Ako biste bili dokoni i posjetili neki od fakulteta UNSA u periodu kraja septembra te ako biste obratili posebnu pažnju na šaltere studentskih službi, primijetili biste ne samo velike redove, nego i veliku nervozu i među studentima i među osobljem studentskih službi. Kako ste vi sada nezainteresiran, vanjski posmatrač te ne poznajete dovoljno razloge ove nervoze, vrlo lako biste površno zaključili da se ovdje radi o gužvi uzrokovanoj time što se studenti moraju upisati na novu godinu studija, kao što je i red na izmaku jedne i početku druge akademske godine. I dio gužve je zaista uzrokovan time. Međutim, gužva i nervoza su, prije svega, uzrokovani time što su Dekanati fakulteta UNSA praktično natjerali i studente i profesore-mentore da se odbrane radova - posebno odbrane Master teza - organizuju u svega par dana zadnje sedmica septembra. Oni koji ne odbrane rad tada, uprkos tome što su na vrijeme napisali svoje teze, predali potrebne materijale i drugu administrativnu logistiku, osuđuju se na obnovu godine. Datum do kojeg sve ovo mora biti obavljeno je 30.9. 2016. Studenti su za ovo "pravilo" saznali 26.9.2016. Profesori su saznali preko studenata, koji su bili informisani na studentskoj službi. Dekanati su obavijestili samo studentske, profesorima ništa nije bilo dostavljeno.

"Jučer sam saznala da mi je odbrana sutra" - govori jedna studentica. Druga, koja u petak nije znala kad joj je odbrana, branila je svoju tezu u ponedjeljak, termin odbrane joj je javljen za vikend. Profesori su natjerani da organizuju odbrane radova u svega nekoliko sati, a neki od njih imaju, osim nastavnih, i naučne obaveze da prisustvuju konferencijama i usavršavanjima koja su zakazana baš za tu sedmicu.

Lično ne znam kakva je situacija na svim fakultetima Univerziteta u Sarajevu, ali primjećujem da je ova zbrka prisutna i na Filozofskom i na Prirodno-matematičkom fakultetu, iz nekoliko neslužbenih razgovora i slušanja šta ljudi govore u prolazu. Cilj cijele ove zbrke je da na početku nove akademske godine Univerzitet na svoj račun utefteri dovoljno sredstava za neke, samo čelnicima UNSA znane potrebe - naime, studenti za odbrane moraju uplatiti 200 KM, a potom još nešto sitno novca (100 ili 150 KM) za izradu diploma, koje će poslije moći negdje okačiti. Naravno, ovdje nije problem nivo sredstava - jasno je da se ovaj nivo školovanja i sva ceremonija oko toga moraju nešto i platiti, ali problem je što se u tom procesu profesori i studenti praktično siluju.

Zapravo, događa se svojevrsno "štancanje" diploma, a to se dešava zbog toga što je studentima završnih godina, koji su samo pro-forme nazvani apsolventima, oduzet apsolventski rok. Kao neko ko je studirao i po "starom, nevaljalom" programu, i po "bolonji", jako dobro poznajem oba sistema. Kao neko kome je djed bio prorektor UNSA nekada davno, prilično dobro poznajem i strukturu i filozofiju onoga što bi univerzitet trebao biti. Stoga, sa velikom sigurnošću tvrdim kako ovo nabrzavanje i prisiljavanje studenata da diplomiraju do određenog datuma kako ne bi bili finansijski kažnjeni niti je produktivno, niti može poboljšati kvalitet visokog školstva u BiH, naročito na UNSA. Zapravo, to je jedan izuzetno destruktivan i samovoljan čin koji devalvira vrijednost diplome jedne visokoškolske institucije, i to najstarije u našoj maloj, napaćenoj državi.

Evo zašto - studenti su prisiljeni pisati nabrzaka svoje teze preko ljeta, nakon zadnjeg položenog ispita, ako ga polože. Oni mudriji počinju rad na MA (ili BA) radovima već početkom ljetnjeg semestra, jer za ovakve radove, naročito one koji se, vrlo bezobzirno, nazivaju "završni diplomski radovi" umjesto "Završni Master radovi/Master teze", čime se, da onako usput kažemo, devalvira značaj II ciklusa studija koji tako izgleda samo kao jedva nešto bolje od starog I stepena studija, treba prilično vremena. Znate, da biste napisali MA tezu, potrebno je štogod i pročitati, ali menadžmenti fakulteta i UNSA smatraju da ga samo treba sjesti i napisati, ne obazirući se na to šta su ljudi prije vas pisali o temi koju proučavate.

Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu. Izvor slike: Filozofski fakultet UNSA

Zapravo, sam MA rad, skoncentrišimo se sada na njega, predstavlja prvi pravi naučni rad pojedinca - rad koji se piše po završetku I ciklusa (Bachalaureat) i seminarski radovi koje studenti pišu u toku studija predstavljaju svojevrsnu vježbu za ovaj čin. U Master radu (prestanimo ga zvati banalnim "završni diplomski rad"!) student mora pokazati sposobnost samostalnog istraživanja, postavljanja teze o nekom problemu, argumentovanja i dokazivanja svog stajališta te sposobnost racionalnog i logičnog polemisanja sa autorima koji zastupaju mišljenje koje se razlikuje od mišljenja autora rada. U tome studentu pomaže njegov mentor, koji treba rad pročitati i ustanoviti da u radu nema naučnog nepoštenja (falsificiranje, pogrešno navođenje i sl.), pomoći studentu u odabiru stila te treba ponešto pomoći studentu u prikupljanju literature (ali nije dužan dati štićeniku svu literaturu na tacni). Za sve ovo treba vremena, koje ovakav stav Univerziteta kao krovne institucije i nerazumijevanje menadžmenta dekanata fakulteta u sklopu UNSA sužava na svega par mjeseci.

Politika BiH i razvojni ciljevi naše zemlje uključuju i povećanje broja visokoobrazovanih kadrova. Međutim, ovakvim ekspres-diplomiranjima u kojima mentori ne mogu dovoljno precizno pregledati radove, otvara se prostor za falsifikovanje. Zapravo, ohrabruje se naučno nepoštenje. Sve ovo može dobrano uzdrmati ranking UNSA, koji, premda nije bog zna kako visok, ipak je najviši od svih univerziteta u BiH. Čak i oni radovi u kojima nema naučnog nepoštenja, bivaju ugroženi, jer su se te teze još mogle "gladiti", usavršavati i poboljšavati da nije nabrzavanja o kojem je ovdje riječ.

Dakle, pod pretpostavkom da su i studenti i mentori dobro i pošteno obavili svoj posao, i da je rad sa uplatnicom predat na vrijeme, dešava se vrlo neobična silovateljska situacija po fakultetima u kojoj se desetine i desetine odbrana trpa u zadnji čas, minut do dvanaest, a studenti, koji bi trebali imati bar sedam dana vremena od objavljivanja datuma odbrane do odbrane, jedan dan saznaju za datum, a sutradan ili prekosutra moraju braniti tezu.

Ovim akademskim masakrom se dešavaju dvije vrlo neugodne stvari: jedna je da komisije nemaju vremena pročitati rad i pripremiti pitanja, a druga je da se kandidat ne može dobro pripremiti kako bi staloženo izašao pred komisiju. Menadžmenti fakulteta i UNSA bezosjećajno zaboravljaju da je čin odbrane jedan svečan čin, koji pojedincu i njegovoj porodici obično nešto i znači. Taj čin ima svoja pravila i za samu odbranu je potrebno određeno vrijeme: da se pročita biografija kandidata, predstave članovi komisije, teza izloži, postave pitanje, da komisija zasjeda i donese odluku.

Očigledno je da menadžmenti koji dozvoljavaju ovako površna pisanja i odbrane radova niti žele dobro ovoj zemlji, niti visokom školstvu, niti porodicama studenata te samim studentima. Zapravo, neki od njih žele zaboraviti činjenicu da su se svi zaselci ili mahale rodne im grude skupili na njihovom diplomiranju/magistriranju/doktoriranju jer su, samo hipotetički govorim, bili prvi u porodici koji su došli do nekog akademskog nivoa.

Zašto se studenti ne bune protiv ovog silovanja: s jedne strane, zbunjeni su i preplašeni, pa moramo zaboraviti na generacije studenata koje su dizale revolucije. Današnji studenti su odnjegovani konformisti. Ako im ovaj epitet smeta, moraće se dokazati da nisu konformisti. Tu je i određen broj studenata kojima ovaj haos odgovara jer ga koriste kako bi proturili svoje kupljene ili plagirane radove. Naučno nepoštenje, ukoliko mentor nije posumnjao na njega ili našao dokaze za to, vrlo lako može izaći na vidjelo pri samoj odbrani, kroz pitanja komisije. Međutim, ako se odbrane rade navrat-nanos, to ne daje puno prostora za otkrivanje malverzacija.

Sve ovo se može spriječiti uvođenjem apsolventskog staža, i tek po isteku tog perioda treba kažnjavati studente koji su bili indolentni i nisu svoje obaveze završili. Ovako, kažnjavaju se vrijedni studenti i njihovi mentori.

Autorica: Jelena Kalinić,

Quantum of Science: blog o nauci i tehnologiji, bez pseudonauke i teorija zavjere