Dr. Čustoviću, široj javnosti u Bosni i Hercegovini niste toliko poznati, iako kontinuirano ostavljate značajan trag, a Vaša fondacija, BH Futures Foundation, pruža značajnu podršku mladima. Opservacije Vašeg djelovanja i Vas lično su različite. Ostavljamo dakle Fondaciju za poslije, odgovorite nam: ko je zapravo dr. Edhem "Eddie" Čustović? Interesom vođeni dijasporac ili dobronamjerni prognanik? Potencijalni politički aspirant ili istinski filantrop? Kakav je Vaš životni put? Quo vadis, Eddie?

“Edhem Čustović je rođen u Tuzli 1984 godine, ponosni je Bosanac i Hercegovac koji od 1991. godine živi van svoje domovine.” Da odgovorim na Vaše pitanje, ja sam interesom vođeni dijasporac i dobronamjerni prognanik jer mi je životni cilj poboljšati kvalitetu života u svojoj domovini svim potrebnim sredstvima. To je nesto što potiče iz kuće, vašeg odgoja, kućnog vaspitanja. Smatram da je dužnost svakog Bosanca i Hercegovca, koji je u mogućnosti, da radi na unapređenju svoje domovine, kvaliteta života, obrazovanja, infrastrukture, zdravstva, ravnopravnosti i demokratije. Govorim iz ličnog iskustva, gdje god da odete, može vam biti lijepo, možete živjeti dobar život ali ćete uvijek biti stranac. Za mene je sve počelo 1991. godine, kada je moj otac, skupa s još tri osobe, bio učesnik pobune na aerodromu Dubrave u kojoj je nekoliko hiljada rezervista odlučilo da ne ide ratovati u susjednu državu. Nakon pobune proglašen je neprijateljem države. S obzirom da su ga željeli odvesti u zatvor, te se nije znalo da li će se uopće vratiti živ, on je izbjegao u Švicarsku. U tom periodu su bolje prolazili ratni huškači nego oni koji su to pokušavali zaustaviti. Od tog trenutka promijenjen je život mene i moje porodice. Ja sam svoje tinejdžerske godine proveo po smještajima za izbjeglice u Švicarskoj, a nakon toga i po “problematičnim mahalama” u Australiji.

Ipak, sve što sam prošao u tim godinama, oblikovalo me u ovo što jesam danas. Znam kako je graditi nešto od nule i šta je sve potrebno da biste postali svjetska klasa u nekoj oblasti. Znam, također, koliko su moji roditelji žrtvovali da bismo ja i moj brat, Rešad, imali priliku da budemo ono što jesmo. I odmah da kažem, nema tu nikakvog tajnog recepta. Morate se odreći puno toga, raditi i dan i noć, i vikend i praznike, sa posvećenošću jednog “manijaka” i rezultati, vjerujte mi, nikad neće izostati. U svaki projekat, posao ili suradnju ulazim sa velikim apetitom za uspjeh, visokim nivoom borbenosti i željom da dokažem da se moji roditelji nisu besmisleno žrtvovali i da predstavim Bosnu i Hercegovinu i sve njenje građane na najbolji mogući način. Australija je zemlja snova koja je mojoj prodici zaista pružila sve. Za mene je to značilo mnogo brojnih stipendija i nagrada koje su omogućile da zavrsim više fakulteta i na kraju doktoriram iz oblasti elektrotehnike. Danas radim mnoge stvari, koje možda stvaraju konfuziju kod određenih ljudi, pogotovo u BiH gdje su ljudi navikli da radite ono za šta ste se školovali i da se držite toga do kraja života. Danas radim kao akademik na La Trobe Univerzitetu u Melbourne-u, u Australiji, na fakultetu za inženjerstvo i matematičke nauke. Vodim svoj istraživački laboratorij i uživam u suradnji sa najboljim svjetskim institucijama i stručnjacima. Dugi niz godina sam radio na projektima koji su više tajnog karaktera i zbog toga se manje pisalo naučnih radova a više radilo na komercijalnim ishodima.

Ja sebe inače predstavljam kao iskusnog inženjera i volim da rješavam interdisciplinarne probleme. Suvlasnik sam par kompanija iz više oblasti, preduzetnik sam od svog rođenja jer te životne okolnosti natjeraju da se boriš. Mentor sam mnogobrojnim mladim ljudima i savjetnik za različite komercijalne i neprofitne organizacije. Međutim, najponosniji sam na svoju neslužbenu ulogu globalnog ambasadora svega što se odnosi na Bosnu i Hercegovinu.


Šta vidite u Bosni i Hercegovini danas, a šta vidite u njenoj budućnosti? Gdje je nada za daljnji razvoj, ili razvoj uopće? Gdje su potencijali?

Danas vidim zemlju i ljude koji su puno propatili. Postoje velike frustracije i nesposobnost državnih organa da riješe mnogobrojne probleme s kojima se suočavamo. Međutim, ja se svakodnevno manje osvrćem na te stvari i izbjegavam postavljati pitanje šta država može učiniti za nas, već šta mi možemo učiniti za državu. Znam da mnogi ljudi imaju odbojnost prema državi, ali da objasnim. Država nisu korumpirani političari, koje svakodnevno krivimo za svaki neuspjeh. Oni samo predstavljaju državu, a mi smo ih odabrali. Znači promjena počinje od nas samih i moramo svaki dan gledati kako sebe lično možemo poboljšati radom, redom i disciplinom. Bilo kakve promjene ne dolaze preko noći, uspjeh se gradi godinama i decenijama. To važi i za vaš lični uspjeh, a kamoli za kolektivni uspjeh i funkcionalnost jedne zemlje. Budućnost Bosne i Hercegovine za mene leži u građenju intelektualnog kapaciteta kroz masovno ulaganje u obrazovanje. Mi smo mala zemlja. Ne možemo se takmičiti sa jednom Kinom ili Indijom po jeftinoći radne snage. One će, kada je to u pitanju, uvijek biti ispred nas. Mi se, međutim, i ne trebamo takmičiti u tome da budemo što jeftiniji. Rješenje je u tome da kreiramo vrhunsku kvalitetu, razvijamo svoje vlastite proizvode, intelektualno vlasništvo (IP) koje će u svijetu biti priznato, prepoznato i dobro plaćeno. A vrhunski kvalitet možete proizvesti samo uz adekvatno znanje i nikako drugačije.

S obzirom na to da već godinama radim u internacionalnom okruženju, i svakodnevno sam u kontaktu sa velikim brojem profesionalaca širom svijeta, mogu bez ikakve dileme reći da su najveći potencijal Bosne i Hercegovine upravo njeni građani, Bosanci i Hercegovci. Naši ljudi (svih nacionalnosti u BiH i van nje) posjeduju ogromno znanje iz svih mogućih oblasti od inženjerstva, medicine, proizvodnje, prodaje itd. Naši najveći potencijal je to kolektivno znanje, prenošenje tog svjetskog znanja u našu malu zemlju i podizanje kredibiliteta. Moramo svi raditi (pogotovo mi koji živimo vani) da promijenimo percepciju Bosne i Hercegovine, reformisati zakone o stranom ulaganju, dovoditi investitore da ulažu u naše proizvode, a ne samo da kupuju našu zemlju i prirodne resurse.


Na početku smo konstatirali da bh. javnosti niste toliko poznati; svima kojima jeste, poznati ste kao osnivač i lider fondacije BH Futures Foundation. Šta je u korijenu njenog djelovanja, šta je njen krajnji cilj, i kako ona zapravo ostvaruje uticaj na BiH?

Ja i moj brat Rešad smo 2015. godine osnovali Fondaciju budućnosti u Bosni i Hercegovini (BH Futures Foundation), i ta fondacija predstavlja našu viziju i idealan recept kako stvari učiniti boljim u našoj državi. Fondacija je inkubator i akcelerator ljudskog potencijala u tehničkim i prirodnim naukama. Osnova svega je znanje. Mladim ljudima neophodno je dati krila, ali u vidu znanja i vještina koje imaju njihovi vršnjaci u razvijenim zemljama. Kroz Fondaciju ih spajamo sa fantastičnim Bosancima i Hercegovcima širom svijeta, koji rade za neke od najvećih svjetskih kompanija, organizujemo seminare i akademije, učimo ih o preduzetništvu i kako doći do inovativnih rješenja, učimo ih o liderstvu i kako biti odgovoran i pomagati drugima, šaljemo ih širom svijeta na konferencije i na prestižna takmičenja, a sve to kako bi stekli znanja svjetske klase, koja će kasnije primijeniti ovdje, u našoj državi.

Iza sebe imamo par hiljada studenata koji su, zahvaljujući našim programima stipendiranja i podrške u različitim oblicima naučili nove vještine, započeli samostalne biznise, otišli studirati na neke od najprestižnijih univerziteta na svijetu, dobili poslove u najboljim kompanijama u državi i unaprijedili sebe u svakom mogućem pogledu. Od 2015. godine, do sada, prvobitno kroz svoje poslovne veze, a sada kroz brend Bosnia & Herzegovina Futures Foundation doveli smo više stotina svjetskih stručnjaka u BiH, koji su održali predavanja, radionice, B2B sastanke sa različitim kompanijama i vladama. Mnogi od njih korijene vuku sa prostora BiH i bivše Jugoslavije. Više puta sam ponavljao kako je najveće bogatstvo Bosne i Hercegovine kolektivno znanje njene dijaspore. To znanje i vrijednosti moramo što je moguće prije investirati u domovinu. Bojim se, a i dokazi ne lažu, kako će sljedeća generacija Bosanaca i Hercegovaca rođena u drugim državama imati sve manje dodira sa domovinom.


Imaju li dr. Čustović i BHFF podršku u državi, od njenih vlasti ili pak pojedinaca i organizacija?

Budući da smo mi nevladina organizacija, sa posebnom misijom i vizijom, ne oslanjamo se na podršku bilo koje državne institucije, i ne tražimo je, ali se uvijek odazovemo kada na neki način možemo pomoći. Apsolutno sve u našem radu je nezavisno od institucija vlasti; Fondacija se finansira isključivo od svojih donatora, kojih trenutno ima blizu 700, i oni prate naš rad, vjeruju u ono što radimo, i podržavaju nas na razne načine. Posebno želim pohvaliti i naše volontere, koji vrijedno rade na našim projektima svakodnevno, i često se zanemari činjenica da iza svakog našeg uspješnog projekta stoji veliki tim ljudi koji je zaslužan za to.

Blisko sarađujemo sa obrazovnim institucijama u Bosni i Hercegovini, s obzirom to da je to polje našeg djelovanja, i u čestoj smo komunikaciji sa osnovnim i srednjim školama, te našim univerzitetima. Svoje resurse redovno stavljamo na raspolaganje, kad god je to potrebno, a od uspjeha na koji smo naročito ponosni izdvojio bih online kurs „Lideri Online Nastave“ kojeg smo pripremili na samom početku pandemije, a koji sadrži upute za sve naše nastavnike o tome kako izvući ono najbolje iz online nastave. Danas, godinu nakon pokretanja kursa, ponosni smo na činjenicu da je preko 10 000 nastavnika, iz Bosne i Hercegovine, ali i iz zemalja regiona pregledalo ovaj kurs i da koriste usvojeno znanje u svom svakodnevnom radu.


Kakvi su planovi za budućnost Fondacije, i na čemu trenutno radite?

Fondacija se iz godine u godinu mijenja i raste. Posebno me raduje činjenica da svakodnevno dobijamo više upita od profesionalaca i studenata, kako iz BiH, tako i iz inostranstva, o tome kako se oni mogu uključiti u naš rad, i kako nam mogu pomoći.

Cilj koji nam je zvijezda vodilja u svemu ovom je da kreiramo 10 000 nosilaca pozitivne promjene do 2030. godine. Želimo da svojim programima edukujemo, inspirišemo, i pomognemo 10 000 mladih ljudi, kako bi oni donijeli pozitivne promjene Bosni i Hercegovini, i kako bi nam osvjetlali budućnost i stavili nas na mapu uspješnih zemalja, za šta itekako imamo potencijal. Iz dana u dan, naš kredibilitet raste i možemo ponosno reći da fondacija danas ima sigurno najjaču i najveću međunarodnu mrežu mentora, predavača, donatora i savjetnika koji dolaze iz više od 35 zemalja svijeta! Možete li zamisliti da napravite fuziju naših najboljih van domovine sa našim najboljim mladima u domovini i date im sve moguće resurse? Ne morate biti genijalni da biste shvatili krajni ishod ovoga, on može biti samo fantastičan.

Od trenutnih projekata bih izdvojio 3MT, takmičenje u predstavljanju teze u svega tri minute, koje je popularno širom svijeta na univerzitetima, a mi smo ga po prvi put u historiji organizovali na nivou države. Takmičenje ima za cilj da pokaže sav istraživački potencijal kojeg naša zemlja ima, a o kojem nažalost znamo jako malo. Prošle godine smo okupili 70 studenata doktorskih studija i oni su predstavili svoje istraživačke radove na jako jednostavan način, tako da ih i šira javnost može razumjeti. Ove godine ponovo organizujemo 3MT takmičenje, samo za studente diplomskih i dodiplomskih studija. Također bih volio pomenuti da smo ove godine također lansirali nagradu posvećenu profesorici Veri Šnajder. Vera je bila prva žena matematičar u Bosni i Hercegovini, prva žena koja je objavila naučni rad i prva žena dekan u bivšoj Jugoslaviji. Sve ovo za vrijeme kada je vrlo mali broj žena stekao visoko obrazovanje širom svijeta, a pogotovo u manje razvijenim zemljama. Jednostavno, Vera je bosanskohercegovačka /jugoslovenska 'Marie Curie'! Bio sam tužan i razočaran da se u javnosti vrlo malo zna o ovoj ženi, vizionarki obrazovanja i jednoj od pionirki jednakosti i osnaživanja mladih. Mnogi daleko manje zaslužni dobili su ulice, trgove i škole, koje nose njihova imena. Nisam mogao da pretrpim ovu nepravdu! Stupio sam u kontakt s prof. Draganom Hutererom, unukom Vere Šnajder i uspješnim profesorima fizike u SAD-u, kako bih iznio ideju o nagradi koja bi nosila Verino ime. Nakon mnogo rada i koordinacije, Bosnia & Herzegovina Futures Foundation je utemeljila 'Nagradu Vera Šnajder'. Nagrada Vera Šnajder dodjeljivat će se svake godine u obliku granta za putovanje na bilo koju konferenciju u svijetu (do 5000 KM) izvanrednoj studentici prirodnih ili tehničkih nauka u Bosni i Hercegovini (dodiplomski, magistarski ili doktorski studij). Verin život je transformiran kroz pristup obrazovanju i međunarodnoj mobilnosti što joj je omogućilo da uči od najboljih, i mi to želimo omogućiti nekoj novoj Veri među vama.

Za kraj bih pomenuo da ćemo u mjesecu julu opet otvoriti konkurs za nove stipendiste u dva različita programa, „Ignite“ za talentovane srednjoškolce, i „Inkubator/Akcelerator“ za studente bachelor i master studija. Prošle godine smo primili 100 mladih, a mislim da ćemo ove godine taj broj uduplati.


Neko uobičajeno završno pitanje je šta biste poručili građanima BiH, a naročito mladima. Vas ćemo pitati nešto drugo: šta kao društveno angažiran pojedinac sa adresom u inozemstvu očekujete od naših građana? Šta smatrate opravdanim u ovim uslovima očekivati od mladih?

Odlično pitanje. Prije nego što na njega odgovorim, želim da Vam kažem da sam zvanično odlučio da se vratim u Bosnu i Hercegovinu! U zadnjih 6 godina (prije pandemije) sam dolazio u domovinu 4 ili 5 puta u godini, što iz Australije nije baš jednostavno. Mnogi ljudi u Australiji pomisle da zapravo živim tu jer sam stalno na terenu. Međutim, uzimajući u obzir sav moj rad i angažman, ljubav prema domovini i želju da rješavam kompleksne probleme, uopšte nije bilo dileme da se vratim „kući“. Pitanje je bilo samo „kada“, a to sam odlučio da bude naredne godine.

Da se vratim na Vaše pitanje, ono što mene lično iritira, kao i većinu Bosanaca i Hercegovaca s kojima sam svakodnevno u kontaktu, jesu stalno isti naslovi u medijima, stalno isti problemi, i slika sive svakodnevnice koja nam se svakodnevno servira. Da, Bosna i Hercegovina je zemlja u razvoju, koja ima jako puno problema, ali isto tako je i zemlja koja je rasadnik briljantnih ljudi, koji svakodnevno rade dobre stvari i nižu uspjehe. Mislim da svi, kao državljani drage nam domovine, trebamo više obratiti pažnju na uspješne priče koje niču oko nas svakodnevno, a koje nemaju potrebnu pažnju. Ovim putem bih pozvao sve Bosance i Hercegovce koji ovo čitaju, da se uključe u naš rad, i počnu pratiti aktivnosti naše Fondacije, jer se mi uvijek trudimo da promovišemo ono najbolje u Bosni i Hercegovini u našem polju djelovanja. Stvaranje pozitivnog ambijenta ima nevjerovatan uticaj na na sve ljude, a pogotovo na mlade koje ne smijemo trovati nacionalističkim ispadima, konstantnim pričama o ratu, itd. Volio bi da pokušamo barem jednu godinu da ne pričamo o tim temama i da se bavimo samo obrazovanjem i ekonomijom. Uvjeren sam da bismo nakon analize te godine skontali da se može i treba bolje!

Razgovarao: Loris Gutić, Prometej.ba