„teološki irelevantnim časopisom“ (u: Communio, br. 36, g. 2010, 107, 1), za što je nagrađen napredovanjem unutar crkvenih struktura u Hrvatskoj (urednik međunarodnog teološkog časopisa „Communio“, urednik u „Kršćanskoj sadašnjosti“). U programatskom tekstu nove rubrike pod naslovom „Epimetej – dogma – egzistencija“ („Svjetlo riječi“, 23.9.2013.) dr. Raguž se trudi da nas upozna sa svim negativnim stranama prometejske simbolike, suprotstavljajući joj epimetejsku logiku.


Za njega „Prometej simbolizira čovjeka koji 'ide ispred' (pro-metheus), koji je prodoran, koji donosi novo, ne obazire se na prošlo. Nije teško u tom Prometejevu duhu uvidjeti modernoga čovjeka kojega bismo mogli nazvati prometejskim čovjekom: sumnjičav prema svemu predanomu, neovisan o prošlom i sadašnjem, ovisan jedino o sebi te upućen jedino prema budućnosti koju on sam stvara i oblikuje. Taj prometejski duh prisutan je ne samo u društvu, nego i u Crkvi.“ Za razliku od Prometeja njegov brat Epimetej „misli nakon“ (epi-metheus), i za njega dr. Raguž pokazuje simpatije: „Ipak, u tom 'nakon' krije se njegova prednost. Epimetej simbolizira čovjeka koji se oslanja na već dogođeno, na ono što dolazi prije njega, što mu je dano, darovano, što kroz ovisnost obvezuje i upravo kao takvo 'daje za misliti'. Epimetej označava i povjerenje prema prošlom, povjerenje koje u tradiciji i dogmi vidi golem naboj za daljnje mišljenje i djelovanje.“


Čini se da u ovom tekstu dr. Raguž neke ideje preuzima od dr. Frane Franića i njegovog teksta „Dogma – progres ili kočnica misli i života?“ objavljenog u „Crkva u svijetu“ (g. XVII, br. 1, Split 1982). I dr. Franić, nekoć splitsko-makarski nadbiskup i metropolit, uspoređuje u svom radu braću Prometeja i Epimeteja. Prema dr. Franiću, Epimetej je uvijek pitao što je milo bogovima, što se slaže s zakonima koje su oni dali čovjeku, i ravnao se prema tome. Prometej je naprotiv uvijek pitao što je korisno čovjeku. I onda u ovom Prometejevom stavu dr. Franić prepoznaje simboliku utilitarista koji se „protivi prirodno-moralnim zakonima“, a neki bi mogli prepoznati i simboliku osobe koja u središte svog interesa i brige stavlja čovjeka, a ne moralne zakone i „subote“.


image8 345rgbasfvre

Prometej


Na temelju čega iz grčkog mita dr. Franić klasificira Epimeteja kao „konzervativca“, a Prometeja kao „revizionista“ (??), nije najjasnije. Nije jasno ni na temelju čega Prometej simbolizira osobnu i društvenu ekspanziju „koja se često provodi bez obzira na moral“. Za dr. Franića je Prometej onaj „koji bezobzirno traži da se probije, preko tuđih leđa, preko tuđih interesa i preko tuđeg dobrog glasa, do svoga materijalnog i karijerističkog progresa“, čovjek koji pretjeruje u „trčanju naprijed bez obzira na moralni zakon, to jest na pravednost i ljubav“. Ovdje se postavlja bar jedno opravdano pitanje: zar se može reći da mitski junak koji uzima vatru od taštog Zeusa i daje ju nezaštićenim, izgladnjelim i smrznutim malim ljudskim stvorenjima nema obzira za moralne zakone, pravednost i ljubav?!


Kao da sve to nije dovoljno, u nastavku teksta dr. Franić prelazi u apologiju bogova koji vatru nisu dali ljudima jer ju ovi „neće znati upotrijebiti za svoju korist, nego za svoju propast“, i takvu pouku krivo učitava u tvorce grčkih mitova. A onda počinje pretjerivati s taksativnim nabrajanjem „suvremenih Prometeja“: Hitler, nacisti, kapitalisti, istrebljivači Indijanaca, trgovci robljem iz Afrike, imperijalisti, komunisti, azijski diktatori... Kad već tako olako učitava sve to u simboliku Prometeja, zar nije mogao navesti i koji negativan, je li, tobože prometejski primjer iz crkvene povijesti stvaranja „idealnog“ teokratskog društva u Europi i misionarske djelatnosti na drugim kontinentima, u pratnji nasilnih osvajača, porobljivača i uništavatelja čitavih naroda?


epimetheus sahdfi234

Epimetej


I u Ragužovom i u Franićevom tekstu može se prepoznati očigledno nerazumijevanje modernog svijeta i manjak dijaloga s njim – umjesto da puste tom svijetu da se sam predstavi i da sam govori o sebi, oni određuju svijetu što je on, pogrešno učitavajući simboliku iz mita o Prometeju. Oni se u svom razumijevanju svijeta ne mogu odmaknuti od svojih predrasuda i od onoga što u svijetu žele vidjeti. Naravno da ima mnogo loših ideologija koji su zloupotrebljavali prometejsku simboliku, no reakcija crkvenih službenika na njih je redovno bila samo nerazumijevanje, odricanje, te povlačenje u sve manju, prividno sigurnu tvrđavicu tradicije (kad smo već kod kršćanske teološke tradicije i Prometeja, pamti li još itko da su stari kršćanski pisci u Prometeju i njegovom posredničkom činu vidjeli prefiguraciju pripovijesti o raspetom Kristu?).


Vođeni od tih i takvih pastira mnogi su vjernici tijekom povijesti u sve o čemu nisu imali pojma počeli učitavati figuru Đavla. Pa su neki tako i u Prometeju, koji se često prikazuje s bakljom u ruci (zato što je ukrao vatru bogovima i dao ju ljudima), prepoznali ni manje ni više nego – Lucifera svjetlonošu. Kad se ljudima zavuče mrak u glavu, onda svaka iskra svjetlosti, odakle god i kako god dopirala, izgleda neprijateljska. Tu simboliku osporavatelji portala „Prometej“ nisu propustili ni učitati u svoje viđenje našeg portala. Pa se na forumu portala Hercegbosna.org moglo pročitati: „Ime Prometej odabrano je jer masoni cijene svjetlost/vatru koje je taj paganski junak donio ljudima. Isto tako su se mogli nazvati i Lucifer.“ Mnogi, dakle, iščitavaju u mitu o Prometeju mnogo toga što sam mit ne govori i ne poručuje, bilo da su to ljudi koji pretjerano osporavaju, ili oni koji pretjerano uzdižu ovaj mit.


Što onda dolazi kao savršena prilika za jedno post-programatsko objašnjenje onoga što smo mi, osnivači portala „Prometej“, mislili kad smo mu dali baš ovo ime. Umjesto da učitavamo vlastite gotove, a iskrivljene stavove u mit o Prometeju, valja nam bez nasilja nad pričom, prepričati mit o Prometeju i pogledati što određeni elementi ove priče znače za koncepciju portala „Prometej“.


O tome u drugom dijelu ovog teksta.


Marijan Oršolić Doktoratstudium Katholisch-Theologische Fakultät, Wien

Prometej.ba | 17.02.2014.