U novom nastavku serijala „Život u sjeni konstitutivnih naroda“ na red dolaze Rusi, najveći slavenski narod i najmnogoljudniji narod Europe. Nakon Oktobarske revolucije i uspostavljanja komunističke vlasti u Rusiji 1917, mnogi Rusi koji su u vrijeme carskog režima pripadali bogatim i intelektualnim slojevima društva, te dio vojske odan caru poznat kao Bijela garda, bježe iz Rusije u druge europske zemlje. U proljeće 1919. čak 60.000 ruskih izbjeglica doseljava u friško osnovanu (izrazito antikomunističku) Kraljevinu SHS. Tek manji udio od tog broja dolazi u BiH: prema prvom popisu stanovništva u Kraljevini SHS 1921. zabilježeno je 2.636 Rusa u BiH. Većina njih su bili visoko obrazovani kadrovi i radili su na univerzitetima, u školama i kulturnim institucijama, a manji broj se zaposlio u poljoprivredi i industriji (tako je npr. u pilani u Zavidovićima 1925. radilo čak 17 kvalificiranih radnika iz Rusije).

Nakon Drugog svjetskog rata je uslijedio manji val doseljavanja pripadnika ruske narodnosti na prostore novonastale Druge Jugoslavije. No, nakon političkog sukoba Tito-Staljin 1948. velik broj Rusa postaje nepodoban i odseljava. Tako je 1948. u BiH živjelo 1.316 Rusa, a već 1953. još samo 951. Posljedice ovog sukoba nisu bile samo demografske, nego su se odrazile i na polju kulture i ekonomije. Ruski/sovjetski filmovi su npr. 1945. činili čak 62% repertoara u kinima, a ruski jezik je do 1948. postao obavezni strani jezik u školama. No, nakon razlaza Tito-Staljin već do 1951. nije bilo ni jednog ruskog filma koji se puštao u jugoslovenskim kinima, a od 1955. je prikazano nekoliko adaptacija klasika Tolstoja i Dostojevskog (ukupno svega 2,32% kino-repertoara, dok su američki filmovi već imali udio od 40%). Na području ekonomije trgovinska razmjena sa SSSR-om i socijalističkim zemljama već 1949. je smanjena za trećinu, a mnogi trgovinski sporazumi su jednostrano raskinuti. No, Titov otpor se ipak isplatio: za razliku od većine komunističkih država srednje i istočne Europe tijekom 20. st. Jugoslavija nikad nije bila direktno pod ruskim/sovjetskim utjecajem i ubrzo je u Jugoslaviji životni standard bio puno bolji nego u državama Istočnog bloka.

Nakon razlaza Tito-Staljin pojačala se sovjetska vojna prisutnost u Jugoslaviji susjednim zemljama Mađarskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj. Nad Jugoslavijom je tada visio mač sovjetske intervencije. Mađarski general Bela Kiraly je nakon raspada SSSR-a otkrio kako je postojao razrađen plan napada na Jugoslaviju, koji je uključivao i plan masovnog padobranskog desanta na srednjobosanski plato u režiji maršala Žukova. Do realizacije tih planova srećom nije došlo, jer bi se Bosna tada možda u povijesnim knjigama pamtila kao zemlja u kojoj su započeta dva od tri svjetska rata. Do sovjetske invazije nije došlo zbog snažne američke intervencije u Koreji, zbog koje je Moskva zaključila kako bi intervencija u slučaju napada na Jugoslaviju bila još žešća. Tako je na neki način korejski rat spasio Jugoslaviju od sovjetske invazije.

Po popisu stanovništva iz 1991. u BiH je živjelo svega 297 pripadnika ruske nacionalne manjine. Podatak koji me iznenadio je činjenica kako Rusi nemaju priznat status nacionalne manjine u RS, unatoč svim simpatijama političkog vodstva za građane ruskog podrijetla u RS. Danas nema nikakvog kulturnog udruženja Rusa u BiH, koje bi brinulo za očuvanje tradicije, jezika i kulture pripadnika ruske nacionalne manjine. U RS međutim postoji veći broj udruženja koja okupljaju poštovaoce ruskog naroda, ruske povijesti i kulture („Srpsko-ruski most“ u Banja Luci i Istočnom Sarajevu, „Bratstvo“ u Banja Luci i Istočnom Sarajevu, „Zavet“ u Bijeljini, „Vozroždenije“ u Trebinju).

Od najpoznatijih Rusa koji su živjeli na teritoriju BiH prije svega treba spomenuti Aleksandra Vasiljeviča Solovjeva (1890-1971) koji je nakon Oktobarske revolucije predavao na Pravnom fakultetu u Beogradu, a nakon razlaza Tito-Staljin postaje dekan Pravnog fakulteta u Sarajevu, da bi 1949. poslije rezolucije Informbiroa bio uhapšen zajedno sa suprugom Natalijom, provevši skoro godinu dana bez suđenja u zatvoru u Sremskoj Mitrovici. Nakon toga napušta zemlju i u Ženevi postaje profesor na Pravnom fakultetu. Njegov sin Aleksandar je kasnije radio u Kongresnoj biblioteci u Washingtonu. Rado viđena Ruskinja u RS-u je svakako Jelena Jurjevna Guskova, doktor povijesti, inostrani član SANU i član Senata RS. Guskova je 1997. odlikovana od strane RS Ordenom Njegoša II stepena, a orden je zaradila prije svega kokodakanjem o zadnjoj fazi realizacije „zelene transverzale“.

Što se tiče diplomatskih odnosa Rusije i BiH, na prvi pogled bi se moglo tvrditi kako polovina zemlje ima dobre diplomatske odnose sa Rusijom. No, to je samo privid zasnovan na mitu o Rusiji kao starijoj sestri zaštitnici Srbije. No, niti su Rusi Srbima prijatelji, niti su neprijatelji države BiH. Zašto Rusi Srbima u RS nisu istinski prijatelji? Zato što avanture Dodika i RS-ovog političkog vodstva (referendum) podržavaju samo verbalno, a u svim ozbiljnim situacijama dosad nisu podržali ideju RS o eventualnoj samostalnosti (između ostalog, hladno su potpisali i kominike Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira u BiH, u kojem je naveden termin „genocid u Srebrenici“ i stavovi suprotni zvaničnoj politici entiteta RS; Rusija sigurno ne bi podržala odcjepljenje RS-a). Odnos Srba prema Rusima bi se mogao opisati veseljem siromašnog i bijednog čovjeka što mu bogati komšija ima lijepu ženu. No, romantizirana slika Rusije kao velikog brata koji pomaže Srbima daleko je od stvarnosti. Te stvari u politici velikih sila ne postoje. Tako da opijene budale koje pjevaju „draže mi je rusko govno od američke torte“ na kraju mogu dobiti samo to što su i poželjeli, rusko govno.

Zašto Rusi nisu neprijatelji BiH? Zato što je Rusija među prvima priznala nezavisnost BiH (kao i nezavisnost Slovenije i Hrvatske): krajem ovog mjeseca je 25. godišnjica od tog priznanja. Rusija nema interesa niti za očuvanje BiH niti za disoluciju. Oni samo žele biti geopolitički prisutni na Balkanu i izvući što god mogu s minimalnim rizicima. Istina, Rusija se protivi ulasku BiH u NATO pakt, pa i u EU (no od toga još dugo ne moraju strahovati). Generalno, svaki dobar političar trebao bi raditi na tome da ostvari što bolje odnose sa Rusijom, s obzirom na njenu energetsku važnost za BiH. U nekoj boljoj BiH domaći bi političari iskoristiti unutrašnju kompleksnost BiH i različite bi političke struje unutar BiH ostvarile dobre veze s različitim političkim silama u svijetu. BiH kao rijetko koja zemlja ima potencijal imati istodobno dobre odnose i s EU i s NATO i s Rusijom i s islamskim zemljama, samo kad bi u BiH postojao minimum unutarnje kohezije. Ovako, umjesto nečeg takvog imamo iskompromitirane nacionalne lidere koji manjak svoje kredibilnosti i autoriteta žele kompenzirati simboličkim vezivanjem vlastitog naroda uz veliku braću Putina i Erdogana.

Rusija je 1990-ih bila zabavljena disolucijom SSSR-a i nije odigrala veliku ulogu u rješavanju balkanske krize. No, spomena vrijedna je priča o ruskim dobrovoljcima u ratu u BiH (tzv. kontraktniki), koji su djelovali posebno u okolici Goražda, Višegrada i Trebinja. Jedan od aktivnijih ruskih dobrovoljaca u ratu u BiH bio je i Ivan Vsevoldovič Girkin, odnosno ratnim imenom Igor Strelkov, lider paravojnih jedinica tzv. Narodne republike Donjeck u istočnoj Ukrajini, osumnjičen za obaranje malezijskog aviona iznad Ukrajine. Njegove izjave kako su tijela oko aviona donešena s drugih mjesta neodoljivo su podsjetile na teze Radovana Karadžića o masakru na Markalama. Ruski dobrovoljci su u okviru VRS bili organizirani u tri dobrovoljačka odreda, a nalazili su se i u ostalim jedinicama. Kako u početku rata u BiH VRS nije imala dovoljno pilota, unajmili su i nekoliko ruskih pilota. U ratu je poginulo 37 ruskih dobrovoljaca. Većinom su ukopani u vojnom groblju Donji Miljevići kod Sarajeva i na Megdanu u Višegradu. Ujedno i prvi spomenik ruskim dobrovoljcima podignut je na Megdanu u Višegradu. RS je u znak sjećanja na Ruse koji su poginuli u ratu u BiH 12. travnja proglasila Danom ruskih dobrovoljaca, a u Ugljeviku je nakon rata izgrađen hram Svetog Aleksandra Nevskog za potrebe ruskih vojnika stacioniranih u Ugljeviku. Uloga ruskih dobrovoljaca u BiH je (namjerno?) prošla nezapaženo kod Haškog tribunala. Veću pažnju međunarodnih medija izazvala je grupa ruskih kozaka, koja je u sklopu Dodikovog predizbornog showa 2014. posjetila Banja Luku.

Ekonomski gledano, Rusija je za BiH kao glavni snabdjevač energijom iznimno važna zemlja (sjetimo se samo epizode iz 1997, kad je nakratko zavrnut plin), a BiH je na marginama ruskog poslovnog interesa (ne samo ruskog). Iako je Rusija u 2014. bila najveći strani investitor u BiH, iako ima slučajeva snažnog ulaska ruskog kapitala u BiH poput Gaspromnjefta koji je od austrijskog OMV-a preuzeo 22 benzinske pume, najveće ruske banke „Sberbank“, te „Zaurbrežnjefta“ koji je vlasnički preuzeo Rafineriju nafte u Brodu, trenutno poslovanje ruskih kompanija u BiH nije transparentno, fokusirano je na kratkoročnu dobit i potpuno nerentabilno za državu ili pojedine entitete. Za dobar broj bogatih Rusa postala su poželjna jeftina zemljišta po istočnoj Hercegovini. Većina Rusa koji kupuju zemljišta u Hercegovini dolaze iz Crne Gore gdje su već pokupovali sve što se moglo kupiti.

Na koncu, rečenica-dvije o ruskom jeziku. Ruski jezik pripada obitelji slavenskih jezika i nekoć je, u Drugoj Jugoslaviji, bio obavezni jezik u školama. Na brzinu prevedeni udžbenici iz SSSR-a znali su nastavnike i đake ponekad počastiti bizarnim pričama poput one o malom dječaku koji je samožrtvovanjem doveo do uništenja cijele čete nacističkih vojnika. Danas su njemački i engleski jezik iz razumljivih razloga postali kudikamo popularniji u osnovnim i srednjim školama u Srbiji i RS-u. Konačno, u naš govorni jezik kroz povijest je ušlo mnogo rusizama. Opisivanje uspona ratnih profitera bilo bi siromašnije da iz ruskog jezika nismo posudili riječi sujeta, nadmenost, obmanuti, optužen, podlost, pogranični, sposoban. Kako bi se naše tajne službe snašle bez riječi: izvijestiti, obezbjeđivati, osmotriti, predostrožan, prismotra, ustanoviti, saznanje? Kako bismo opisivali naše junačke ratove i zločinačke projekte bez riječi opasan, podvig, poraziti, neizbježan, neophodan, čistka, podčiniti, vrhuška, rukovoditi, činovnik, oformiti, opredijeliti, pukovnik? Kakvi bismo ljudi bili bez vrlina poput načitan, savršen, točan, iskren, odvažan, zanimljiv, samokritičan? Vodeći u državi, kažete?

U sljedećem nastavku priča o rusinskom narodu i o njihovoj prisutnosti u BiH.

Dr. Marijan Oršolić, Prometej.ba