Kao što napisa Martin Buber: „Ono između ljudi otvara ono inače neotvoreno“. Tvrdio je da u susretu s drugim treba obratiti pažnju na ono nevidljivo koje nastaje kada se ljudi nađu zajedno. Dva lica u susretu nisu na istoj razini. Postoji velika razlika. Drugi je iznad mene. Viši je, ali ne prostorno, nego etički. Lice predstavlja drugoga, i u licu drugoga otkrivam ljudsku beskonačnost. Na koncu, tuđe lice vidim - svoje ne vidim. Lice drugoga je golo, nezaštićeno, izloženo okolini. U svojoj je golotinji istovremeno i bijedno i uzvišeno. Za čovjeka je lice drugoga zahtjevno. Ono zahtjeva brigu, skrb. Svojom golotinjom zabranjuje i opire se nasilju. Ljudska se moć lomi pred nenasilnim otporom gologa lica čovjeka. Drugi nije moj objekt i ja ga ne posjedujem. Pred licem drugoga sebe postavljam u pitanje i pozvan sam na odgovornost za drugoga. Međutim, ja naravno mogu i neodgovoriti i izbjeći odgovornost. Jedno ne mogu. Ne mogu izbrisati poziv. On me obvezuje na drugoga a ne ovisi o meni. Upućen je meni i samo meni, a mene nitko ne može zamijeniti. Naime, lice drugoga ne stoji ispred mene da bih ga spoznao, nego da bih ga primio. Lice nije estetki objekt, ono je nijemi znak bez glasa da na njemu čitam etičku zabranu ubojstva. Teško je odgovoriti zahtjevu lica drugoga. Tjera me da se mijenjam i da ga ugostim. Na koncu svega, primanje je davanje.


S druge strane, svijet izgubljen u moderno-tehnološkom razvoju munjevito gubi izravni odnos licem u lice. Danas su ljudi nesposobni prepoznati emocije - bilo svoje, bilo tuđe. Današnji čovjek je predugo izložen virtualnom komuniciranju, suvremenim zaslonima i ekranima i presiromašnim susretima licem u lice. Današnja je  bolest čovječanstva dobila i svoje ime, alekstimija, tj. emotivna nepismenost kao rezultat uznapredovale tehnike. No, svaki susret i ozbiljan razgovor je rizičan. U razgovor s drugim naprosto je nemoguće ući bez spremnosti na rizik. Naime, razgovor me može raskrinkati, pokazati da nisam u pravu. Može poljuljati moja uvjerenja, iznijeti na vidjelo moje predrasude. Razgovor može otkriti da ne znam. Razgovor je rizičan jer bi me mogao navesti na nužnost promjene, na potrebu da se odreknem svojih stavova koje nisam mogao opravdati. Otvorenost prema drugom čovjeku nije moguća bez odnosa, bez rizika, bez moguće boli. 'Dubina ili plošnost našega života mjeri se rizikom na otvorenost ili strahom od nje.'