Ilustracija: www.marielouisefitzpatrick.com

Palanka mrzi sve što je drugačije, konstantno guši individualizam, morališe, te je uvijek iznad svega drugog. Prožeta je kroz sve segmente društva: politiku, sport, ekonomiju, obrazovanje, svugdje se može naći, a djelujući kroz sve segmente društa ona pokušava da sačuva samu sebe.

Promicanjem etničkog i religijskog kolektivizma pri čemu su "oni drugi" neprijatelji, gušeći bilo koju vrstu individualizma ili pojedinačnih vrijednosti, nepodstičući univerzalne vrijednosti kao što su empatija, multikulturalizam, ljudska prava i tako dalje, naše obrazovanje nije ništa do slika i prilika onoga što je Radomir Konstantinović nazvao Duhom palanke (Filosofija palanke, 1969).

"Kada su njemačke trupe ulazile u Zagreb ljudi su bili sretni, bacali su cvijeće na njemačke vojnike", navodi se u knjizi za istoriju za deveti razred osnovne škole koja se koristi u Brčko Distriktu. [1]

Ovi navodi naravno ne služe ničemu drugom osim ideološkoj indoktrinaciji učenika i predstavljanju Zagrepčana (Hrvata) kao saradnika nacističkog režima, a istovremeno predstavljajući svoju naciju/etniju kao antifašiste. Osim toga ovo je jasna podjela na loše i dobre momke ili crno-bijelo posmatranje određene pojave, što je također u "duhu palanke". Neosporno je i to da etno-nacionalističke elite na ovaj način pokušavaju nacionalizovati ideju antifašizma na ovim prostorima, te istovremeno predstaviti sebe kao jedine antifašiste u regiji.

Logika također nije nešto čime se bosanskohercegovačko obrazovanje može pohvaliti. Nasuprot logici nalazi se indoktrinacija. Konstantinović smatra da je, između ostalog, "palanka idealni – jednoobrazni u sebe zatvoreni svijet". Tako Profesor Asim Mujkić kaže da "takvo obrazovanje nastoji kultivirati etnonacionalističke dispozicije kod djece i napraviti ih ‘dobrim’ pripadnicima ovog ili onog etnosa". [2] Na taj način bosanskohercegovačko obrazovanje zatvara učenike/ce u svoju etničku zajednicu ne pružajući im mogućnost da pogledaju izvan svog plemena i pogledaju svijet u kojem žive drugačijim očima.

Isto tako, obzirom da je "duh palanke" opterećen održavanjem tradicije i starih vrijednosti, od njega se ne može očekivati progres niti bilo kakav oblik prosperiteta. Kao rezultat toga imamo tri različita plemena koji su u konstatnom međusobnom sukobu. U "palanci" je sve što je drugačije ili svako ko se nije prilgadio vrijednostima "palanke" po automatizmu neprijatelj. Analize udžbenika nacionalne grupe predmeta pokazale da je "drugo i drugačije" bilo i jeste "naš" neprijatelj. Inkluzivni procesi i premošćavanje plemenskih granica, naravno, nisu nešto što će "palanka" dozvoliti.

U bosanskohercegovačkim udžbenicima koji dotiču teme naših identiteta naći ćete već sve odgovore o tome ko smo, šta smo, ko i šta smo bili i gdje treba da idemo. Naravno, jer "palanka" ima odgovor na sva pitanja. Logika i naučno zasnovani argumenti, te kritičko posmatranje sadržaja udžbenika, nisu nešto čime se palanka bavi. Njoj je nauka ono što se prenosilo sa koljena na koljeno, tj. cilj je ponavljanje već viđenog i tradicionalnih vrijednosti.

Tako smo, kao što Gordana Božić kaže, "dobili obrazovanje koje je etnički korektno, ali je sačuvalo netoleranciju prema kritičkom razmišljanju i drugačijim perspektivama". [3]

Niko više ne može osporiti da ovakvo segregirano obrazovanje uveliko doprinosi fašizaciji bosanskohercegovačkog društva. Identifikacija sa svojim plemenom, diskriminacija drugih, medijski ohrabrivano nasilje i nije ništa drugo do fašizam.

Da je fašizam moguć i u našim "modernim" vremenima opisao je i Todd Strasser u svojoj knjizi "Talas" iz 1981. godine, opisujući događaj koji se desio 1969. godine u srednjoj školi Ellwood P. Cubberley u Palo Altu, Kalifornija, koji je počeo kao eksperiment nastavnika istorije Rona Jonesa. Jones je imao za cilj da učenicima prikaže život u Njemačkoj tokom vladavine nacista.

Eksperiment je trebao odgovoriti na učenička pitanja o tome zašto su Nijemci dozvolili Hitleru da dođe na vlast i počini zločine koje je počinio. Kako bi učenici dobili odgovore na svoja pitanja, Jones je počeo indoktrinirati svoje učenike na način kao što su to radili nacisti. Pokret koji su oformili Jones i njegovi učenici postao je nasilan u toj mjeri da su svi koji nisu bili članovi pokreta bili i fizički zlostavljani.

Jednoumlje, plemenski mentalitet, diskriminacija i neprihvatanje drugog i drugačijeg, nasilje... odlike su "duha palanke" koji je prožet kroz sve pore našeg obrazovnog sistema, a koji se mora zaustaviti čim prije.

Autor: Adnan Pečković, Prometej.ba

[1] (Pejić, Tešić & Gavrić (2011), Istorija za 9. razred osnovne škole, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Istočno Sarajevo, str. 102-105)

[2] Dvije škole pod jednim krovom, Studija o segregaciji u obrazovanju, 2012, Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu

[3] Božić, G. (2012), Reeducating the Hearts of Bosnian Students: An Essay on Some Aspects of Education in Bosnia and Herzegovina, East European Politics and Societies, Vol. 20, No. 2, pages 319–342