A dok se to ne dogodi, smatra Seferović, Bosna i Hercegovina ne može biti zdravo društvo po mjeri svakog pojedinca.


Nema mjesta za one koji nisu Hrvati i Bošnjaci


U Mostaru, gradu u kojem se podijeljenost osjeća oštrije nego bilo gdje drugdje u BiH, naročito je osjetljivo pitanje etničkih podjela i diskriminacije. Etničke podjele ovdje su opipljive i fizički podcrtane.


„Ne bi se baš moglo reći da se u Mostaru prestala primjećivati etnička razlika, koja kod nas kao i na čitavom Balkanu veoma lako preraste u diskriminaciju; Mostarom od Vašingtonskog sporazuma vladaju bošnjačka i hrvatska nacionalna ideologija sa veoma bitnim religijskim uticajem na društveni život. Sva energija i medijska pažnja je usmjerena na trzavice i konflikte između ove gore spomenute opcije i pokušava se stvoriti dojam da osim Bošnjaka i Hrvata, to jest, po defaultu, katolika i muslimana u Mostaru nikada niko drugi nije ni živio. Sistematski se vrši simboličko, kao i konkretno nasilje nad svim građanima koji ne osjećaju pripadnost jednim ili drugim, a to su naravno druge dvije zajednice koje postoje i žive u Mostaru: Srbi i Ostali (Jugosloveni, Bosanci i/ili Hercegovci, nacionalne manjine itd), dakle od spomenika, do imena škola, školskih programa, pristupa funkcijama i radnom mjestu u Gradskom Vijeću i Upravi, sjećanja na grad i gradske istorije, jednostavno nema mjesta za nehrvate i nebošnjake“, pojašnjava Osvit atmosferu u svom gradu.


Bosna i Herceg-Bosna, BH Telecom i Eronet


Naš sagovornik dodaje da su sukobi i nacionalizam između samih Hrvata i Bošnjaka, koji najčešće pune novinske stupce kad je tema Mostar, vrlo dobro osmišljena politička igra.


„Što se tiče diskriminacija između samih Hrvata i Bošnjaka one svakako postoje, ali me apsolutno ne zanimaju, smatram da su fingirane i da imaju za cilj održavanje konflikta niskog intenziteta kako bi ove dvije struje nesmetano vladale gradom, gradom koji nepovratno propada u svim svojim segmentima. U korist takve situacije idu i svi stereotipi o Hrvatima i Bošnjacima koji se brižno njeguju kako bi podijeljenost opstala kao norma. Tu se teško čovjek snalazi kao pojedinac, jer je dio grupe koja ima svoje karakteristike, to jest stereotipe. Mislim da se osnovni stereotipi u Mostaru baziraju na Hrvatima kao ekonomski dinamičnijoj populaciji i Bošnjacima kao statičnijoj populaciji, jedni su privrženi Bosni, drugi Herceg-Bosni, jedni koriste usluge Eroneta drugi BH Telecoma, jedni naručuju kafu drugi kavu i tako u nedogled... Prostor slobodnog čovjeka, individualca koji želi biti autonoman i slobodan je sveden na minimum, ako je uopšte moguć“.


A kad stereotipe i etničke podjele živite decenijama, kada u njima odrastaju generacije koje ih trebaju prihvatiti kao normu, nije teško susresti se s rečenicama kakvu nam prepričava naš sagovornik:
„Nedavno mi jedan kolega, dijete iz tzv. mješovitog braka reče: 'Pa kako je, molim te, moguće da dvije osobe iz konstitutivnih naroda kao dijete dobiju nekonstitutivca'? Istinito i tragikomično“.

 

osvit seferovic

Osvit Seferović


Kvote da, ali i sa Ostalim


Upitan da li se u takvom okuženju susretao s pozitivnom diskriminacijom, svojstvenom sredinama u kojima se povremeno pokušava dokazati suživot, Seferović odgovara:


„Pozitivna diskriminacija ostaje diskriminacija i ona je samo druga strana medalje svega što se ovdje dogodilo zadnje dvije decenije. Radeći u civilnom društvu često sam bio svjedok odabira učesnika koji bi zastupali Mostar na nekom međunarodnom seminaru, skupu, forumu itd, pa bi se onda tražile nacionalne kvote, koje naravno nisu podrazumijevale da šaljemo najbolje već, eto, nacionalno podobne. Ne sviđa mi se takva vizija života, ali mi se čini da nema druge u Mostaru kao i u čitavoj BiH, neka bude zato sve po nacionalnim kvotama, ali i sa Ostalim, za koje smatram da trebaju biti ravnopravna četvrta populacija u BiH.“


Na kraju, Seferović o vlastitom identitetu u bh. društvu kakvo jeste, kaže:


„Lično se osjećam državljanom BiH, a pripadam ljudima koji se nisu prestali deklarisati kao integralni Jugosloveni, svaki drugi identitet čini mi se nepotpun, manje plemenit i na kraju krajeva, istorijski poguban, što je dokazalo vrijeme od raspada Jugoslavije do danas“.


| Novinarka: Tamara Zablocki | 

Lične priče o diskriminaciji | Prometej.ba u suradnji s jednakost.ba

(Budi građanin/građanka)


Dajana Simeunović | Nacionalnost važna za posao u kladionici