Nadalje, kad to dijete odraste, shvatit će da u bunaru nema babaroge. Još gore, shvatit će da su mu roditelji lagali. Pa ako su roditelji lagali, umovat će sada već odraslo dijete, zašto ne bi i ono lagalo? „Plemenita laž“ je posljedica lijenosti u odgajanju i trudu oko djece, ali i tragičnog nepovjerenja da dijete može i treba nešto i samostalno shvatiti i iskusiti. Istom logikom lijeni su roditelji djecu oduvijek strašili da je seks nešto loše za njih, nešto nemoralno, kako bi ih sačuvali od neželjenih trudnoća. Čim se ta djeca odlijepe od roditelja, otići će u drugu krajnost, prakticirat će seks bez ikakve odgovornosti i moralne svijesti. Zašto? Jer ih lijeni roditelji nisu odgajali za odgovornost i moralnost, nego su ih plašili.

Danas je stanje s odgojem djece još gore. Djeca se u kasnokapitalističkoj kulturi straha odgajaju tzv. „preventivnim principom“: iz dječjeg života treba eliminirati svaki rizik. Treba ga šopati vitaminima i kašicama da se slučajno ne bi razboljelo. Treba mu popuštati u svemu da ne bi kasnije imalo ne daj Bože kakvih trauma. Djeca najbolje da ne idu nikuda i da ne rade ništa, da se ne bi ozlijedila. Najbolje da sjede u sobi i igraju play station ili vise na facebooku. U kući su sigurna i stalno su na oku roditeljima. U kući ih neće oteti pedofili ili trgovci djecom i organima. Nevolja je u tome što na taj način djeca propuste živjeti, samostalno stjecati iskustva i osposobljavati se za život, pa kad malo porastu, ista djeca se pretvaraju u vječito nezadovoljne, mrzovoljne i ravnodušne tinejdžere. Eliminacija rizika se katastrofalno odrazila i na intelektualni i duhovni odgoj djece. Sve više ljudi zagovara da se djeci ne trebaju odgojem „nametati“ nikakvi intelektualni i duhovni sadržaji, kako bi se izbjegao rizik da se djecu pridobiva za neke ideje, manipulira ili krivo odgaja. Ali nema neutralnog odgoja. Ako se djeca odgajaju vrijednosno neutralno, ona će na kraju postati nihilisti. Nihilizam i cinična ravnodušnost su krajnje konzekvence ovakvog odgoja. Neutralan odgoj koji eliminira sav rizik iz života djece od njih stvara moralne, duhovne i intelektualne bogalje koji kad odrastu neće ni znati ni imati motiva brinuti se o sebi. Kasnije djeca zamjeraju roditeljima što su im oduzeli ono najbolje iz djetinjstva nastojeći eliminirati sav rizik iz njihovih života. O tome dobro govori priča Jamesa Ballarda Running Wild (kod nas prevedena kao Pokolj). U priči, naime, u jednoj savršenoj, potpuno nadziranoj i zaštićenoj utopijskoj zajednici djeca su pobila sve roditelje i pobjegla, u ime pobune protiv njihove pretjerane brige koja je gušila njihov život.

Danas je princip „plemenite laži“ s djece proširen i na odrasle. Država želi uvesti pojačane mjere kontrole jer nema povjerenja u svoje građane. A zašto nema povjerenja? Zato što ih oduvijek manipulira, anestezira i zaglupljuje kako bi lakše mogla njima upravljati. I onda država putem medija isprepada građane i onda oni pomisle kako je najbolje uvesti što strože mjere kontrole radi veće sigurnosti. Zar nije bolje razvijati kulturu slobodnih i odgovornih pojedinaca koji bi sami mogli odrediti što je najbolje za njih i za društvo? Politika je vrlo dobro prepoznala kako je strah važan resurs javnih vlasti, političkih stranaka i interesnih organizacija. U vremenu u kome stare ideologije više nemaju tako jaku privlačnu moć, strah je jedno od najboljih sredstava u političkom diskursu. Najlakši način kontrole nad ljudima jest promoviranje „kulture straha“, stalno inzistiranje na strahu i osjećaju krivice zbog nečeg učinjenog. Ili zbog nečeg što bi se moglo učiniti, u našem današnjem slučaju. Također, svaka vlast zna da se farizejskim umnožavanjem sitnih, glupih, nebitnih zakona, kao što je onaj sa zabranom ultrazvučnih fotografija fetusa (http://www.prometej.ba/index.php?option=com_content&;view=article&id=71%3Akultura-straha-dio-prvi&catid=35%3Aosvrti&Itemid=55), otvara prostor za kršenje velikih zakona u korist onih na vlasti.

Današnji ljevičarski diskurs, tradicionalno neraspoložen prema religiji, krivca za „kulturu straha“ i „plemenitu laž“ pronašao je (a gdje drugo?) u abrahamskim religijama (židovstvo, kršćanstvo, islam). One su uvele strah i laž u ljudsku povijest. Svećenici abrahamskih religija inzistiraju na strahu ljudi od Boga i grijeha, kako bi – zajedno sa svjetovnom vlašću s kojom su uvijek bili u kolaboraciji - održali monopol. Također, preziru i znanje jer što je narod manje intelektualno razvijen i sposoban, lakše ga je kontrolirati. Zagovornici ove teze kažu da nije nimalo slučajno što su prema svetim spisima abrahamskih religija za izgon prvih ljudi iz Raja krivi žena i znanje. Žena, jer su se židovski svećenici obračunavali s kultovima plodnosti ženskih božanstava; znanje, jer je ono stalan neprijatelj svakoj vlasti i kontroli. Ova teza nije u potpunosti točna, ali ima u njoj dosta elemenata o kojima bi itekako vrijedilo razmisliti. I danas su mnogi oblici religije zasnovani na strahu od Boga i Božjih neprijatelja (antikristi i masoni, komunisti, ovi, oni). Doista je strašna stvar da religija i politika, umjesto da čovjeku pružaju osjećaj sigurnosti, zajedništva, nadu i povjerenje, šire strah, pa čak i mržnju.

Pa ako su pra-nastanku „kulture straha“ i „plemenite laži“ mnogo doprinijele religije, tko održava i podržava „kulturu straha“ i „plemenitu laž“ danas, kad su religije dobrim dijelom potjerane iz javnog diskursa? Sredstva informiranja. Što spontano, zbog stvarnog postojanja mnogih opasnosti, što politički instrumentalizirano, iz gore opisanih razloga. Kolika je i kakva uloga sredstava informiranja u oblikovanju „kulture straha“ neka demonstrira mali eksperiment. Na internetu je netko plasirao priču o opasnom djelovanju supstancije dihidrogenmonoksida, i upitao javnost što misle da li bi ju trebalo zabraniti? Štetna su djelovanja te tvari: (1) ona je uzrok mnogih smrtnih slučajeva svake godine, (2) ona veoma brzo stvara naviku, a simptomi apstinencije ubijaju u roku od svega nekoliko dana, (3) veliki unos te tvari u tekućem stanju može izazvati smrtonosno trovanje, (4) u malim količinama može pri udisanju izazvati po život opasno gušenje, (5) u plinovitom stanju može izazvati opekotine, (6) kod pacijenata koji boluju od raka, ta se tvar često nalazi u tumorima, (7) to je jedan od glavnih sastojaka kiselih kiša, (8) doprinosi eroziji zemljišta i efektu staklenika. Svi su se jednoglasno složili da tu tvar treba hitno zabraniti. A onda je autor otkrio da se radi o – običnoj vodi! Proučite gornje retke i vidjet ćete da voda ima sve opisane osobine. Ta šala pokazuje da se bilo što može predstaviti kao ozbiljna opasnost po zdravlje ako se samo informacije iznesu na dovoljno jednostran način. Ta šala pokazuje da su u svijetu današnjice mogućnosti manipuliranja ljudima putem zastrašivanja bezbrojne i upravo to – plaši.