Vrhovni sud SAD-a je uspio u samo jednoj sedmici odlučiti da: 1. su države obavezne da finansiraju privatne religijske škole (Carson v. Makin [1]); 2. policija ne može biti tužena jer nije pročitala prava (Vega v. Tekoh [2]); 3. države ne moraju obezbijediti medicinsku skrb koja bi mogla osloboditi zatvorenike [3] i 4. proširiti pravo na nošenje oružja bez dozvole (New York State Rifle & Pistol Association, Inc., et al., Petitioners v. Kevin P. Bruen, in His Official Capacity as Superintendent of New York State Police, et al.[4]). I onda je došlo preinačenje odluke Roe v. Wade [5] iz 1973. godine, putem odluke Dobbs v. Jackson Women's Health Organization [6]. Postojali su jaki razlozi zašto je sud bio tajan u smislu da se dugo nije znao termin objave odluke i zašto je to posljednja odluka prije nego sud ode na ljetni odmor. Ovo nije nimalo slučajno, jer su i ranije najvažnije odluke, posebno one koje preokreću precedent, urađene upravo pred okončanje rada pred ljetnu pauzu. Sudije mnogo razgovaraju o sadržaju odluke, obim rada je velik, a ovi slučajevi su po pravilu intenzivni. Ovaj sud inače pažljivo čuva svoj legitimitet u očima javnosti [7]. Takođe odluka treba proći temeljito lektorisanje, jer će ona biti predmet novinskih natpisa, te analize pravnih stručnjaka i studenata prava.

U vrijeme donošenja Roe v Wade odluke, doktrina "živog ustava" ("living constitution") je dominirala na Vrhovnom sudu. Ova doktrina znači da se savremeno društvo mora poimati kroz ustavnu interpretaciju fraza, odnosno da se ustavne kontroverze, po riječima sudije Olivera Wendella Holmesa Jr., "moraju razmatrati u svjetlu cjelokupnog našeg iskustva, a ne samo u onom što je rečeno prije sto godina."[8] Pravo na abortus nije propisano Ustavom kao ni pravo na privatnost. Oba prava konstituisana su na osnovu odluke Griswold v Connecticut [9], odnosno na osnovu XIV Amandmana na Ustav (pravo na privatnost - korištenje kontracepcije od strane bračnih partnera u privatnosti intime; pravo na abortus - žena ima pravo da odluči želi li abortus). Finalno formiranje ovog prava je dala odluka Planned Parenthood vs. Casey (1992) [10]. Kraj ere "živog ustava" je bio kad je Reagan položio zakletvu 1981. Pravo na abortus iz odluke iz 1973., kao pravna konstrukcija sa ustavnom snagom na snazi je sve do Dobbs vs Jackson Women's Health Organization odluke koja ju je ukinula.

Od samog stupanja na snagu Roe v. Wade odluke, konzervativci su radili na tome da je preinače. Društvo Federalist (https://fedsoc.org/) za studije prava i javnih politika je osnovano početkom 80-ih godina u Chicagu, od strane studenata prava sa Yalea, Harvarda i Univerziteta Chicago. Jedan od osnivača je bio Antoni Scalia [11], tadašnji profesor sa Univerziteta u Chicagu (sudija Vrhovnog suda od 1986. do 2016), vrlo tradicionalni rimokatolik, imao je devetoro djece (od kojih je jedno postalo svećenik) i nije bio za abortus. Nisu ni ostali iz Federalist društva (uopšte su imali vrlo konzervativne stavove), pa su radili na tome da ukinu to pravo. Od 1982. grupa od nekih 200 studenata se počela, pod mogućnostima koje je ponudila Reaganova administracija, okupljati na Yale Law School kako bi raspravljali o brojnim bitnim pitanjima, od federalizma, New Deal politike, do legalizacije abortusa i njegovog uticaja na „prihvatljivo seksualno ponašanje“. Kada je riječ o ustavu SAD-a, Federalisti su zastupali "originalizam" i "tekstualizam". Riječ je o izgrađivanju jezika i kulture oko ustavnog originalizma, pristupa tumačenja Ustava zasnovanog usko na onom šta su njegovi kreatori (svi bijelci, svi muškarci, svi kršćani) navodno mislili kad su ga draftovali. Proklamovani ciljevi organizacije su: „provjeravanje federalne vlasti, zaštita individualnih sloboda i tumačenje Ustava u skladu sa njegovim originalnim značenjem“[12]. Šestero trenutnih sudija Vrhovnog suda SAD-a (Kavanaugh, Gorsuch, Thomas, Roberts, Alito i Barrett) su bivši ili aktivni članovi Federalista. Scalia je smatrao da Roe v Wade nema stare decisis snagu [13]. Arhitekt ukidanja ove odluke, sudija Alito je ranije senatorima tvrdio da je vidio pravo na abortus kao važan precedent, a sada je stava da ga stare decisis ne štiti.

Šta je to stare decisis princip, koji vlada u američkom ustavnom i pravosudnom sistemu? To znači da su sudije obavezane precedentima. Precedent je princip prava ustanovljen u prethodnom pravnom slučaju koji je obavezan i uvjerljiv da vrijedi u svim slijedećim slučajevima sa istim ili sličnim faktima. Teorija separacije državnih vlasti je doživjela svoju institucionalnu potvrdu u Sjedinjenim Američkim Državama, u presudi Vrhovnog suda SAD-a, u predmetu Marbury vs. Madison [14]. Podjela vlasti je zasnovana na ideji da nijedna branša (grana) vlasti ne bi trebala da bude moćnija od ostalih i da bi svaka od njih trebala da ima mogućnost uticaja na ostale, kreirajući na taj način balans moći između različitih grana vlasti. Ključni institut u ovoj ideji se naziva „kočnica i ravnoteža“ („checks and balances“). U Sjedinjenim Američkim Državama, sudska kontrola se, iako joj takva moć nije implicitno dodijeljena, smatra ključnom kočnicom ostale dvije grane vlasti, od strane sudske vlasti. Stavovi vrhovnog suda se znaju promijeniti, ali je to rijetko, zbog pravne sigurnosti. Npr. od Plessy v. Ferguson [15] („odvojeni, ali jednaki“) došlo se do Brown v. Board of Education of Topeka [16] („odvojeni ne mogu biti jednaki“). Drugi primjer je za afirmativnu akciju - regresivna era [17] npr. odjednom stupa na snagu dolaskom Reagana. Treći primjer je ovaj sad, gdje je ukinuto nepisano ustavno pravo na abortus. Neustavnost zakona je restriktivna i važi samo za stranke u određenom, konkretnom slučaju. Međutim, doktrina stare decisis, nadomješta erga omnes efekat odluke o ustavnosti zakonskog akta jer određuje da interpretacija Ustava od strane Vrhovnog suda SAD-a obavezuje sve niže sudove. Na ovaj način se osigurava puna uniformnost u interpretaciji Ustava.

U vezi diskusije da se mijenjaju stavovi kako u sudu dominiraju liberali ili konzervativci, to je sada tako, ne mora biti, tj. iza ove odluke definitivno stoji jaka ideološka podloga. Međutim, ranije to nije bio slučaj. Npr. kreator odluke Roe v Wade sudac Blackmun je došao u sud kao konzervativac. Takođe je sudac Brennan bio lično protiv abortusa, ali ga je u odluci podržao. 1992. godine je konzervativna većina sudija podržala Roe v Wade u odluci Planned Parenthood v. Casey.

Nakon odluke Dobbs v Jackson Women's Health Oganization u osnovi i dalje postoji pravo na abortus, ali na nivou federalnih jedinica. Ako neko želi da se podvrgne, a abortus nije legalan u xy state, putuje u state koja dozvoljava. Ovdje se dalje otvaraju određena pravna pitanja. U odluci Dobbs vs Jackson Women's Health Organization je svakako propušteno da se kaže kako ona utiče na život i zdravlje žena. Pored toga što je ustavno pravo ukinuto, a pravo na abortus reducirano, te se zadire i u privatnost i u individualnost, postoje i elementi geografske diskriminacije. Pored nelogičnosti činjenice da se može u istoj državi (mislim ovdje na centralnu vlast SAD-a), bez obzira kolika ona površinski bila, ženi uskratiti pravo u jednoj političko-teritorijalnoj jedinici da odluči da li će roditi ili ne i ukoliko ne, da mora putovati u neku drugu državu da bi ostvarila to pravo a zatim se vrati u svoju državu gdje to pravo nema. Ako je abortus protivzakonit u određenoj state a uradi se tamo gdje nije zabranjen, da li je onda ta osoba u svojoj state krivično odgovorna [18]? Ovih i brojnih drugih pravnih implikacija će i dalje biti.

Ono što zabrinjava je da je konzervativna većina na Vrhovnom sudu provela posljednju deceniju u mijenjaju zakona o finansiranju kampanje, „sakaćenjem“ Akta o Glasačkim pravima, te omogućavajući gerrymandering. Danas su države koje imaju restriktivne glasačke zakone poput Arizone, Georgije i Texasa, takođe stavile ograničenja na slučajeve abortiranja. Takođe su vodeće kompanije poput AT&T i Coca Cole dale donacije zakonodavcima u državama koje ograniče glasače i abortuse. U današnjem vremenu zaštita pristupa abortusu je nemoguća bez prava na slobodne i fer izbore. Većinsko je mišljenje sad da se žene ne trebaju brinuti o uticaju odluke na reproduktivnu autonomiju jer se mogu okrenuti političkom procesu i glasati za zastupnike koji odlučuju o ograničenju i zabrani abortusa. Ali stvarnost je takva da je Vrhovni sud to onemogućio neuspjehom obuzdavanja stranačkog nametanja i dosljednim ukidanjem zaštite glasačkih prava.

Da li je doktrina stare decisis umrla sa ovom odlukom? Čini se da je ipak stav Vrhovnog suda o precedentima evoluirao. Ovaj sud nikada prije nije preokrenuo raniji slučaj koji je proširio ustavno pravo. Sada će uslijediti rasprave u akademskoj zajednici kad i kako najviši sud odlučuje da napravi zaokret (najveći u posljednjih 50 godina). Sudija Alito je u svom mišljenju u predmetu Janus v. AFSCME od 2018. izložio pet faktora za koje kaže da bi sudije trebalo da koriste kao prevagu u preokretu presedana. Alito je kvalitet obrazloženja precedenta stavio kao najvažniju stvar – standard koji je nekoliko njegovih kolega iz suda javno prihvatilo. Dvije godine kasnije, sudija Brett Kavanaugh je u saglasnom mišljenju u predmetu Ramos v. Luisiana iznio svoj stav o pristupu, rekavši da presedan mora biti "teško ili izrazito" pogrešan da bi opravdao poništavanje. Ali čak i tada, napomenuo je, sudije bi trebalo da paze na interese oslanjanja na raniju odluku i potrebu da se "očuva stabilnost zakona". Ispravljanje grešaka je uvijek bilo faktor u obrazloženju Vrhovnog suda za poništavanje presedana, posebno u pitanjima ustavnog tumačenja, kojima se Kongres ne može lako baviti. Dok su zakonodavci mogli pokušati da izmijene ustav kako bi izbrisali rasističku doktrinu Vrhovnog suda „odvojene, ali jednake“ legitimirane u odluci Plessy v. Ferguson iz 1896. godine, jednoglasna odluka sudija iz 1954. da se poništi Plessy u Brown v. Board of Education of Topeka je poništila rasnu diskriminaciju.

Loše implikacije ovoga su da sud koji često mijenja mišljenje unosi pravnu nesigurnost u živote ljudi, političara, poslovnih ljudi... Takođe, postoji bojazan od zadiranja u, ograničavanja, ukidanja... drugih prava koja nisu eksplicitno navedena u Ustavu, kao što je brak. Kada javnost vidi da precedent mijenja precedent, onda se shvata da nijedan precedent nije siguran, pa stare decisis doktrina postaje beznačajna (iako Alito navodi da „ništa u ovom mišljenju ne treba shvatiti da dovodi u sumnju presedane koji se ne tiču abortusa“). U svakom slučaju desila se jedna važna promjena u američkom ustavnom sistemu [19]. Njene implikacije i efekte ćemo tek vidjeti za Sjedinjene Američke Države i ostatak svijeta. Određeni teoretičari poput ugledne profesorice Pravnog fakulteta u Zagrebu Ane Horvat Vuković [20], smatraju da direktne posljedice na evrokontinentalni pravni krug nema, sa čim se slažem. Ne možemo se, ipak, othrvati dojmu da je stare decisis doktrina sada u sumraku postojanja, te da je američko pravosuđe skrenulo udesno. Na ovom primjeru se može vidjeti i koliko okolina, eksterne organizacije (poput Društva Federalist, za koje se već sad može reći da je jedno od najmoćnijih asocijacija na svijetu), mogu svojim aktivitetom oblikovati cijeli ustavni i politički sistem.


Autor: Davor Trlin, dr. sci. iur.

Centar za edukaciju sudija i tužilaca F BiH/Internacionalni Burch Univerzitet Sarajevo

Prometej.ba


[1] https://www.supremecourt.gov/opinions/21pdf/20-1088_dbfi.pdf (očitanje 26. 06. 2022.)

[2] https://www.supremecourt.gov/opinions/21pdf/21-499_gfbh.pdf (očitanje 26. 06. 2022.)

[3] https://deathpenaltyinfo.org/news/on-20th-anniversary-of-atkins-v-virginia-supreme-court-denies-petition-to-review-procedural-loophole-permitting-execution-of-intellectually-disabled-prisoners (očitanje 26. 06. 2022.)

[4] https://www.supremecourt.gov/search.aspx?filename=/docket/docketfiles/html/public/20-843.html (očitanje 26. 06. 2022.)

[5] https://supreme.justia.com/cases/federal/us/410/113/ (očitanje 26. 06. 2022.).

[6] https://www.supremecourt.gov/opinions/21pdf/19-1392_6j37.pdf (očitanje 26. 06. 2022.)

[7] Pokojni sudija Antonin Scala je zahtijevao od svojih činovnika da potpišu sporazum da će poštovati tajnost sudskog funkcionisanja.

[8] Winkler, Adam. A Revolution Too Soon: Woman Suffragists and The "Living Constitution". 76 NYULR 1456, 1463

[9] https://supreme.justia.com/cases/federal/us/381/479/ (očitanje 26. 06. 2022.)

[10] https://supreme.justia.com/cases/federal/us/505/833/ (očitanje 26. 06. 2022.)

[11] https://www.britannica.com/biography/Antonin-Scalia (očitanje 26. 06. 2022.)

[12] https://www.washingtonpost.com/news/magazine/wp/2019/01/02/feature/conquerors-of-the-courts/ (očitanje 26. 06. 2022.)

[13] https://feminist.org/news/scalia-says-roe-v-wade-does-not-have-precedential-value/ (očitanje 26. 06. 2022.)

[14] https://supreme.justia.com/cases/federal/us/5/137/ (očitanje 26. 06. 2022.)

[15] https://tile.loc.gov/storage-services/service/ll/usrep/usrep163/usrep163537/usrep163537.pdf (očitanje 26. 06. 2022.)

[16] https://supreme.justia.com/cases/federal/us/347/483/ (očitanje 26. 06. 2022.)

[17] Predmeti: City of Richmond v. Crosson, Patterson v McLean Credit Union i Martin v Wilks.

[18] Kao negativna posljedica federalizma u savremenom društvu javlja se pravni partikularizam. Za razliku od unitarnih decentralizovanih država, koje karakteriše pravni monizam, pravni sistemi federalnih jedinica su jako različiti. Ako određena grana prava nije centralizovana, sve pravne grane federalnih jedinica se, manje ili više, razlikuju od pravnih grana drugih federalnih jedinica. Krivično pravo je ona grana prava koja propisuje krivične sankcije za društveno opasna djela. U jednoj federalnoj jedinici (označimo je sa A) određeno djelo može biti određeno kao krivično, a u drugoj (označimo je sa B) to djelo može biti pravno dopušteno. Određeno lice bi sa područja federalne jedinice A moglo preći na područje federalne jedinice B, učiniti krivično djelo u federalnoj jedinici B, vratiti se na područje federalne jedinice A i tako biti u povoljnijem položaju nego da je to djelo učinio na području federalne jedinice A. Isto tako, u određenoj federalnoj jedinici za određeno krivično djelo je često propisana strožija kazna nego u ostalim federalnim jedinicama (npr. u SAD je za određeno krivično djelo u nekim državama propisana smrtna kazna, a u drugim državama kazna zatvora).

[19] Već uveliko dolazi do deformacije u političkom sistemu i javnoj upravi SAD-a , u smislu da dolazi u praksi do poremećaja djelokruga u korist izvršne vlasti, gdje se brojni važni odnosi reguliraju Izvršnim naredbama, gdje Kongres sve više postaje tijelo za komunikaciju i imenovanja, a sve manje donosi zakone o najvažnijim društvenim pitanjima.

[20] https://www.una.world/hr/vijesti/ana-horvat-vukovic-o-ukidanju-roe-vs-wade-uznemiravajuce-ali-nema-izravne-posljedice-po-eu-ni-hrvatsku/68b3d207-b88a-4f6f-b94a-d06eeabc03f3?fbclid=IwAR0rVa7A_8XADPm384Cfw4c-Q9uRt8MUJPtKQSMSytURG0rC4DLG8KFSQp4 (očitanje 26. 06. 2022.)