David Černý, Proudy. Autor fotografije: Josip Grubišić

Na jednom ljupkom praškom trgu, omeđenom Muzejem Franza Kafke, nalazi se skulptura Proudy (Struje) koja je ujedno i fontana. Češki umjetnik David Černý, čiji radovi su duhoviti i provokativni, ali povrh svega inovativni, izgradio je bazen u obliku Republike Češke i u njega posadio pokretne statue dvojice muškaraca čiji brončani pimpeci unutar češkolikih granica na površini vode mogu ispisati (s ili š?) književne citate ili sadržaj SMS poruke koju bilo tko može poslati. Umjetnička instalacija koju je Černý postavio stoji još od 2004. Da je autor kojim slučajem državljanin BiH, gotovo je sigurno da njegovi radovi (sve bolji od boljega, posebno Metalmorfoza) ne bi krasili glavni grad države, nego bi bio proglašen – parafrazirat ću izraz populariziran u Hrvatskoj – mrziteljem svega bosanskohercegovačkog ili kraće svega bosanskog.

U sklopu jednoga privatnog posjeda u općini Vitez nedavno je postavljena, ali ubrzo i uklonjena, slična postavka prilagođena našemu podneblju: bazen nema oblik površine Češke Republike, nego Bosne i Hercegovine, a broj osoba (i pimpeka) povećan je za jedan. Nakon što je priča o slučaju neobičnog mokrenja objavljena u medijima, počele su osude sa svih razina: od državnih dužnosnika do običnih građana. Nisu svi bili uvrijeđeni, bilo je i onih koji su odobravali i podržavali instalaciju, ali statue su ipak uklonjene radi mira u Bosni. Jer su smetale.

Pokazalo se i ovaj put da su sloboda govora i umjetničkoga izražavanja kod nas itekako skučene i da nam smeta svaka, koliko god bila bezazlena, kritika naše vlasti ili države. Profesionalni patrioti državu bi okitili (bez uvrede) raznim epitetima: jedna i jedina, prelijepa, ponosna, snažna, hrabra, neuništiva, vječna, pa čak i – sveta. Ali djela profesionalnih patriota često se ne slažu s tom njihovom navodnom predodžbom o njoj. U našem društvu duboko je ukorijenjena miskoncepcija da državu vole samo oni koji o njoj govore u superlativima, a oni koje je manje ili više kritiziraju, koliko god im kritike bile osnovane i/ili konstruktivne, mrze tu istu državu. Kada ne bi bilo razloga za kritiku, takav stav bio bi na mjestu, ali razloga nažalost ima napretek i kada bi se nabrajali svi mogla bi se sastaviti pozamašna kompilacija čije bi čitanje iziskivalo dosta vremena i strpljenja.

Samo neke od stvari koje ne smetaju političarima i dobrom dijelu naroda (jer bi se inače pobunili i nešto promijenili) u Bosni i Hercegovini.

- Ne smeta što nam himna nema tekst, a melodija je preuzeta iz filma Zvjerinjak (Animal House).

- Ne smeta što još uvijek biramo tri predsjednika, pritom kršeći ljudska prava nacionalnih manjina.

- Ne smeta kancerogeni sustav javnih nabavki kojim se rasipaju novci građana.

- Ne smeta što su presude visokim dužnosnicima za zloupotrebu položaja i gospodarski kriminal gotovo po pravilu oslobađajuće.

- Ne smeta što se pravda primjenjuje selektivno, odnosno pokazuje sila na najslabijima.

- Ne smeta što se suđenja u potpuno jasnim slučajevima odugovlače godinama.

- Ne smeta što smo u društvu Albanije i mikrodržava: Andore, Malte, Monaka i San Marina, kao jedna od rijetkih europskih zemalja bez ijedne medalje na Olimpijskim igrama. (Vatikan se ne broji jer još uvijek nije nastupio ni na jednim Igrama.)

- Ne smeta što za reprezentacije koje se uspiju plasirati na prvenstva ponekad nema novca potrebnoga za pripreme.

- Ne smetaju lažne diplome stranačkih zaslužnika.

- Ne smetaju poražavajući rezultati učenika na međunarodnoj provjeri znanja.

- Ne smeta maćehinski odnos prema kulturi.

- Ne smeta što se vozimo oronulim i neadekvatnim cestama.

- Ne smeta što se akcize ubiru, a autoceste ne grade.

- Ne smetaju višestruko propale kapitalne investicije.

- Ne smeta što osobe koje pate od zloćudnih bolesti ne smiju uvesti lijekove koje ne mogu dobiti (kupiti) od države, dok politički podobni mogu uvoziti što god žele, dozvole prikupljajući u hodu ili retroaktivno.

- Ne smetaju diletanti na najvišim funkcijama.

- Ne smeta ni uvjerljiv europski emigracijski rekord (u postocima).

- Ne smeta...

Šta sve ne smeta, ne bi trebalo smetati ni da su statue čučale iznad bazena.

Matej Lozančić, Prometej.ba