Na ulicama glavnog grada Portorika San Juana već nekoliko dana traju valovi narodnih mobilizacija. Nakon više od deset dana prosvjeda guverner Portorika Ricardo Rosselló podnio je ostavku. Ovaj prosvjed potaknulo je curenje prepiski razgovora između Rossellóa i njegovih ministara, vladinih dužnosnika i njegovog intimnog političkog kruga koje je objavio Centar za istraživačko novinarstvo. Portorikanci su tako dobili uvid u prepiske Rossellóa i njegovih političkih pajdaša koje su obilovale mizoginim, seksističkim i homofobnim šalama, uvredama novinarima i oporbenim političarima, ironičnim političkim porukama i neukusnim vicevima o politikama štednje i mrtvima tokom hurakana María koji je opustošio otok prije nešto manje od dvije godine.

Kriminal koji godinama sponzorira Nova progresistička partija – NPP (čiji je Rosselló član), korupcija koju su proizveli, siromaštvo i nejednakost strukturalni su elementi kapitalističke dinamike na Portoriku, koji, dakako, u kolonijalnom položaju drže SAD. Moglo bi se reći da je objava prepiski guvernera i klike oko njega bila iskra koja je potaknula plamen koji je jako dugo tinjao na otoku.

Rosselló je, kako je rečeno, podnio ostavku. Njegova nasljednica, kako ustav nalaže, trebala je biti ministrica pravosuđa Wanda Vázquez. Ipak, ona je kazala kako nema namjeru preuzeti funkciju guvernerke. „Ponavljam, nemam interes zauzeti poziciju guvernerke. To je ustavno pravilo. Nadam se da će gospodin guverner pronaći i objaviti kandidata za poziciju sekretara/ice države prije 2. augusta, što sam mu i rekla“, izjavila je Vázquez. Prema ustavu Portorika, osoba koja bi trebala u slučaju ostavke guvernera preuzeti poziciju sekretara je državni tajnik, a potom ministar pravosuđa. Međutim, državni tajnik, Luis Rivera Marín također je podnio ostavku prije desetak dana, što znači da bi Wanda Vázquez trebala postati nova sekretarica države. Vázquez je i sama imala pravosudnih problema budući je prošle godine optužena za kršenje Etičkog zakona. Kako su najavili prosvjednici, protesti će se nastaviti dok ministrica i sama ne podnese ostavku.


I

Portoriko je dio teritorija Sjedinjenih Američkih Država. On je postao njenim dijelom 1898. godine kada je Španjolska izgubila svoje posljednje prekomorske dijelove. SAD ga je uzeo od Španjolske za vrijeme Španjolsko-američkog rata. Istovremeno, Španjolska je izgubila i Kubu, Guam i Filipine. Kuba i Filipini su kasnije postale nezavisne države dok su Guam i Portoriko ostali dijelom SAD-a. Status Portorika unutar SAD-a je „slobodna pridružena država“. Kako piše Claudia Cinatti, takav status Portorika unutar SAD-a je bliži kolonijalnom. Portoriko ima vlastitu vladu, ali nema nikakvu vrstu suvereniteta. To podrazumijeva da, budući nije dio federacije; građani Portorika nemaju pravo glasa na izborima za predsjednika SAD-a, niti ima predstavnike u Kongresu, osim promatrača bez glasa. Od 1917. građani Portorika imaju američko državljanstvo, ali su oni građani drugog reda, koji su često na meti istih onih napada koje trpe imigranti kao što je vidljivo u rasističkim tvitovima koje je Donald Trump uputio četverima kongresmenkama Demokratske stranke, među kojima je Alexandria Ocasio-Cortez koja je porijeklom upravo sa Portorika.

Položaj Portorika u Srednjoj Americi. Lijevo su Dominikanska Republika, Haiti i Kuba


U portorikanskom parlamentu postoje tri stranke, Narodna demokratska stranka (PPD), liberalna stranka koja se zalaže za status slobodne pridružene države po pitanju „statusa“, Nova progresistička partija (NPP), desničarska, stranka koja je najveća stranka koju sponzoriraju i Republikanci i Demokrati u SAD-u koja defacto po pitanju statusa zastupa autokolonijalni položaj Portorika: pripojenje SAD-u.

Treća partija koja ima svoje predstavnike, ili točnije, zastupnika (računajući sa trenutnim sazivom) u parlamentu je Independentistička partija Portorika (PIP), socijaldemokratska stranka koja po pitanju statusa Portorika zauzima stajalište da Portoriko treba postati nezavisna država. Iako nemaju značajnu elektoralnu podršku, Komunistička partija Portorika (PCRP) i Socijalistički radnički pokretn (MST) igraju sve važniju ulogu na političkoj sceni Portorika budući su istrajni u borbi protiv ekonomskih nejednakosti, socijalnih problema uzrokovanih kapitalističkom proizvodnom dinamikom i američkog imperijalizma.

I dok NPP direktno želi pripojenje SAD-u i apsolutni zagrljaj u kolonizatorsko krilo, PPD govori o „prednostima“ trenutnog statusa kojeg navodno ima Portoriko. Stvarnost je takva da SAD ne želi pripojenje Portorika jer oni tamo već imaju sve što im je potrebno, a to je činjenica da mogu instalirati svoje vojne baze na otok te da im služe kao fiskalni raj, budući da američke korporacije koje posluju na tlu Portorika defacto ne plaćaju porez. U vezi sa ovim prvim, valja navesti da je ratna mornarica SAD-a imala vojnu bazu na otoku Vieques na Portoriku gdje je testirala svoje radioaktivno oružje od čije radijacije boluje njegova populacija. Na Viequesu je učestalost od oboljenja od raka 25% veća nego na ostatku otoka. Dakako, mornarica koja je napustila otok 2003. nije očistila otok te su njegove vode još uvijek kontaminirane, postoji visok stupanj radijacije i velik broj neeksplodiranih bombi.


II

Na Portoriku su i ranije postojale narodne mobilizacije i protesti, međutim, ranije su se zahtjevi manje-više ograničavali samo na pojedinačne slučajeve korupcije i tomu slično. Sa ovim protestima napokon se dirnulo u imperijalistički osinjak, tj. na uvjete koji su generirali loš ekonomski i socijalni status na Portoriku; što je direktna posljedica američkog imperijalizma koji već više od jednog stoljeća pustoši Portoriko.

Prije koji dan Komunistička partija Portorika (PCRP) i Socijalistički radnički pokret (MST) predložili su da Ricardo Rosselló bude procesuiran zbog korupcije i drugih zločina. Iz PCRP-a su kazali da kada se protiv siromašnog čovjeka prikupe dokazi o nekom zločinu, makar oni bili i upitni, na njega se sruči puna težina kapitalističkog zakona, suprotno onome što se dogodi kada korumpirani ili bogati političar počini neki zločin, što uvijek završi pomilovanjem. Prema Portorikancima, takvo je pravo lice pravosudnog sustava: sudovi unutar kapitalističkog društva su instrumenti dominacije jedne klase nad drugom, kao policija i vojska. Rosselló sada iz svog povlaštenog položaja pregovara sa Carlosom Johnnyjem Méndezom i Thomasom Riverom Schatzom (ekipom iz njegove stranke koja pretendira na njeno preuzimanje) za imunitet ili pomilovanje, kazali su iz PCRP-a.

Isabel Berríos Cruz iz MST-a kazala je da guverner treba biti kazneno gonjen jer postoji nekoliko izvještaja koji ukazuju na moguće počinjenje zločina. Osim toga, kako Ricardo Santos Ortiz, inače pravnik i dio MST-a kaže da se u ovom slučaju ne smije ići samo na guvernera, nego i na sve ljude u „Unidos por Puerto Rico“ (mutna organizacija za davanje pomoći pojedincima i manjim poduzećima nastala nakon urgana koji je poharao Portoriko koju su vladajuće elite koristile kako bi izmuzle profit za sebe, op. a.), uključujući i guvernerovu suprugu Beatriz Rosselló i lobista Elíasa Sáncheza. Oni moraju biti izvedeni na sud. Ti ljudi su, kako kaže Santos Ortiz, došli u vladu s praznim džepovima, a odlaze s punim džepovima. Oni su milijunaši, a to prije nisu bili.

Protesti na ulicama Portorika se nastavljaju, a zahtjevi se radikaliziraju. Zahtjevi koji su se do sada odnosili na korumpirano vodstvo zaoštravaju se i počinje se propitivati kolonijalni odnos sa SAD-om, najprije kroz odbijanje Odbora za fiskalni nadzor. Kamo će protesti odvesti je otvoreno pitanje, ali postaje sve evidentnije da se dosadašnji status quo počinje lomiti.

Autor: Darko Vujica, Prometej.ba