Oni osjećaju istu vrstu emocija, potreba i interesa, i prolaze kroz iste probleme kao i svi mi. Imaju jednaka prava slobode i odgovornosti, i imaju pravo da se razvijaju i postignu najviše prema svojim mogućnostima. U intervjuu za naš portal Milijana Kuribak, predsjednicaUdruge građana roditelji djece s posebnim potrebama „Djeca Nade“ Prozor-Rama, govori o osnutku Udruge, članovima, radu, projektima i planovima za budućnost.

• Za početak bih Vas zamolio da se predstavite i da nam kažete nešto više o sebi, kako bi Vas naši čitatelji mogli bolje upoznati.

Zovem se Milijana Kuribak, rođena sam 21. veljače 1982. godine u Prozoru, gdje sam završila osnovnu i srednju školu. 2004. godine sam diplomirala na Pedagoškom fakultetu u Mostaru i stekla zvanje nastavnik razredne nastave. Tri godine sam volontirala i radila administrativne poslove u Udruzi građana roditelji djece s posebnim potrebama “Djeca Nade“ Prozor-Rama, a od svibnja 2010. godine sam predsjednica iste.

• Udruga građana roditelji djece s posebnim potrebama „Djeca Nade“ Prozor-Rama djeluje već dugi niz godina. Kažite nam nešto više o osnutku udruge i o njezinim članovima.

Udruga građana roditelji djece s posebnim potrebama „Djeca Nade“ utemeljena je 06. studenog 2003. godine. Udruga djeluje na području općine Prozor-Rama i postala je most koji povezuje, vraća dostojanstvo, daje osjećaj sigurnosti bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost, kao ni adresu stanovanja, shvaćajući da bolest kao hendikep nema ni ime ni adresu stanovanja, već da dolazi svima. U Udruzi su trenutno evidentirana 62 člana starosne dobi od 3–76 godina života, ali na prostoru naše općine živi više osoba s posebnim potrebama, koji se iz sebi nekih svojstvenih razloga nisu htjeli učlaniti. U našu Udrugu su učlanjeni: gluhi i nagluhi članovi, osobe sa psihičkim smetnjama (lakog, težeg i teškog mentalnog oštećenja), osobe sa kombiniranim smetnjama, osobe sa Down syndromom, Wolf syndromom, djeca koja boluju od dijabetesa, osobe sa cerebralnom paralizom, celijakijom, osobe sa stalnim tjelesnim oštećenjima, dječak koji boluje od meningocyeole, djevojka koja boluje od hipogamaglobulianemije…

•Svakodnevno stječete nova saznanja i iskustva s djecom i odraslim osobama koje imaju posebne potrebe. Kako Vi gledate na njih?

Djeca i osobe s posebnim potrebama su osobe kao i svi ostali, a mi sami ih činimo hendikepiranima, invalidnima; oni osjećaju istu vrstu emocija, potreba i interesa i prolaze kroz iste probleme kao i svi mi. Imaju jednaka prava, slobode i odgovornosti, imaju pravo da se razvijaju i postignu najviše prema svojim mogućnostima, i imaju pravo na poštivanje njihovog ljudskog dostojanstva. Osobe s posebnim potrebama nam mogu sa svojim najiskrenijim veseljem i bezgraničnom ljubavlju osvijestiti osnovne vrijednosti života, samo im to trebamo dopustiti.

• O čemu najviše ovisi kvaliteta života tih osoba?

Kvaliteta života osoba s posebnim potrebama ovisi o svima nama, o adekvatnim obiteljskim odnosima, iako postupak prilagođavanja, prihvaćanja i življenja s hendikepom nije nimalo lak ni brz. Za to treba vremena, snage, volje, optimizma, ustrajnosti i vjere. Treba prihvatiti samo dijete i njegovu dijagnozu, živjeti sa raznoraznim stavovima i reakcijama okoline, svakodnevno pronalaziti snage za zahtjevne procese rehabilitacije i liječenja, i biti i dalje roditelj drugoj djeci, supružnik, djelatnik, prijatelj… Ako roditelj prihvati svoje dijete onakvo kakvo ono jest, bez obzira na njegov hendikep, lakše će ga i okolina prihvatiti, jer sveukupna kvaliteta života ove populacije ljudi ovisi o svijesti roditelja i njihovih bližnjih.

• Položaj predsjednice jedne ovakve udruge nije nimalo lagan. Traži se mnogo truda, napora, a nadasve i mnogo vremena. Kako uspijevate uskladiti privatni život sa poslovnim?

Pa da, ovaj posao koji ja trenutno radim nije nimalo zahvalan, ali kao i svaki drugi posao sa sobom donosi uspone i padove. Kada sam preuzimala dužnost predsjednice bila sam svjesna rizika u koji ulazim, ali željela sam svojim radom doprinijeti poboljšanju rada Udruge, a mislim da se postignuća vide. Mogu reći da uživam u radu sa ovom populacijom ljudi, i kad vidite dijete sretno i nasmijano kako vam raširenih ruku dolazi u zagrljaj, dobijete motiv i snagu za daljnji i još uspješniji rad. Poslovni i privatni život uspijevam uskladiti, jer imam oko sebe drage ljude koji su mi velika podrška kako privatno, tako i poslovno. A držim se i izreke: Sve se može kad se želi i hoće...

• Kako građani naše općine gledaju na Vas i na Vaš rad?

Dosad sam uglavnom dobivala pozitivne reakcije na svoj rad i rad Udruge. Postoje i osobe koje naprave kojekakve ispade po pitanju samog rada Udruge, ali smatram da je to samo iz neke ljubomore. Sve kritike, bile pozitivne ili negativne uvijek dobro dođu, jer na njima se mogu uvidjeti greške koje se prave u radu.

• Udruga radi podjednako i s hrvatskom i s bošnjačkom djecom. Postoje li ljudi koji se ne slažu s tim i kojima možda to smeta?

Od samog osnutka u Udrugu su učlanjeni članovi i hrvatske i bošnjačke nacionalnosti. Do sada nismo imali negativnih iskustava po pitanju nacionalnosti, jer mi ne pravimo u udruzi nikakve razlike na bilo kojoj osnovi. Ako dobijemo neku donaciju ravnopravno ju dijelimo svim članovima bez ikakvih razlika.

• U proteklih par godina pokrenuli ste i uspješno realizirali više projekata. Kažite nam nešto više o tome.

Do sada smo odradili preko 30 projekata za djecu s posebnim potrebama kao i za roditelje (pokretanje humanitarnih akcija za naše korisnike, fizikalna terapija, likovne radionice, krojačko-pletačka radionica za roditelje, kupnja školskog pribora, blagdanska pomoć, odlasci na izlete na more, sudjelovanje na manifestacijama…). Izdvojila bih tri projekta koja su po meni jako važna kako za osobe s posebnim potrebama tako i za našu općinu.

2010. godine smo po prvi puta u povijesti naše općine, a i Udruge obilježili Međunarodni dan osoba sa invaliditetom (3. prosinca). Taj dan je, mogu slobodno reći povijesni dan u našoj općini jer su po prvi put zajedno nastupili katoličko i bošnjačko kulturno umjetničko društvo, po prvi put su svećenici i hodže sjedili zajedno na jednoj manifestaciji. Dom kulture je bio prepun, i tu večer se uopće nije gledalo tko je tko, svi smo bili jedno.

Drugi projekt koji bih izdvojila, a koji se prvi put održao u našoj općini je izložba radova i rukotvorina koju smo jednostavno nazvali Pokažimo što umijemo i možemo, a koja se održala 10. rujna 2011. godine na platou ispred crkve Presvetog Srca Isusova u Prozoru. Cilj izložbe je bio promovirati i predstaviti našim sugrađanima istinske mogućnosti u kreativnom stvaranju i izražavanju osoba s posebnim potrebama. Na ovoj izložbi uz našu Udrugu sudjelovalo je još 7 udruga i centara iz Posušja, Bugojna, Mostara, Sarajeva, Fojnice i Tuzle, koji rade sa djecom i osobama s posebnim potrebama. Ovaj projekt nam je financirala Općina Prozor-Rama uz brojne sponzore koje smo imali.

Treći projekt koji je osobito značajan, a koji je trenutno u implementaciji je projekt koji nosi naziv Razumimo se i družimo. Projekt nam na godinu dana financira CNF iz Nizozemske i IN fondacija iz Banja Luke. Cilj ovog projekta nam je socijalizacija djece i osoba s posebnim potrebama, da im stvorimo jedno ugodno mjesto na kojem će se družiti i međusobno upoznavati, a da pri tom imaju stručnu pomoć. U projekt smo uključili i mladi stručni tim volontera (pedagoga, psihologa, defektologa, fizioterapeuta, prof. glazbene kulture, prof. hrvatskog jezika i književnosti i nastavnika razredne nastave). S obzirom da smo smješteni u zgradi suda u gradu Prozoru, gdje smo imali uredske prostorije, tražili smo od Općine da nam dodijele još dvije prostorije koje bismo adekvatno, pomoću navedenog projekta preuredili za druženja naših korisnika. Općinske vlasti su nam vrlo rado izišle u susret i mi smo preuredili, sredstvima iz projekta, jednu prostoriju u sobu za dnevni boravak.


• Nedavno je pokrenuta radionica Razumimo se i družimo, koja je u sklopu istoimenog projekta. Kakav bi utjecaj ta radionica mogla imati na djecu iz Udruge?

Radionica Razumimo se i družimo održava se svake subote od 11 sati u prostorijama Udruge. Radionice trenutno pohađa 8-9 članova Udruge, a zamišljene su kao druženja i međusobno upoznavanje naših članova između sebe kao i rad sa stručnim timom. Do sada u radu stručni tim je uvidio dosta promjena i poboljšanja na našim članovima, što potvrđuju i roditelji u razgovoru s njima. Pokretanjem ovih radionica u Udrugu su se učlanila i dva nova člana. Žao mi je što više roditelja ne uviđa dobrobit ovih druženja za njihovu djecu, ali nadamo se da će se s vremenom povećati broj korisnika koji dolaze na druženje. Na druženjima smo imali posjete: prof. Zdravka Belju, učenike Osnovne škole fra Jeronima Vladića iz Ripaca i pomoćnika načelnika Josipa Jurčića. Projekt smo predstavili i predstavnicima općinske vlasti. Subota nam je svima postala dan koji jedva čekamo da se družimo, igramo, nešto novo naučimo pa i zasladimo se uz kavicu, sok, čokolade i grickalice od naših sponzora. Poseban osjećaj je vidjeti dijete-osobu s posebnim potrebama koja sa smiješkom i raširenih ruku ulazi u našu dnevnu prostoriju, i kada polazi kući da unaprijed potvrđuje svoj dolazak za sljedeći susret.

• Sudionica ste brojnih seminara i okruglih stolova koji se organiziraju na temu djece s posebnim potrebama i osoba s invaliditetom. Kakvo iskustvo stječete na tim skupovima?

Da, vrlo rado se odazivam na sve seminare i treninge za koje smatram da su jako bitni za naše članove. Na tim seminarima uvijek naučim nešto novo, steknem nove prijatelje i suradnike koji mi rado pomognu. Neke priče iz iskustava u radu drugih udruga pokušavamo primijeniti i kod nas, obilazimo centre i radionice, uglavnom svaki seminar, trening i okrugli stol je jako koristan. Mogu napomenuti i da je naša Udruga član Koalicije ZAJEDNO SMO JAČI. To je koalicija u koju je trenutno okupljeno 7 organizacija osoba sa invaliditetom sa prostora Hercegovačko-neretvanske županije. Cilj koalicije je borba za ostvarivanje osnovnih ljudskih prava koja su zajamčena u UN konvenciji o pravima osoba sa invaliditetom. Koalicija je zvanično predstavljena 2. prosinca 2011. godine, a svaki mjesec imamo po jedan Okrugli stol u mjestima članica koalicije.

Tradicionalno ste i izlagač na sajmu Dani Šljive, koji djeluju u sklopu manifestacije Ramske jeseni?!

Svake godine organizator sajma Općina Prozor-Rama osigura štand na kojem izlažemo rukotvorine i radove od naših korisnika. Također, vrlo bitno je naglasiti da organizatori osiguraju i ulaznice koje simbolično koštaju 1 KM, a od kojih sav prihod ide za našu udrugu.

• Postoji li ikakva potpora Vašem radu? Prepoznaju li ga Općinske institucije u mjeri u kojoj bi trebale?

Od općinske vlasti imamo punu potporu u radu. Od samog osnutka Udruge, uvršteni smo u općinski proračun, koji se posljednje dvije godine i povećao u znatnoj mjeri s čim se možemo pohvaliti i zahvaliti općinskoj vlasti jer je vrlo malo organizacija osoba sa invaliditetom čiji rad prepoznaju i financiraju općinske vlasti.

• Ima li pojedinaca koji su spremni pomoći?

U našoj općini, a i izvan granica naše općine postoje pojedinci i osobe koje su spremne pomoći bilo svojim savjetima, donacijama, kao i samoj želji da svojim radom pomognu i pridonesu pri organizaciji događaja vezanih za udrugu.

• Kakvi su Vaši planovi za budućnost?

U ovoj godini kao i idućim godinama zajedno s djevojkama iz stručnog tima imamo dosta planova o čemu ćemo blagovremeno obavijestiti javnost. Naši planovi za budućnost su i izgradnja dnevnog centra, u kojem bi naši korisnici imali adekvatno opremljen prostor u kom bi se sastajali i družili uz adekvatnu pomoć i podršku stručnih osoba. U rujnu ove godine, točnije 10. rujna u sklopu Ramskih jeseni planiramo organizirati po drugi put izložbu Pokažimo što umijemo i možemo, gdje planiramo ugostiti i druge organizacije osoba s posebnim potrebama iz BiH. Također, planiramo na poseban način obilježiti Međunarodni dan osoba s invaliditetom.

• Vaša poruka čitateljima za kraj.

Djeca s posebnim potrebama su poseban dar od Boga dat. Ovu djecu treba voljeti i poštivati, jer oni znaju dobro dobrim vratiti na sebi svojstven način. Ovu djecu ne treba odbacivati, treba ih voljeti i poštovati, i pružiti im osnovne životne uvjete kao i poštivati UN konvenciju o pravima osoba s invaliditetom.

Hvala Vam na vremenu izdvojenom za ovaj razgovor.