Riječ o riječi
Mala razlika u početnim uvjetima jednog fizičkog sistema može proizvesti velike razlike u konačnim učincima, tj. posljedicama. Meteorološke pojave su primjer tog neodređenog, nedeterminiranog sistema i iz njihova izučavanja se počela razvijati teorija determinističkog kaosa. Ilustracija koja zorno oslikava njezino značenje jest poznati 'efekt leptira', koji kaže da zamah krila jednog leptira može izazvati poremećaj čija će konačna posljedica biti uragan na drugom kraju svijeta. U poređenju s tim, možemo li kazati koliki može biti značaj pisane ili izgovorene riječi na oblikovanje društva i koje mogu biti konačne posljedice toga – u kratkom roku beznačajnog – djelovanja?
Da bi se izgradila jedna velebna gotička katedrala, bilo je potrebno da desetke ili stotine godina tisuće radnika i majstora uloži dio sebe, od prvog zakopavanja u zemlju do posljednjeg udarca dlijetom. Njen izgled oblikovan je upravo od tih milijuna udaraca dlijetom, dok ona nije poprimila konačan, dovršen oblik. U analogiji s tim, današnja (zapadno)evropska civilizacija oblikovana je milijunima tih sitnih učinaka, tim milijunima malih “udaraca dlijetom“ – svatko tko je na bilo koji način sudjelovao u karakterističkim i određujućim idejama i pokretima civilizacije, zaslužan je u određenoj mjeri za izgrađivanje društva. Tako i svaka napisana i izgovorena riječ čija je intencija bila renesansa društva zaslužna je što je do te obnove polako došlo, barem na razini zakonodavstva, pravnog sistema, građanskih sloboda i znanstveno-tehnološkog napretka.
Osim tih malih učinaka, neke ideje potakle su velike misaone pokrete koji su onda uzrokovali radikalne zaokrete u samom društvu. I tu imamo svojevrstan 'efekt leptira'. Koliko god se s trenutnog stanovišta može činiti da pisanje ili govorenje ne mogu ništa promijeniti, da se zalaganje za renesansu društva utapa u širokoj i dubokoj močvari postojećeg sustava, ono nije beskorisno, jer predstavlja barem jedan udarac dlijetom u oblikovanju građevine zvane budućnost i doprinosi trijumfu jednog mišljenja, a može se dogoditi – zašto ne, događanja u društvu su nedeterminirana, kaotična – da mali učinci dovedu postupno do velikih posljedica.
Grčki pjesnik iz Aleksandrije Konstantin Kavafi (1863-1933) veliki je značaj davao riječima. U jednom njegovom proznom zapisu ocrtao je značaj koji pridaje svom angažmanu.
“Često primjećujem kako malo pažnje ljudi poklanjaju riječima. Dozvolite mi da to objasnim. Običan čovjek (pod običan ne mislim na budalu, nego na nekoga tko nije vičan) ima neku ideju, osuđuje neku situaciju ili neko općeprihvaćeno mišljenje; on zna da velika većina ljudi misli drukčije od njega, i zato šuti, misleći da je bolje da ne govori, pravdajući se da neće promijeniti ništa ako bude govorio. To je velika greška. Ja djelujem drukčije. Na primjer, osuđujem smrtnu kaznu. Kada god imam mogućnost ja se tako izjasnim, ne zbog toga što mislim da će se ako to kažem nacije, koliko sutra, odreći smrtne kazne, nego zato što sam siguran da tim govorenjem doprinosim trijumfu moga mišljenja. Nije važno ako se nitko ne slaže sa mnom. Moje riječi nisu uzaludne. Netko će ih ponovo uzeti i one mogu doći do ušiju ljudi koji će ih čuti i biti ohrabreni. A među onima koji se sada ne slažu, netko – u pogodnim okolnostima – može ih se prisjetiti u budućnosti, i koincidencijom drugih okolnosti, može ih prihvatiti, ili njegovo suprotno mišljenje može biti uzdrmano. A tako je i u svim drugim društvenim pitanjima gdje je, prije svega, potrebno djelovanje. Ja znam da sam kukavica i da ne mogu djelovati. Stoga ja govorim. A i moj govor je djelovanje i moje riječi nisu beskorisne. One će, mada sam ja kukavica, pomoći nečijoj akciji i energiji uloženoj u nju.“
| Prometej.ba/fš | 14.01.2013. |