Edin Delić, načelnik općine Lukavac, u dvije godine je dva puta izabran za načelnika ove općine: prvi put na regularnim lokalnim izborima 2016. godine, a drugi put na referendumu za opoziv načelnika koji su inicirali njegovi politički suparnici i kritičari. Uprkos tome što je dvaput dobio povjerenje građana, kritike na Delića ne jenjavaju, a Vijeće općine Lukavac kao i pojedini režimski mediji neprestano rade na obezvrjeđivanju rada ovoga „političara pripravnika“, kako samoga sebe naziva.


Prometej.ba: Kakvo ste stanje u općini Lukavac zatekli, kakvo je stanje sada i na šta ste se najviše fokusirali u ove svoje dvije godine mandata?

Edin Delić: Ta neočekivana pobjeda, barem prema predviđanjima i analizama koje su relevantni faktori radili, bila je djelomični uspjeh, jer ove stranke koje su mene predložile nisu imale dovoljno podrške građana. Stoga je od samoga početka od strane vijeća bilo negiranja svega što sam pokušao napraviti. Otpočetka su postojale maksimalne opstrukcije, koje su dovele ove godine do provođenja opoziva za smjenu načelnika na zahtjev Općinskog vijeća. 13. maja građani su, dakle, ponovo, izašli na referendum i ponovo su morali da glasaju. Gotovo 80% građana koji su izašli na referendum glasali su za moj ostanak, ali je činjenica da je rad u takvim uslovima poprilično ograničavajući. Građani su time dali jasno do znanja da su spremni povjerenje dati novom načelniku, nekome ko nije politički profiliran. U tom smislu, ja sam političar pripravnik. Ja sam to shvatio kao znak da nešto ne štima, znak da nešto nije u redu.

Općina je u golemim problemima. Mnogo toga je zapušteno u infrastrukturi, u vodosnabdijevanju i odvozu otpadnih voda i čvrstih otpada. Mi smo napravili neke pomake, ali i dalje ima mnogo toga što se mora uraditi. Ono što me raduje i što pruža nadu je da građani ipak vide i prepoznaju rad. Građani nisu toliko ograničeni kao što to neki političari i neke političke strukture misle. Posebno oni koji vladaju na konfliktima i lažnim idealima. Mi smo vidjeli da, ipak, ima smisla ukazivati na istinu. Ako ste pratili iole moju kampanju, nikad tu nije bilo nekih velikih obećanja. Ja sam građanima otvoreno govorio sve što treba kazati.

Za ove dvije godine nismo, naravno, uspjeli riješiti sve probleme općine, ali smo trasirali nekoliko pravaca. Zaustavili smo dalju okolinsku degradaciju obustavom rada triju spalionica guma koje su trebale početi raditi u Lukavcu. Evo, sa Gikilom smo problematizirali taj slučaj i došli smo do zaključka: ili će Gikil korjenito promijeniti svoj rad ili će biti doveden u pitanje dalji opstanak ove fabrike. Za dvije godine smo toplificirali u Lukavcu gotovo 250 stambenih jedinica i objekat crkve. Također, uradili smo malih infrastrukturnih projekata da ih pobrojati ne možete. Nema mjesne zajednice u kojoj se nešto ne radi, pa i ovi najveći kritičari neće imati izbora nego da se suzdrže od komentara.

Spremili smo podlogu za veće strateške stvari, ali i dalje imamo nemoguće pritiske u vijeću i od strane medija. Izložen sam atavizmima političkih djelovanja koje u prvom redu provodi Stranka demokratske akcije, na način da jednostavno ne prihvaćaju nikakav drugi setup stvari osim da su oni vlast.


Koristili ste sintagmu „mandat kao amanet“. Vidimo trenutno formiranje vlasti na nivou BiH i u Federaciji, kako komentirate to? Da li postoji paralela s onim kroz šta ste vi prošli u Lukavcu na lokalnim izborima i poslije njih?

Apsolutno postoji paralela. Ja sam prije neki dan gledao prvu sjednicu Predstavničkog doma Parlamenta Federacije i gospodin Mušić, ranije predsjednik Parlamenta Federacije, drastično je prekršio poslovnik o radu. Jednostavno je donio odluku da ide u prekid sjednice. Mi to u Lukavcu gledamo stalno. To su jednostavno ljudi koji smatraju da ne postoji Ustav, da ne postoji pravosuđe, da ne postoje pravila. Jedino što treba da postoji su njihove ruke u Vijeću i njihovi interesi. Upravo zbog toga je SDA danas u takvoj situaciji da niko neće s njima. Ako vi za političkog partnera imate nekoga ko nikakva pravila ne uvažava, to je razumljivo. Meni su neki ljudi iz Stranke demokratske akcije prigovarali zašto nisam obećao ovim drugim strankama nešto što već nemam da bismo napravili neku koaliciju… jednostavno ne mogū shvatiti da je moguće u politici držati se onoga što kažete. Greške su, naravno, moguće. Ali je neprihvatljivo da političar svjesno i direktno laže.

Mislim da naše društvo treba jedno korjenito ozdravljenje. A to ozdravljenje sasvim legitimno treba početi iz najbrojnijeg naroda. Jednako kako su Srbi najodgovorniji za raspad Jugoslavije, Bošnjaci su najodgovorniji za opstanak ili raspad Bosne i Hercegovine, ako dođe do njega. Ja mislim da je sasvim normalno da se prvo demokratizira bošnjački korpus i da je to, u ovom trenutku, najpatriotskiji čin. Stoga smatram da je distanciranje Stranke demokratske akcije od vlasti jako potrebno našem društvu. SDA je imala svoju historijsku ulogu i u budućnosti može imati svoju ulogu. Ali, ako mi gradimo BiH u kojoj će pod svaku cijenu SDA morati biti vlast, onda se stvarno postavlja pitanje: Da li smo mi za državu i po čemu smo drugačiji od Dodika i Čovića, protiv kojih često govorimo?


Na općim izborima SDA je proglasila veliki uspjeh. Kako komentirate protekle izbore?

Što se tiče pozivanja na veliki uspjeh Stranke demokratske akcije, ja ću biti slobodan kazati da su iza nas izbori s najvećim nivoom krađe izbornih rezultata. Ja dolazim iz općine Lukavac u kojoj je SDP ostvario ubjedljivu pobjedu, te sam kao načelnik imao priliku biti više involviran u čuvanje od izborne krađe. Jako puno smo energije potrošili da ne dozvolimo da se falsificira volja građana, što je rezultat i potvrdio. Način na koji se to radilo, dovodi u pitanje legitimitet izbora generalno. Dakle, radi se o jednoj stranci koja je zastranila i politički i u izbornom procesu, i u konačnoj realizaciji planova mi vidimo jednu stagnaciju razvoja društva. Djelovanje SDA dovela je do toga da mi danas nemamo ni pravosuđa, ni inspekcije – sve je okupirano kadrovima stranke koja je u stanju zaustaviti očite procese u dokazivanju i procesuiranju kriminala, a koja je, s druge strane, u stanju pokrenuti vrlo robustan mehanizam protiv nekoga ko politički nije podoban. Upravo protiv toga se moraju boriti patrioti Bosne i Hercegovine.

Kada je u pitanju vjera i vjerska sloboda, ja se ne izjašnjavam o tome, niti ću se izjasniti ovom prilikom. To je moja lična stvar. Ali ću kazati vrlo otvoreno da SDA itekako prednjači u teškom i grubom postupku zloupotrebe vjernika i vjerskih osjećaja i Islamske zajednice. Ja mislim da je potrebno depolitizirati vjerske zajednice i stvoriti uslove da građani u punoj slobodi uživaju u svom sistemu vjerovanja; ali je nedopustivo da se stranka uvlači i da drži sastanke po džamijama. Pobornik sam toga da se sve vjerske zajednice slobodno razvijaju, ali i da shvate da i katolik koji nije HDZ i pravoslavac koji nije SNSD i musliman koji nije SDA imaju pravo i na Boga i na vjersku zajednicu. Imaju pravo da kada pristupe vjerskom vođi da ih jednako poštuju i uvažavaju kao sve vjernike.


Spomenuli ste termin patriotizam. Često imamo priliku čuti podjelu na patriote i izdajnike. Desno orijentirane stranke tako često nazivaju one na lijevom političkom spektru izdajnicima i stranim plaćenicima jer ne igraju na nacionalni narativ, pa se dovodi u pitanje njihova privrženost narodu pa i državi. Kako tumačite takve kvalifikacije?

Šta je u biti patriotizam? Da li je to tek unutarnji sentimentalni osjećaj i kako taj osjećaj kroz ispoljavanje u javnom životu doprinosi društvu? Da li ga ojačava ili slabi? Onaj koji ga slabi, ne bi trebao biti smatran patriotskim činom. Vrlo je zanimljivo da se najveći zločini kroz historiju – ne moramo to gledati samo kod nas – skrivaju upravo po plaštem patriotizma. Zanimljivo je i da se u ime vjere čine najveći grijesi. Ja mislim da se u vijeku u kojem mi živimo, patriotizam treba da bude posmatran kroz rezultat, tj. kroz ono šta naše djelovanje proizvede. Ukoliko naše djelovanje proizvodi da Bosna i Hercegovina postaje bolje društvo, to jeste patriotizam. Ali, ukoliko svojim djelovanjem radikaliziramo društvene odnose i poništavamo pozitivne procese, onda je upitno takvo djelovanje nazvati patriotskim.

Evo jedan banalni primjer. Da li je patriotizam ako bošnjački političar ustane i svojim zapaljivim govorom izazove velike emocije protiv Milorada Dodika u svom korpusu? Ili je patriotizam kada bošnjački političar nađe u Banjaluci sagovornika s kojim će pronaći zajednički sadržilac o našoj sadašnjosti i budućnosti, i učini pomak da ti ljudi u Banjaluci osjete malo više vjere u to da BiH može biti i njihova država? Ja mislim da je ovo drugo patriotizam, a ono prvo nije.


Veliku podijeljenost društva osjete i stanovnici SAD-a dolaskom Trumpa na vlast. Kakve se paralele mogu povući sa stanjem kod nas?

Prilikom posjete predsjednika Trumpa Velikoj Britaniji, desio se jedan zanimljiv slučaj koji često spominjem u vezi s našom situacijom. Mi znamo da su Velika Britanija i SAD veliki saveznici i da pored jezika dijele mnoge aspekte kulture i historije. Trumpa su dočekale neviđene demonstracije i protesti građana u Londonu. Jedan od organizatora demonstracija je kazao kako su tu da podrže svoje prijatelje u Americi koji su protiv Trumpa, jer znamo da su oni manjina. Dakle, to nisu bile anti-američke demonstracije; to nisu bile demonstracije na kojima bi se vrijeđala Amerika. To su demonstracije podrške koji trebaju Amerikancima koji se protive politici Trumpa pokazati da u tome nisu sami. Isto tako kada mi hoćemo da kažemo nešto Srbima i Hrvatima u BiH neka to bude nešto će imati pozitivan odjek i što će pomoći da nađemo zajednički ugao gledanja.

Mi smo u protekloj kampanji imali gostovanje našeg novog aktiviste Vojina Mijatovića iz Banjaluke, koji je prilikom gostovanja u jednoj našoj mjesnoj zajednici došao u dodir s ljudima koji su u proteklom ratu izgubili najmilije. Vojin je pokazao toliku empatiju s tim ljudima i za njihove žrtve. Mi smo, iskren da budem, mislili da bi moglo doći do nekih incidenata, ali je sve proteklo u uzajamnom poštivanju i toploti. Vojin je to prokomentirao poslije kada smo razgovarali kazavši: „Edine, mi nismo svjesni koliko su ljudi željni jedni drugih.“ Jednostavno, sistem koji nas vodi je potrošio ogromne resurse da nas uvjeri kako ne možemo zajedno, kako smo jedni protiv drugih. A to apsolutno nije tako.


Kako premostiti taj raskol i spojiti ljude?

Imat ćemo mi uvijek u politici različita gledišta. Uvijek će neko željeti Jugoslaviju, neko Bosnu, neko Hrvatsku, neko Srbiju… Međutim, hajde da shvatimo da se patriotizam odnosi na državu, koja bi u 21. stoljeću trebala biti shvaćena kao kompanija koje je usmjerena službi svojim građanima. Ja ću kazati vrlo odgovorno, država koja terorizira svoje građane i koja im ne služi i treba da nestane. Ako mi zagovaramo Bosnu i Hercegovinu u kojoj će neko nekoga terorizirati i majorizirati; u kojoj nečije dijete neće biti slobodno u školi učiti svoj jezik; u kojoj će se vlastiti zločin pravdati nekim tuđim, trebamo se zapitati da li je takva država vrijedna opstanka. Ali mi znamo da mi nismo takvi. Narod nije takav. On zna prepoznati prave vrijednosti, ali je na ponudi političkog jelovnika ponuda ograničena. Čak oni što su predstavljali neku vrstu alternative pokazali su se upitnim po pitanju konzistentnosti u svojim stavovima. Tako da se, naravno, desi otpor građana alternativi. Mi moramo sada odgojiti političku alternativu koja to neće biti.

Stoga apeliram na građane da postanu politički subjekti u smislu da budu svjesni šta se dešava i da se zanimamo kakve se politike provode. To podrazumijeva i uključivanje u političke stranke. Ja neću nikome sugerirati kojoj da se priključi. Neka se svi priključe u one koje smatraju da će doprinijeti napretku društva. Čak i ako se ne slažete s jednim dijelom djelovanja te određene stranke, uključite se i svojim djelovanjem doprinesite ozdravljenju. Tako i SDA, koju često spominjem, ne može ozdraviti izvana, već samo iznutra, i to kada u nju uđu ljudi koji su spremni popraviti odnose.


SDA se u predizbornoj kampanji upravo hvalila čišćenjem stranke.

To što se desilo sa SDA, odlaskom Konakovića, Kasumovića i Kukića, ja nikako ne bih smatrao čišćenjem. Naprotiv. Otišlo je ono ljudi koji su još nešto mislili drugačije. Otišli su ljudi koji su pokušavali unutar SDA da se bore. Nikoga od njih ne glorificiram. Jednako mislim da nama nisu budućnost ti derivati SDA. Ali mislim da su to bili ljudi koji se nisu uklapali u taj SDA-ovski monolit i da su zato otpali. Time je danas u SDA mnogo manje dijaloga, nego dok su i oni bili tu. Nisu otišli ljudi koji su 30 godina ispred SDA u parlamentu i koji donose neke odluke. Nisu otišli oni koji su u prvim redovima. Po meni, vi imate u SDA stanje koje je sada gore nego što je bilo prije čišćenja. Dok je bilo tih struja pluralizma, bilo je, možda, malo unutarnje polemike, ali mislim da je današnja SDA učinila korak unazad po tom pitanju. Mislim da se SDA ne može pročistiti ako ostane u vlasti. To je toliki nivo interesne povezanosti između ljudi da to nije moguće. Mislim da će tek kada ode na rezervnu klupu doći do istinitog čišćenja.

Ja ne bih mogao biti član te stranke, jer nemam takav svjetonazor, ako mogu tako reći, ali smatram da je nama potrebna stranka koja će zastupati načela i principe koje zastupa ta stranka. Nedopustiv je, međutim, stepen kriminala u kojem je ona sad i, bit ću slobodan kazati, da je Stranka demokratske akcije u ovom trenutku politički projekat koji u najvećoj mjeri ugrožava budućnost Bosne i Hercegovine. Očigledni pokazatelji su i Čovićeva i Dodikova snaga, koja je rezultat SDA-ovske radikalizacije hrvatskog i srpskog naroda. Jednostavno, to su ljudi koji misle da je sve što oni zamisle istina i da sve što oni zamisle se mora desiti. To više zapravo i nije politički projekat. To je jedan politički provizorij, koji je potrebno pročistiti. A tamo ima dobrih ljudi i kapaciteta. Oni su sad manjina. Stoga mislim da, onima kojima je do SDA stalo, ne trebaju se bojati opozicije, zato što bi to moglo biti jako dobro za dobrobit stranke.


Jedan od glavnih razloga koji se navodi kada se govori o odlasku mladih iz BiH (pored ekonomskog standarda) jesu političke tenzije. Mnogi mladi navode kako odlaze jer im je život zbog političke situacije kao u grču. Jedan od vaših slogana tokom kampanje bio je „Imaj petlju!“, u smislu suprotstavljanja vladajućim strukturama. Kako na nivou BiH probuditi tu građansku hrabrost?

Ako gledamo politički sistem kroz njegove dvije krajnosti: kroz minimalnu jedinku, tj. građana, i kroz njegovu ukupnost kao sistem, tj. skup svih jedinki, zanimljivo je kako kada pređemo granicu odjednom prestanemo bacati smeće po ulici, kako odjednom gledamo na semaforu u crveno svjetlo i tako dalje. Čovjek je, dakle, u stanju u veoma kratkom roku radikalno promijeniti svoje ponašanje. S druge strane, kada govorimo o sistemu, možemo prigovarati ustavu: Ne valja ustav! Svaki ustav je nesavršen, pa i ovaj naš, ali je najveći problem nepoštivanje čak i takvog ustava. Možemo imati mnogo bolji ustav, ali nam neće biti potreban ako ćemo i njega poštivati (ili ne poštivati). Šta je onda problem?

Nije slučajno da država počiva na tri stuba: na izvršnoj, sudskoj i zakonodavnoj vlasti. To su nogari koji drže stolicu koja se zove država. Izvršnu vlast mi formiramo kao rezultat izbora; zakonodavnu formiramo kroz izborni proces; i ta dva stuba funkcioniraju politički. Međutim, korektiv toga je pravosudna vlast. Ona mora biti mehanizam koji će tjerati jednu i drugu vlast i građane da se ponašaju u skladu s propisima. Ali, kod nas u BiH je normalno da se donese zakon koji niko neće poštovati. Zabranjeno je pušenje, a svi puše. Kod nas je normalno da se na jednu određenu kategoriju donese zakon. Za nas je normalno da se donosi zakon za jednog čovjeka, pa da se za dva dana promijeni. To su situacije u kojima mi od države pravimo provizorij. Prvi korak ka ozdravljenju je da profunkcionira pravosudni sistem. Druga stvar, ja se odazivam na proteste građana. Protestirajte, ljudi! Ustanite! Taj građanski aktivizam je potreban kao neki korektiv društva.


Kandidat SDP-a za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Denis Bećirović nije ostvario dovoljan broj glasova da bi zauzeo tu funkciju. Šta vidite kao glavni problem ljevice danas i šta treba korigirati u 2020. godini pred lokalne izbore kako bi osigurala bolji rezultat?

Kao prvo, trebalo bi revidirati malo tu podjelu. Nisam politički teoretičar, nisam čak ni iz društvenih nauka, ali bih se usudio malo o tome kazati. Ta podjela na ljevicu i desnicu datira iz nekog drugog vremena, iz vremena internacionala, kada su ljevice bile za radnička prava, a desno krilo ne znam ti za šta… Mislim da je danas ta podjela diskutabilna. Pitanje je ko je to čista ljevica i čista desnica. Eno, i Dodik se kiti ljevičarem. Stranka se čak i zove „socijalistička“, a ni po čemu nije. Možda bi za naše društvo bila bolja podjela na „stranke konzervativnog tipa“ i „stranke demokratskog tipa“. Stranke konzervativnog tipa bile bi one koje zagovaraju ekskluzivna prava za određenu društvenu skupinu. To su po definiciji nacionalne stranke. S druge strane, ako vi tražite prava za sve ljude, svaki podskup tog društva biti jednakopravan. To bih nazvao demokratskim strankama, koje mi često nazivamo i građanskim.

Što je zanimljivo kod nas, kada uzmete ove tri konzervativne stranke koje se u BiH bore za prava Bošnjaka, Srba i Hrvata, one će kroz tu svoju borbu privilegirati usku kastu oko političkih partija. Samim time je upitno šta od tog konzervatizma ima većinski narod u nekoj sredini, a da ne govorimo o ostalom naroda koji biva obespravljen. Konzervativnim politikama u Sarajevu, Mostaru i Banjaluci tako dolazi do jednog apsurda u kojem je veći broj ljudi obespravljen, nego onih koji uživaju u privilegijama slobode i prava.

Kada govorimo o građanskome u BiH, potrebno je shvatiti da izbore nije potrebno dobiti, nego osvojiti. U nas izbori nisu realan odraz političke volje građana. Počevši od toga da su građani ucijenjeni kroz zapošljavanje; preko kupovine glasova i CIK-a koji je potpuno u funkciji određenih stranaka; pa sve do čiste manipulacije izbornih rezultata. Građanske stranke se moraju sa tom aždajom izboriti. Metaforički rečeno: nikada nećemo imati dovoljno glasova, koliko ovi mogu pokrasti. Ko u Bosni i Hercegovini hoće da napravi uspješnu stranku, neka je napravi od posmatrača kutija. Kada ih imate dovoljan broj, onda ćete i ostvariti rezultate. Pojaviti se sa novom pričom koristeći nove medije i progresivne skupove, dok ovi uhodani odrađuju posao po terenu na dan izbora je uzaludno.

Druga stvar. Što se tiče onih građanskih opcija koji trebaju da zagovaraju politike usmjerene protiv fragmentacije društva, mislim da su na krivom putu ukoliko svoj politički uspjeh žele ostvariti kroz diskreditiranje drugih građanskih stranaka. Ne smatram da se treba stvoriti jedna velika ujedinjena građanska stranka, ali treba konstruktivno ići protiv onih konzervativnih politika, a ne problem tražiti u strankama koje dijele ista načela na relaciji konzervativna-građanska. Bilo bi, možda, korisno u budućnosti političke pozicije osvajati kroz dijalog, tj. da oni koji su s druge strane vide u onome što radite progres, a ne prijetnju. Moramo okrenuti drugu stranu ploče.

Razgovarao: Ernad Osmić, Prometej.ba

Napomena urednika: Drugim portalima je dozvoljeno da ovaj članak kopiraju, uz obavezno navođenje izvora, nakon 22.12.2018.

Pratite Prometej.ba na facebooku: facebook.com/prometej.ba