Graf prikazuje Portugal (89% potpuno vakcinisanih) sa izravnatom krivom i Hrvatska (54% potpuno vakcinisanih) sa rastućom.

Nedavno sam, sasvim slučajno, prisustvovala času fizike. Držala ga je kolegica iz moje škole, na temu svojstava elektromagnetnih talasa. Pristup koji je profesorica izabrala da učenicima približi nastavnu jedinicu ogledao se u demistifikaciji 5G mreža. Osim što su naučnim metodama došli do saznanja o jačini talasa i njihovim, za zdravlje čovjeka bezopasnim svojstvima, temu su vrlo uspješno povezali s lažnim vijestima i teorijama zavjera koje su početak pandemije Covida 19 dovele u vezu sa 5G mobilnom mrežom. Mislim da uopšte ne treba naglašavati da ovo nije bila klasična lekcija iz udžbenika fizike, nego primjer konstruktivističkog pristupa nastavi gdje se kod učenika razvijaju „prilično zakržljale“ anticipacijske i adaptacijske kompetencije. Aktuelna tema, ne samo da je čas učinila zanimljivim, nego što je mnogo važnije, učenicima je ponudila upotrebljivo znanje. Mene je nagnala da se ponovo zamislim nad bespućima naše obrazovne stvarnosti.

Treba li nastava biti relevantna i kontekstualna ili je tradicionalan pristup toliko uspješan da je jednostavno nezamjenjiv, bez obzira na zahtjeve modernog obrazovanja? Trebaju li teme biti aktuelne, prilagođene vremenu u kojem živimo ili ćemo s našim nastavnim pristupom „hrabro zakoračiti“ u devetnaesti vijek? Hamletovska dilema u našem obrazovnom sistemu tiče se svih aktera. Odgovor se čini sasvim logičnim. Ne treba nam potvrda da su nam planovi i programi zastarjeli, a udžbenici potpuno neprivlačni za učenje. Zakonom bi trebalo nastavnicima zabraniti rečenicu: „Ali to mi nije u Nastavnom planu i programu.“ Navedena izjava predstavlja krunsko opravdanje za nastavno osoblje koje se ne želi miješati u svoj posao. S njima nema diskusije, na svaki prijedlog vade NPP i njime ponosno mašu, kao da su u njemu zapisane svete tajne tibetanskih mudraca.

Veća je grupacija nastavnika koji su svjesni manjkavosti postojećeg pristupa nastavi, ali svoju odgovornost prikrivaju tražeći isprike tipa: „Lako je na časovima jezika pokrenuti aktuelne teme, ali ne može se na matematici/fizici/hemiji...“ Većina nastavnika stranih jezika, najviše zahvaljujući kvalitetnim i savremenim udžbenicima koje koriste, vrlo prirodno implementira komponentu relevantnosti u svoju nastavu. Ozbiljan je izazov učiniti isto i na ostalim predmetima. To svakako od nastavnika zahtijeva dodatni rad i logično je da se ne mogu upotrijebiti pripreme za nastavu od prošlih godina. Takav trud svakako zaslužuju naše učenice i učenici, koji će svoju konkurentnost dokazivati na globalnom nivou i u sasvim drugačijem kontekstu.

Ponukana dobrom starom poslovicom da se najbolje uči na primjerima, evo jedne aktivnosti realizovane na matematici kroz koju ću pokušati da objasnim različite pristupe podučavanja. Početkom pandemije Covida na našim prostorima, u martu 2020. godine, s učenicima i učenicama radila sam modeliranje broja zaraženih eksponencijalnom funkcijom u različitim zemljama svijeta. To je nastavna praksa koja me je nominovala za nagradu NIN 2020. i može se pronaći na stranici COI Step by Step. Od tada su prošle skoro dvije pandemijske godine. Privatno smo strahovali i bolovali, neki izgubili svoje najdraže, profesionalno smo uplovili u sasvim nepoznate vode online nastave i s više ili manje uspjeha se nosili s takvim izazovima. Kako je vrijeme prolazilo pandemija se mijenjala, sojevi su došli do petnaestog slova grčkog alfabeta, a nauka nam je ponudila odbrambeno oružje u vidu vakcine. Vakcinacija predstavlja jedno od najvećih dostignuća čovječanstva. Naučne projekcije pokazuju da je samo u ovom stoljeću spašeno 37 miliona dječijih života zahvaljujući vakcinaciji od deset najčešćih bolesti. Govorimo o državama nižih ekonomskih prihoda, dok u onima koje smatramo naprednim te bolesti su potpuno iskorijenjene, upravo zahvaljujući vakcinaciji.

U aktuelnom vremenskom kontekstu potpuno je jasno da više nema smisla dati učenicima isti zadatak kao u martu 2020. godine. Broj zaraženih, iz mnogo razloga, više ne predstavlja relevantan podatak. U ovom momentu ključno je uporediti smrtnost po zemljama u zavisnosti od vakcinacije, znajući koliko nam vakcine pomažu da se spasimo od težih oblika bolesti koje, nažalost, nerijetko završe smrtnim ishodom.

Moderan pristup podučavanju podrazumijeva nekoliko komponenti. Ne morate ih sve uvijek upotrijebiti, ali na projektima poput ovoga možete većinu.

Prva je podučavanje na bazi istraživanja. U ovom procesu uloga nastavnika je isključivo mentorska, a nova znanja se stiču kroz vlastito istraživanje. To je bio ujedno i prvi korak aktivnosti u koju su uključena dva treća razreda kojima predajem. Principom slučajnog izbora svaki učenik/ca je dobio jednu evropsku zemlju, pri čemu polovina njih zemlje sa visokom stopom procijepljenosti stanovništva (iznad 85%), a polovina zemlje sa niskom stopom. Upućeni su na stranicu https://www.worldometers.info/ koja pruža real-time statističke podatke za različite oblasti, pa tako i za korona virus. Svako je trebao da svakodnevno prikuplja podatke o smrtnosti, dvije sedmice, za dodijeljenu državu i da ih pretvori u broj po milionu stanovnika kako bi se kasnije mogla uraditi adekvatna usporedba. Na samom početku smo se dogovorili da ne razmatramo Bosnu i Hercegovinu jer matematika će dati dobre analize i predikcije samo ako su ulazni podaci tačni i konzistentni. Podaci na pomenutoj stranici su pouzdani onoliko koliko i države odakle stižu, a znamo da BiH za dvije godine pandemije nije uspjela objediniti podatke za cijelu državu. Pa mi još uvijek nemamo ni jedinstvenu potvrdu na nivou države koja bi omogućila građanima normalno putovanje. Dobićemo je kad prestane potreba za njom, a prestanak pandemije ovdje će se zvanično proglasiti kad svima bude jasno da je više nema.

Druga komponenta je podučavanje fokusirano na konceptualno razumijevanje. Prikupljeni podaci se predstavljaju na grafu i učenici prema obliku krive na kojoj se nalaze tačke prosuđuju o kojem se tipu funkcije radi. Istraživanje će pokazati da su svi oni sa zemljama velikog broja vakcinisanih, tzv. zelenim zemljama, imali logaritamske funkcije, a svi sa crvenim zemljama, malog postotka vakcinisanih, su dobili eksponencijalne funkcije. Za one koji su davno završili školu, napomenuću da su oba tipa funkcija rastuće funkcije ali logaritamska mnogo sporije raste u odnosu na eksponencijalnu i izgleda tako da se u javnom govoru u toku pandemije uvriježio termin „izravnate krive“ kao znak mnogo bolje epidemiološke situacije. Nakon što je svako odredio tip funkcije, modeliranjem podataka pronašao parametre svoje funkcije i potom je prikazao grafički, vrijeme je bilo za novi korak. No prije toga, vratiću se kratko na konceptualno razumijevanje. Ono podrazumijeva holistički pristup problemu, koji počinje ovim korakom ali se svakako i dalje prožima kroz cijelu aktivnost. To znači da su učenici u radovima, osim matematike, promišljali i o drugim faktorima u „svojim“ zemljama, poput važećih mjera zaštite, kvalitete zdravstvenog sistema, kampanja za vakcinaciju ... Nije to koincidencija da zemlje visoke procijepljenosti i male smrtnosti od kovida imaju kvalitetnu zdravstvenu uslugu i da ljudi poštuju mjere poput nošenja maske u zatvorenom prostoru. Razlozi za to leže u dobrom obrazovnom sistemu koji razvija kod stanovništva kritičko mišljenje i medijsku pismenost, kao i u nekoruptivnim vlastima u koje građani imaju dovoljno povjerenja. Dakle, u startu smo eliminisani iz bilo kakve ozbiljnije analize ovog tipa. Osim toga, za mene možda i važnije, konceptualno razumijevanje pomaže učenicima da razumiju zašto uče ono što uče, a ovdje su eksponencijalne i logaritamske funkcije dobile svoj smisao i svrhu, nisu više bile skup apstraktnih pojmova i osobina.

Sljedeći fokus podučavanja je lokalni i globalni kontekst. Kao što sam na početku govorila, sadržaji koje učimo djecu, pa i oni matematički, moraju biti stavljeni u kontekst stvarnog svijeta. To omogućava daleko kvalitetnije razumijevanje, a o motivaciji i zadovoljstvu nakon primjene naučenog ne treba ni govoriti. Projekat rađen u decembru 2021. godine, kada je omikron soj preuzeo dominaciju, je bio itekako aktuelan kako lokalno tako i globalno.

Tako dolazimo do sljedećeg koraka projekta, a ujedno i novog koncepta podučavanja – timski rad i saradnja. Nakon dvije sedmice prikupljanja podataka, učenici su imali pet dana da izmodeliraju svoju funkciju i onda su je morali razmijeniti sa svojim partnerom. Takođe, slučajnim odabirom svaka zelena zemlja je bila uparena sa jednom crvenom. Dakle, ako bilo ko nije na vrijeme završio svoj rad, ugrožavao je rad svog partnera, čime potičemo odgovornost i integritet. Na kraju su svi završili sa po dvije različite funkcije koje su trebali usporedno predstaviti na jednom grafu, a zatim diskutovati o razlikama, dok su razlozi za razlike ubjedljivo manje smrtnosti u državama visoke stope vakcinacije jasni, a kroz njihove radove i matematički dokazani. Iako nismo direktno upoređivali grafove zemalja sa približnom stopom vakcinacije, zaključak je da su njihove funkcije vrlo slične, što govori u prilog postavljenoj hipotezi o efikasnosti vakcina. Njihovi radovi, od maksimalno deset stranica, ocijenjeni su po 5 različitih kriterija (1. Prezentacija teksta, 2. Matematička komunikacija, 3. Lična uključenost, 4. Refleksija, 5. Matematika).

Koncept podučavanja baziran na diferencijaciji koji se u mojim razredima odnosi na učenike sa nešto slabijim predznanjem i matematičkim razmišljanjem, riješila sam dodatnim časovima na kojima sam manjoj grupi učenika pomagala da što samostalnije urade projekat.

Veoma je važno naglasiti da u svim predmetima podučavamo djecu uz pomoć relevantnih situacija, njima bliskih i onih čiju će svrhu i upotrebu vidjeti odmah. Ako tako radimo, nikad vas neće pitati: „Zašto nama ovo treba?“ Biće stimulisani za vaš predmetni čas, istovremeno razvijajući dosada zapostavljene kompetencije u svom obrazovnom razvoju.

Pokušavam izbjeći patetiku, ali se sama nameće opštepoznata mudrosti o prvom koraku kojim se započinje i najduži put. Naš obrazovni sistem je prevaziđen i potpuno inertan. Da li to sprječava samostalne kreativne pristupe u nastavi ili je razlog više da se posvetimo našoj djeci, kada je sistem posvećen samom sebi?

Odgovor na postavljeno pitanje pokušajte dati već na sljedećem času vaše predmetne nastave.

Dženeta Ajanić, Prometej.ba