U novom nastavku serijala „Život u sjeni konstitutivnih naroda“ na red dolazi još jedan narod s kojim stanovnici BiH dijele kratkotrajan zajednički boravak unutar zajedničke države (Austro-Ugarske) i slično državno uređenje u drugoj polovici 20. stoljeća. Riječ je o rumunjskoj nacionalnoj manjini, čiji pripadnici počinju naseljavati BiH s početkom austrougarske okupacije, slično kao i pripadnici drugih naroda koji su se našli u granicama Monarhije. Najviše Rumunja u BiH tada dolazi iz susjedne Srbije (posebno iz istočne Srbije i Vojvodine), čije su prostore još ranije naselili kao stočari koji su napasali stada na pašnjacima između Morave, Dunava i Timoka.

U Srbiji su Rumunji izjednačavani s Vlasima, premda se radi o različitim etničkim grupama

U Srbiji su Rumunji izjednačavani s Vlasima, premda se radi o različitim etničkim grupama. Podrijetlo Vlaha, etničke grupe raštrkane od Istre do Krete, i dan-danas predstavlja zagonetku (pretpostavlja se kako potječu od romaniziranih Ilira i Tračana), predmet svojatanja srpskog i rumunjskog nacionalizma, često i predmet poruge (ovdašnji su ih narodi uvijek gledali kao klasu na dnu društvene ljestvice, a npr. kod bošnjačkih nacionalista postoje teorije kako su Srbi i Hrvati u BiH podrijetlom Vlasi, tj. niži slojevi društva). Radi se, međutim, o narodu jasno različitom od Slavena, Grka i Albanaca, s posebnim jezikom i tradicijom. Za vrijeme Osmanskog Carstva ovi su tradicionalni nomadi i stočari služili kao krajišnici i tako se proširili na mnoga od Osmanlija osvojena područja. Nastanak južnoslavenskih nacionalnih država potpuno je razbio njihov etnički korpus i odvojeno su se razvijale manje, raštrkane zajednice Vlaha. S vremenom su asimilirani u etničke korpuse balkanskih naroda, već prema vjeri koju su primili (uglavnom kršćanskoj-pravoslavnoj) i teritoriju na kojem su se zatekli. Danas čine manje od 1% populacije Balkana. Od 2000. u Srbiji imaju i vlastitu političku stranku, Vlašku demokratsku uniju sa sjedištem u Boru, koja se zalaže za autonomnu vlašku regiju od Morave do Timoka, unutar granica Srbije. U Albaniji su Vlasi priznati kao manjina, a u Makedoniji imaju stalne emisije na svom jeziku na nacionalnoj tv.

Rumunjska Vlahe danas svojata kao južne Rumunje i na osnovu toga koči srbijansku kandidaturu za članstvo u EU, tražeći da Srbija prizna Vlahe u istočnoj Srbiji kao rumunjsku manjinu. Zanimljivo, osim Vlaha, neki rumunjski intelektualni krugovi svojataju i Nikolu Teslu, kojega opisuju kao „poznatog rumunjskog znanstvenika“, rođenog u području nastanjenom istrorumunjskom manjinom u Hrvatskoj. S druge strane, odnosi Rumunjske i BiH su nešto bolji. Nakon rumunjskog priznavanja nezavisnosti BiH 1.3.1996, uspostavljeni su dobri diplomatski odnosi, i Rumunjska snažno podržava ulazak BiH u EU.

Osim s Vlasima, Rumunje se često u predrasudama ovdašnjih zemalja izjednačava i s Romima (ponajprije zbog sličnog imena i zbog toga što velik broj Roma živi u Rumunjskoj – 1-2,5 milijuna – i što ih velik broj doseljava upravo iz Rumunjske), premda se ponovno radi o povijesno, kulturalno i jezično dvjema sasvim različitim etničkim grupama. Zanimljiv je i odnos Rumunjske prema Romima. Kad se rumunjski državljani bave kriminalom u inostranstvu, onda za rumunjsku javnost to mora da su „Romi“, a kad neki Rom postigne zapažen uspjeh u svijetu, onda se, naravno, radi o „rumunjskom državljaninu“.

No, vratimo se Rumunjima u BiH. Druga etapa njihovog doseljavanja u BiH nastupa nakon Drugog svjetskog rata kad dio Rumunja bježi od Ceausescuovog režima u zemlje susjedne Jugoslavije. Ne radi se o velikim brojkama: 1948. u BiH živi svega 91 Rumunj, a 1961. tek 113. Deset godina kasnije u BiH ih ima 189, a 1981. ih je 302. Na popisu stanovništva iz 1991. u BiH je bilo 162 Rumunja, što ih čini jednom od najmanjih zakonom priznatih nacionalnih manjina u BiH. Danas se ne zna njihov točan broj u BiH, ali to vrijedi i za ostale narode, jer rezultate popisa bh. stanovništva iz 2013. treba očekivati valjda tek kad svi stanovnici ove zemlje isele u inostranstvo ili izumru, pa onda neće biti sporova oko metodologije „prebrojavanja“.

Nakon Drugog svjetskog rata dio Rumunja bježi od Ceausescuovog režima u zemlje susjedne Jugoslavije. Ne radi se o velikim brojkama: 1948. u BiH živi svega 91 Rumunj, a 1961. tek 113. Deset godina kasnije u BiH ih ima 189, a 1981. ih je 302. Na popisu stanovništva iz 1991. u BiH je bilo 162 Rumunja

Nažalost, danas u BiH ne postoji ni jedno udruženje ili kulturna ustanova koja okuplja Rumunje u BiH, i koja bi nam mogla dati bar neke približne brojke i statistike rumunjske manjine u našoj zemlji. Nisam pronašao ni podatke o građanima BiH rumunjskog podrijetla koji su ostavili značajnijeg traga u prošlosti naše zemlje. Stoga sam improvizirao i za potrebe ovog članka kontaktirao jednog „Bosanca i Hercegovca rumunjskog podrijetla“, kako sebe opisuje Nicolae Golea, kolega s kojim sam studirao Franjevačku teologiju u Sarajevu. Nicolae mi otkriva kako nikada nije posjetio Rumunjsku, ali to svakako planira učiniti u skorijoj budućnost. Žali što nema nikakvih kulturnih ili drugih društava Rumunja u BiH koji bi mu pomogli da više sazna o svom podrijetlu i o životu rumunjske manjine u BiH kroz povijest i danas.

Na pitanje kako vidi budućnost BiH i vidi li svoju budućnost u ovoj zemlji, Nicolae odgovara da mu je žao što na ovo pitanje ne može ponuditi neki optimističan odgovor. Posebno ga zabrinjava pasivnost građana u zemljama regije, koji previše popuštaju raznim kriminalcima i zločincima da čine što hoće od države, a ne vrše dovoljan pritisak da isti dadnu ostavke na funkcije u državi kad se otkrije neki skandal u koji su umiješani. Ljuti ga nezdrava pojava obožavanja nacionalnih vođa i bezumna potreba da se putem peticija, protesta i drugih oblika podrške amnestira i zaštiti kriminalce iz vlastitog naroda koji su počinili strašna zlodjela u ratu ili kriminal u poraću. Sanja budućnost u kojoj će se u BiH pojaviti „opcija stručnih ljudi koji su visokomoralni i etični, operirani od svih negativnih 'izama' i religijskih netrpeljivosti“. Uvjeren je „da bi vrlo brzo procvjetala ova zemlja samo ako bi na vlast došla iskrena i poštena garnitura koja bi pokrenula ono osnovno, da ljudi imaju uvjete za normalan život“.

Nicolae mi otkriva kako je Franjevačku teologiju u Sarajevu upisao na preporuku prijatelja, te kako je zahvalan za veliku životnu školu i znanje koje je tamo stekao. Osim teologije zanimaju ga i dramske i scenske umjetnosti, a vrijeme ispunjava i kao bubnjar neobičnog benda „Fabrika teologa Sarajevo“, benda koji je osnovala grupa studenata Franjevačke teologije, među kojima su i budući redovnici i studenti civili. Bend je imao nekoliko zapaženih nastupa u Sarajevu i osvojio je mnoge s dobrom svirkom i nesvakidašnjim imidžom (fratri u habitima + rock glazba). Prije dvije godine Nicolae je predvodio i emisiju „Ja biram goste“ na TV1, posvećenu ovom projektu. A, kad smo već kod rocka, ne mogu a da ne spomenem kako su me kolege studenti iz Rumunjske u Beču navukli na slušanje pjesama odlične rumunjske pop-rock grupe „Pasarea Colibri“, koje toplo preporučujem svim ljubiteljima dobre glazbe.

Rumunjski jezik – iako podrijetlom romanski jezik s riječima pretežito naslijeđenim iz latinskog jezika – ima ogroman broj posuđenica iz slavenskih jezika

Osim otkrića na području rumunjske glazbe, kolege studenti iz Rumunjske su mi otkrili i kako rumunjski jezik – iako podrijetlom romanski jezik s riječima pretežito naslijeđenim iz latinskog jezika – ima ogroman broj posuđenica iz slavenskih jezika. Rumunjski lingvist Sextil Puşcariu smatra kako su od svih naroda s kojima su Rumunji došli u dodir Slaveni najviše utjecali na njih i na njihov jezik, ponajprije kroz suživot u istim državnim strukturama i preko upotrebe staroslavenskog jezika u crkvenom životu. Tako nije teško pogoditi kojim slavenskim izvorima odgovaraju rumunjske posuđenice obicei /običej/, norod (narod), vreme, obraz, taină /tajna/, prieten (prijatelj), nevastă (nevjesta), slobod (sloboda), veselie, potop, val, văzduh, ogradă, podrum, poliţă /polica/, prag, pod, izvor, livadă, poiană (poljana), graniţă (granica), pogace (pogača), rob, slugă, zlătar, zidar, voinic /vojnik/, voievod /vojvod/, bogătaş, colac /kolač/, duh, glas, lopată, plug, sfeşnic (svijećnjak), ceas (čas), veac (vijek), zmeu (zmaj), coşciug (kovčeg), lanţ (lanac), greblă (grablje), cleşte (kliješta), măslină, vârf (vrh), zăbavă, jertfă (žrtva), praf (prah), mreajă (mreža), veveriţă /veverica/, cleveti /kleveti/, babă, cearşaf /čaršaf/, peşchir /peškir/, praznic, ucenic, pivniţă /pivnica/, uliţă /ulica/, slab, zdravăn, drag, milostiv, mârşav, năuc /neuk/, prost, guşter, blagoslovi, boli, croi /kroji/, hrăni, citi (čitati), dărui (darivati), goni, greşi (griješiti), izbăvi, izgoni, oborî, păzi, plăti, primi, răni, sădi, slăvi, sluji /služi/, veseli, zdrobi, rumen (crven), i mnoge, mnoge druge.

Posebno je zanimljivo kako je rumunjski jezik usvojio slavenske nazive za odnose u obitelji: sin, ot, brat, zet, vnuc (sin, otac, brat, zet, unuk). Tako popisi stanovništva rumunjskih okruga iz 1831. sadrže stotine imena poput: Gheorghe sin Dumitraşcu Pierdutu, Pîrvu zet Inache Căpăţână, Barbu sin Ioana zet Stanciul Ciungul, Ion brat Stancu Buşă, itd. No, ima i pojava kad se rumunjske riječi izgovaraju isto kao riječi iz bosanskog/hrvatskog/srpskog, ali sa sasvim drugačijim značenjem. Tako je u rumunjskom jeziku pământ /pamet/ zapravo „zemlja“, buhă je „sova“, biber je „dabar“, ciudă /čudo/ je „zavist“, cocoş /kokoš/ je „pijetao“, găsi znači „nalaziti“, laviţă /lavica/ je „klupa“, perniţă /pernica/ je „jastučić“, zbor je „let“ itd.

U Rumunjskoj ćevape također smatraju nacionalnim jelom i zovu ih „mici“ (rum. „male stvari“), a čak i rumunjski McDonalds u svojoj ponudi ima specijalitet pod nazivom McMici

Osim jezičnih utjecaja, narodi s kojima su Rumunji kroz povijest dolazili u dodir odredili su i razvoj njihove nacionalne kuhinje. Završavamo neobičnom pričom o specijalitetu podjednako omiljenom i popularnom u Rumunjskoj i BiH – ćevapima. U Rumunjskoj ćevape također smatraju nacionalnim jelom i zovu ih „mici“ (rum. „male stvari“), a čak i rumunjski McDonalds u svojoj ponudi ima specijalitet pod nazivom McMici. Rumunjsku javnost je prije nekoliko godina zabrinula vijest o prijetnji zabranom prodaje „mici“ u zemljama EU (među kojima je i Rumunjska) zbog sadržavanja sode bikarbone. Rumunjska vlada je hitro intervenirala odlukom o zaštiti svoje verzije ćevapa brendirajući ih kao nacionalni specijalitet pa su tako ćevapi postali zaštitni znak, tradicionalno nacionalno jelo Rumunjske. Rumunji su čak složili i priču kako je „mici“ prvi smislio transilvanski kuhar Ionescu Iordache.

Naravno, vijest je zabrinula ponosne ljubitelje ćevapa u BiH, pa su neki mediji pisali o tome kako su „Rumunji ukrali Bosancima ćevap“. Godinu dana kasnije priča dobiva novu dimenziju i pojavljuje se nekoliko tekstova o prepirkama čiji su ćevapi, bosanski, hrvatski ili srpski. Telegraf.rs čak je objavio i sugestivnu anketu s tim pitanjem, a na sarajevskim forumima su se mogle pročitati poruke poput „Život damo, ćevap ne damo“. Na koncu je sugerirano rješenje da se ne može zaštititi ćevap kao nacionalni proizvod, ali se može zaštiti proizvod koji upućuje na odgovarajuće geografsko podrijetlo, kao npr. sarajevski, banjalučki, mostarski, srbijanski, hrvatski i dr. ćevap. Pouka: dok mi čak i ćevape dijelimo regionalno i etnički, dotle ih zemlje EU prisvajaju kao svoje nacionalne proizvode i dalje kreativno razvijaju recepte i priče o njima. I zato nam se, ljudi, događa da u sve više oblasti života umjesto desetke pojedemo svatko po tri ćevapa, plus jedan za manjine.

U sljedećem nastavku nešto više o životu romske manjine u BiH.

Život u sjeni konstitutivnih naroda: manjine u BiH

Marijan Oršolić

Prometej.ba