Veliki prasak, 5.dio: Filozofija prostor-vremena
Početak vremena je od početka bio temelj značajnih filozofskih rasprava. Aristotel je svemir smatrao vječnim i on nije imao početka. Sveti Augustin i Toma Akvinski prilagođavali su tu filozofiju svojih filozofa – uzora biblijskom shvaćanju. U knjizi: Znanost, um i svemir, Austrijanac Helmut Moritz na matematički način nas uvodi u filozofske rasprave o prostoru i vremenu.
Da ukratko sažmem razmatranje prostorno–vremenske povezanosti koja je ključna za filozofsko-kozmološko poimanje svijeta. Po teoriji Velikog praska svemir je nastao u određenom trenutku i s tim činom je nastao sav prostor i svo vrijeme. Prije nastanka prostora nije postojalo vrijeme, jer prostor i vrijeme su ravnopravni i nerazdvojni konstituenti svemira. Iz takve prostorno-vremenske ograničenosti svemira proizlazi njegova nesuikauzalnost, tj. nemogućnost da ima uzrok u samome sebi, jer da ima, bio bi posjedovnik atributa koje ima prva i temeljna supstancija (B. Spinoza): neograničenosti i vječnosti.
F.Š., 04/2009
Nastavak narednog ponedjeljka
Prethodno: Veliki prasak, 4. dio: Lambda i omega