Krajolik bliske nam strane Mjeseca – one koju vidimo na noćnom nebu – relativno je ravan, a tlo je bogato kalijem, metalima rijetkih zemalja i fosforom. Svih tih elemenata ima daleko manje na udaljenoj strani Mjeseca, koja, uz to, ima i deblju koru i planinsku topografiju. Znanstvenici kažu da se tijekom sudara – pri relativno maloj brzini! – drugi, maleni mjesec rasprsnuo i prosuo po površini Mjeseca, stvorivši dodatni sloj kore, dubok više kilometara.

012a

Ovo novo istraživanje – objavljeno u časopisu Nature – nadgradnja je uglavnom prihvaćene teorije o nastanku Mjeseca. Mnogi znanstvenici vjeruju da je on nastao od ogromnog polja svemirske prašine i stijenja, izbačenog u svemir kada je mlada Zemlja, još tekuće površine, bila pogođena planetom veličine Marsa, prije oko 4 i pol milijarde godina, u mladim danima našeg sunčevog sustava. Studija sugerira da su u toj kataklizmi nastala dva mjeseca, koji su kružili oko Zemlje blizu jedan drugome, tijekom 100 milijuna godina prije nego što su se sudarili. Procjenjuje se da je drugi mjesec bio širok samo oko 1200 kilometara.

Jedna druga teorija, koju je prošle godine objavila druga ekipa znanstvenika s istog sveučilišta, kaže da razlika u debljini mjesečeve kore proizlazi iz Zemljinog gravitacijskog privlačenja, a ne sudara s nekim drugim svemirskim tijelom.

Zbog specifičnog orbitalnog odnosa Mjeseca sa Zemljom, jedna njegova strana je uvijek okrenuta od Zemlje. Godine 1959, fotografije koje snimila letjelica tadašnjeg Sovjetskog Saveza, Luna 3, po prvi su put čovječanstvu pružile pogled na misterioznu, sakrivenu Mjesečevu hemisferu.


www.voanews.com