Ove zaglušujuće kampanje, pogotovo ona bošnjačka, bacaju u sjenu kampanju koju bi trebala voditi država, kao popisničar. Jedina bitna kampanja u ovom trenutku bi trebala biti kampanja Agencije za statistiku koja bi ljude trebala upoznati sa obavezom popisa i načinom pravilnog ispunjavanja upitnika. Sve ostalo je suvišno, a zbog kampanja oko etničkog upisa, postalo je i zbunjujuće.


Što se sve popisuje? Na predstojećem popisu stanovništva popisivat će se prije svega ljudi, njihov broj, ono što posjeduju, ono što znaju, ono što osjećaju.


Što je sporno? Ono što je navodno sporno jeste samo ovo posljednje: Što građani Bosne i Hercegovine osjećaju, odnosno: Što oni smatraju kojem identitetu odnosno identitetskoj skupini pripadaju. Tu nastaje konfuzija. U sukobu je etnička, narodna, nacionalna, regionalna, vjerska, geografska, jezička i još poneka pripadnost. Građani miješaju termine i ono što je porazno – često misle da jedan identitet isključuje drugi. Dva termina ne razlikuju ni neki naši najobrazovaniji građani. Ne zato što nisu u stanju razumjeti, nego zato što se kod nas još od vremena socijalizma identiteti guše. Identitet i etnicitet.


Što je identitet jednog čovjeka? To je skup individualnih karakteristika koje tu osobu čine jedinstvenom. Uzet ćemo za primjer jednog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine: Željka Komšića. Prema onome što je on u više navrata izjavio, on je:

a) Po regionalnoj pripadnosti Bosanac
b) Jezik mu je srpskohrvatski (ako se u međuvremenu nije predomislio)
c) Po vjeroispovjesti je ateist
d) Po nacionalnosti je Bosanac i Hercegovac
e) Po narodnosti je Hrvat
f) A po etničkoj pripadnosti je Srbin i Hrvat (ovo nikad nije javno izjavio)


Većini građana predstavlja problem da prihvate ovakvu raznolikost identiteta u jendom pojedincu. Ipak, ona je normalna, pa čak i poželjna. Kako je moguće da čovjek u isto vrijeme bude Bosanac, ateist, Bosanac i Hercegovac, Hrvat, Srbin i još mnogo toga!? Ne samo da je moguće, nego je jedino moguće. Svi se mi razlikujemo u nečemu, i sasvim je normalno da imamo različite identitete. Potpuno je legitimno da se osjećate Hrvatom, i da osjećate da je vaša domovina Bosna i Hercegovina. To vas čini Hrvatom iz Bosne i Hercegovine. Također, netko iz Krajine će možda biti Srbin, ali po vjeroispovjesti biti katolik. Moguće je da u Sarajevu bude ljudi koji će se izjasniti kao Bošnjaci, a po vjeroispovjesti pravoslavci. Mogući su i Hrvati po vjeri muslimani. Sve su kombinacije moguće. I potpuno normalne.


Koja je razlika naroda, nacije i etničke skupine!? Etnička skupina ima zajedničke jezičke i kulturne elemente, i sa drugim sličnim etničkim skupinama može činiti jedan narod. U Europi je najčešće etnička grupa jednaka narodu. Ali primjerice američki indijanci imaju stotine etničkih skupina (Sijuksi, Apači, Navahosi i slično) a svi zajedno čine indijanski narod.


Onog trenutka kada narod postane politički samosvjestan  (ili politički organiziran) on postaje nacija. Prva nacija jeste francuska, koja se formirala nakon francuske revolucije, kada je narod za sebe tražio politička prava, a na štetu kralja. Na našim prostorima prve su se formirale srpska i hrvatska nacija pod vodstvima svojih nacionalnih preporoditelja. Neki od njih, poput Augusta Šenoe, uopće nisu bili Hrvati. U vrijeme formiranja nacija nije se moglo točno odrediti tko sve pripada kojoj naciji, pa je normalno da su u to vrijeme na osnovu jezika Srbi smatrali da su Hrvati Srbi, a Hrvati su smatrali Srbe Hrvatima. Zbog tih nejasnoća, imali smo nekoliko ratova.


Za razliku od Hrvata i Srba, Bošnjaci su nešto kasnije počeli proces nacionalnog preporoda, najviše zbog pritiska dviju već formiranih susjednih nacija, ali i Jugoslavije kao države koja je gušila takve procese, smatrajući da su oni loši sami po sebi. Ne samo da nisu loši, nego su i poželjni. Da se bošnjački narod transformirao u naciju prije 60 godina, kada su stvorene objektivne pretpostavke, riješili bismo se mnogo današnjih problema, između ostalog, ne bismo bili žrtve infantilne kampanje „Bitno je biti Bošnjak“.


Što predstavlja ta kampanja? Ova kampanja, rezultat je upravo nedovršenih procesa bošnjačkog nacionalnog preporoda. Dakle, nacije u pravilu nastaju kao rezultat fizičke ugroženosti, bila ona realna ili ne. Kao što je srpska nacija nastala pod prijetnjom turske, hrvatska nacija pod prijetnjom mađarske, tako i bošnjačka nastaje pod prijetnjom hrvatske i srpske nacije. Ta prijetnja ne znači prijetnja fizičkim istrebljenjem, nego najčešće prijeti gušenjem nekim od ranije navedenih identiteta: jezika, vjere ili nekog drugog elementa etničkog identiteta. Tako će svako negiranje maternjeg jezika Bošnjaka biti shvaćeno kao udar na identitet, i bit će dočekano neprijateljski, a za posljedicu će imati pojačanu prisnost među svim Bošnjacima. Ta prisnost se može manifesitrati kroz nacionalizam, koji je i inače raširen među svim nacijama koje se osjete ugroženima, i potpuno je normalna pojava. Dapače, i česta.


Kome je usmjerena kampanja? Onog trenutka kada se pojavila skupina ljudi koji, nerazumijevajući ove procese, počinju ljude ubjeđivati da nisu Bošnjaci, Hrvati ili Srbi, nego samo Bosanci i Hercegovci, što su oni svakako samom činjenicom da žive u Bosni i Hercegovini, dobili reakciju u vidu kampanje „Bitno je biti Bošnjak“. Ona je usmjerena na sve one Bošnjake koji ne razumiju da bosanstvo nije u sukobu s bošnjaštvom, i da mi svi jesmo Bosanci i Hercegovci, ali da to nikakve veze nema sa pripadnošću narodima Bošnjaka, Hrvata, Srba i nekih drugih.


Tiče li se Hrvata? Za Hrvate ovih problema nema. Hrvati znaju da su Hrvati, a oni koji ne misle da su Hrvati oni onda i nisu Hrvati. Ubjeđivanje nekog da je Hrvat besmisleno je u samom početku. Ako netko ne misli da je Hrvat, onda on to svakako nije. Ako je netko nagovoren, zavaran ili prisiljen da se izjasni kao nešto što on primarno ne osjeća, onda je trud uzaludan. Ipak, ono što je bitno, a što upozorava Katolička Crkva, Ured za Hrvate Republike Hrvatske i drugi, jeste da se građanima objasni da se smiju izjasniti kako god žele.


bih hrvati


Kakve su posljedice ako Hrvata bude "malo"? Ono što je bitno oko popisa, a s čime se mnogo špekulira jesu posljedice rezultata popisa. Nagađa se da će Hrvata biti manje od 10%. Ovakve špekulacije mogle su biti bitne u srednjem vijeku kada je brojnost određene populacije određivala količinu teritorija i prava zajednice. Moderna društva funkcioniraju drugačije. U modernom društvu je potpuno svejedno jeste li jedini pripadnik naroda, ili ste dio apsolutne etničke većine.Dakle, brojnost Hrvata, i bilo koga drugog, ne smije imati nikakve posljedice. Hrvati ostaju konstitutivan narod u BiH, i iz toga crpe sva svoja kolektivna prava. Hoće li onih koji će se izjasniti kao Bosanci biti više od Hrvata, nešto je što se ne tiče ni Hrvata, ali ni Bošnjaka. To je isključiva stvar Bosanaca, to je njihovo pravo, i oni će u skladu s tim pravom možda tražiti neki poseban politički prostor za sebe. To ne smije biti problem Hrvatima sve dok ne ugrožava njihova prava.


Je li bitno biti Hrvat? Nije. Bitno je da se građani popisu izjasne kako se osjećaju. Što bi Hrvati imali od toga kada bi se primjerice Abdićevi autonomaši izjasnili kao Hrvati? Ne bi imali ništa. Bilo bi ih na papiru više, ali prava ostaju ista. Bilo da je 5 ili 35%, Hrvatima je određeno da se za svoj bolji položaj dogovore sa druga dva naroda, bez obzira koliko je koga.


Ako drugih bude više? Oni koji misle da je brojnost bitna, onda bi trebali znati da ni u vremenima prije Krista brojnost nije donosila posebnu prednost. Brojnost je samo jedan od faktora, i to u vremenima nasilja i rata. Ako smo se dogovorili da nasilje i rat ne prizivamo i ne želimo, onda ni brojnost Hrvata ne bi trebala biti posebno bitna. Hrvate mora zanimati vladavina prava u kojoj je svejedno tko se kako izjašnjava, baš kao što je to na zapadu.


I na kraju, treba li pozvati dijasporu da se popiše? Treba. Ali ništa više od toga. Popisati se trebaju svi oni koji osjećaju da im je Bosna i Hercegovina domovina. Što Hrvati imaju od toga da se popiše tetka iz Njemačke koja ovamo ne živi 40 godina? To što će na papiru pisati da je tu, ne mijenja realnost. Što bilo kome znači kolona auta iz Beča kojom će dijaspora doći na popis? Ne znači ništa. Ali ljudi koji se planiraju vratiti u BiH, živjeti tu, uložiti kapital, zasnovati obitelj, prvenstveno studenti, onda bi bilo poželjno da se popišu. Ne da bi Hrvata bilo koju stotinu više, nego da bi znali da su ti ljudi tu, da su dio ove zajednice, i da se u budućnosti može računati na njih kao na osobe koje će naslijediti sve one identitete o kojima smo govorili na početku.


Tvrtko Milović,


Novi Travnik, 18.rujna 2013.