnima i ubogima. Postoje i drugi oblici milostinje.
Hadž je obavezno učiniti barem jedanput u životno vijeku svakog muslimana, ukoliko posjeduje novčana sredstva i druge pretpostavke za realizaciju hodočašća. Hadž uključuje hodočašće Meki u prvih 10 dana mjeseca zu-l-hidždže. Ovaj se obred povezuje s Ibrahimovim postupcima nakon što je ponovno podigao Ka'bu, a danas slijedi onaj model koji je Poslanik islama ustanovio.

Namjera nam je bila, barem kratko, pokazati da Šerijat obuhvaća široku religijsku i vjersku stvarnost koja je mnogo šira i dublja od propisa pojedinih teokratskih država, ali također i to da se  ne smije površno pristupati ozbiljnim vjerskim pitanjima. Šerijat se također bavi pitanjima socijalnih, okolišnih, gospodarstvenih i političkih poslova, personalnim pavom, obiteljskim pravom, itd. Ovim ćemo se temama baviti drugom prilikom.


(Literatura: Seyyed Hossein Nasr, Srce islama, Sarajevo 2003; Enes Ljevaković, Izvori islamskog prava, Sarajevo 2006.)


prometej-ba@hotmail.com