Zvjezdana evolucija, sedmi dio: Nove i supernove I. vrste
Ako se blizu nastalog bijelog patuljka ne nalazi neka zvijezda, tj. ako on nije u dvojnom sustavu, on će se polagano hladiti i gasiti. Međutim, ako dvije zvijezde kruže oko zajedničkog težišta, desit će se drugi scenarij. Kada jedna od tih zvijezda (masivnija) pokuša postati crveni div, tvar iz njezine atmosfere počet će padati na pratitelja. Zbog toga će se povećavati masa što će mu ubrzati evoluciju, pa do trenutka kad prva zvijezda postane bijeli patuljak, druga će biti crveni div. Sada crveni div otpušta materiju na bijelog patuljka pa se na bijelom patuljku taloži tvar, koja se – zbog velikog gravitacijskog privlačenja na površini – veoma zgušnjava i stvara visoki tlak.
Opisano povećanje sjaja zvijezde nazivamo 'nova', jer se u vrijeme kada su prvi put otkrivene – budući da su tek tada bili zamjetljivi teleskopima – smatralo da se radi o novim zvijezdama. Tijekom ove eksplozije, zvijezdin sjaj poveća se tijekom nekoliko dana za 100 000 puta, da se za nekoliko mjeseci vrati na sličnu vrijednost. U Mliječnoj stazi i drugim galaksijama godišnje se dogodi oko 25 novih.
Bijeli patuljci koji se nalaze u dvojnim sustavima mogu doživjeti i ekstremniju sudbinu. Bijeli patuljci predstavljaju veoma sažeti oblik materije, jer su građeni od atomskih jezgri koje se nalaze u moru dislociranih elektrona. Međutim, može se, po pravilima kvantne fizike, desiti da svaki proton apsorbira elektron i postane neutron, pa će se stvoriti još sažetiji oblik materije – neutronska kugla, slična golemoj atomskoj jezgri. Tlak potreban da se to dogodi može se doseći kada masa bijelog patuljka pređe Chandrasekharovu granicu (1.44 mase Sunca), a to se može doseći jer on stalno privlači tvar s obližnje zvijezde. Tada se unutrašnjost zvijezde uruši jer se tvar u jezgri pretvori u neutronsku kuglu, a zbog goleme količine topline oslobođene tokom sažimanja od gravitacijske energije, započinje novi val nuklearnih reakcija u zvijezdi. Tada se dešava golema termonuklearna eksplozija, koja izbacuje tvar sa zvijezde u svemir. Takav događaj nazivamo supernova jer je sjaj zvijezde u tom momentu mnogo veći od sjaja nove – kratkotrajno sjaje poput cijele galaktike sa stotinama milijardi običnih zvijezda. »Supernova nastala urušavanjem bijelog patuljka u dvojnom sustavu je 'supernova I. vrste' jer sve takve supernove nastaju na točno jednaki način, od bijelih patuljaka posve jednakih masa pa su sve jednakog sjaja. To ih čini dobrim mjerilima za određivanje udaljenosti dalekih galaktika. Druga važna činjenica o supernovama I. vrste jest da one u međuzvjezdani prostor izbacuju veliku količinu teških elemenata. (…) Ali čak ni to nije najspektakularniji način umiranja zvijezde.« (J. Gribbin)
Prometej.ba/F.Š
Prethodno:
Zvjezdana evolucija, šesti dio: Sudbina manjih zvijezda - od izvora života do bijelog patuljka