Kader Abdolah (Arak, Iran,1954), holandski pisac iranskog porijekla (Duga plovidba praznih flaša, Kuća imama, Klinasto pismo, Poslanik, Kelile i Demne…), više je puta boravio u Bosni i Hercegovini. Ovaj razgovor je vođen 2011. godine, u povodu Sedmice knjige u Holandiji, u kojoj je on bio pisac-domaćin, te izlaska njegove poklon-knjige “Vrana”, štampane u nekoliko stotina hiljada primjeraka. Autor je te sedmice bio prisutan na mnogim čitanjima, promocijama, u knjižarama, dnevnim novinama i tjednicima… U prisustvu brojnih zvanica, valcerom je otvorio “Bal knjige”...

Kader je prvi pisac stranog porijekla kome je pripala čast da bude domaćin i počasni autor ove manifestacije, i prvi koji je na njoj istoga dana predstavio čak dva nova naslova. Uz već pomenuti kratki roman/novelu “Vrana”, pisac je promovisao i obiman roman “Kralj”, koji govori o sudbini persijskog šaha, Naser Eddija (1831-1896). Roman je u međuvremenu preveden i u Bosni i Hercegovini.


Goran Sarić: Šta za Vas, s obzirom na iransko porijeklo, znači činjenica da ste prvi imigrantski pisac-domaćin ovdašnjih dana knjige?

Kader Abdolah: Ništa se bitno nije promijenilo. I dalje mi ostaje rad, i samo rad. Jer, ovaj uspjeh nije došao slučajno. On je rezultat pune 22 godine danonoćnog rada. Moram naglasiti zahvalnost mojoj porodici, koja me je uvijek i bezuslovno podržavala, bila uz mene. Ovo je i naš zajednički uspjeh.


Jesu li Vam naporne sve ove presice, promocije,putovanja?

Interes čitalaca nikad mi ne može dojaditi. I sami znate: pred knjižarama su dugi redovi za potpis, sale su svuda pune. Oni znaju da sam i ovog puta učinio sve da ih ne razočaram. Zato ni nemam pravo da budem umoran.


Prvi ste pisac koji je u Sedmici knjige, osim poklon-knjige, objavio još jedno djelo, i to prilično obimno. Odakle tolika produktinost, inspiracija?

Biću kratak: uvijek je bilo tako, imigranti su oduvijek bili produktivniji od domaćih umjetnika.

Šalim se (smije se). “Kralja”sam već počeo pisati kad mi je došla ponuda da budem pisac-domaćin. Prvo sam htio da odbijem, ali ovakva se prilika rijetko pruža. Na koncu sam je, kao što vidite, i prihvatio. Bilo je to prilično hrabro, napisati dvije knjige za godinu dana. Ali, uspjelo je i sad, kao što vidite, žanjem plodove tog velikog rada. Dobra prodaja “Kralja” povukla je i “Kuću imama” i “Klinasto pismo”, pa se i oni opet odlično prodaju.


Roman “Kralj” govori o o industrijskoj revoluciji i uticaju velikih sila, Velike Britanije i Rusije, na tadašnjeg šaha. Nasera Eddija ste prikazali kao čudnu, gotovo nastranu ličnost: povučen, suzdržan, interesuju ga samo njegova mačka i veliki harem. Ali, kad zatreba, u obračunu s konkurentima, pa čak i s ”njegovim narodom”, veoma je okrutan. Upravo mu ta okrutnost na koncu dolazi glave. Jer, talas protesta u tadašnjoj Persiji se stalno povećava, a on i dalje misli da sve može riješiti golom silom, da će mu, ako zatreba, u pomoć priteći Rusija, britanski suparnik kad je u pitanju uticaj u toj regiji. Možete li nam nešto više reći o odnosu istorijskih činjenica i mašte u ovoj knjizi?

Kad čovjek namjeri da piše o ovakvoj temi, mora proučiti kilometre arhivskog materijala. Ali, na koncu je mašta ono što knjizi daje ili oduzima vrijednost. Jer, to je roman, a ne istorija.

“Kralj” je istorijski roman, u njemu se važne činjenice ne smiju ni izvrtati, ni “podebljati”, ni “stanjiti”, ni pretjerano dramatizirati. Fakti su fakti. Pomoću njih sam satkao veliki persijski tepih, na kome je oslikan jedan veoma važan period iz persijske istorije. Ako pažljivo pročitate to “tkanje”, sigurno ćete bolje shvatiti i neka događanja iz novije iranske povijesti. Da je tome tako svjedoče i mnoge pozitivne reakcije koje sam ovih dana dobio.


Ipak, moram reći da neki kritičari nisu oduševljeni Vašim novim romanom?

Cijenim mišljenje kritičara, oni moraju da daju svoj sud, inače bi ostali bez posla. Ali, ni oni nisu uvijek u pravu.

“Kralj” je važna, uzbudljiva knjiga, koja je u stanju ljudima razjasniti mnoge stvari iz naše istorije.


Ipak, smatrate li ovu knjigu još uvijek, kako ste jednom izjavili, Vašim “remek-djelom”? Neki istoričari tvrde da je šah Naser Edi u stvarnom životu bio prilično pozitivna ličnost, ne toliko okrutan i nesklon promjenama koje je u ono vrijeme donijela industrijska revolucija.

Mislim da sam na to pitanje maločas odgovorio. Ovom knjigom sam pokazao drugu stranu mog pera.

“Klinasto pismo” je moje najdraže djelo. “Kuća imama” je najdraža čitaocima. A “Kralj” moj poklon vjernim čitaocima.


U drugom upravo objavljenom djelu, noveli “Vrana”, iranski izbjeglica, Refiq Foad, očajnički želi da postane slavan pisac. Međutim, nakon što je u domovini objavio nekoliko manjih djela, pred terorom ajatolaha mora bježati u Holandiju. Tu sasvim slučajno postaje trgovac kafom, tako da se njegov umjetnički san nikad ne (p)ostvaruje. Vama, njegovom “dvojniku”, to je, očito, u potpunosti uspjelo. Vaše se knjige prevode i prodaju širom svijeta. Iskreno, da li Vas je iznenadio takav uspjeh? Kako se nosite sa slavom?

Evropa se mijenja. U tim korjenitim promjenama važnu ulogu igraju upravo imigranti. Moj uspjeh se ne razlikuje od uspjeha tolikih drugih koji su došli i pozitivno promijenili lice zemlje u kojoj sada borave. Objavljivanjem dva naslova u Sedmici knjige učinio sam nešto potpuno novo. Sad to postaje trend.


Prije nekoliko godina objavili ste Vašu verziju dijela Kur’ana i života Poslanika Muhameda. Dvotomno djelo je u Holandiji prodano u više od 100.000 primjeraka i takođe prevedeno na mnoge jezike, pa i na bosanski/srpski/hrvatski jezik. Namjera Vam je bila približiti islam zapadnjačkoj publici. Kakve su bile reakcije, jeste li zadovoljni?

Sama činjenice o mnogim prevodima i odličnoj prodaji mnogo govori. Ja pripadam novoj Evropi, i doprinosim njenom razvoju, a Bosnu i Hercegovinu doživljavam kao novu zemlju, novo lice, znak novog vremena. Takva, mnogo mi je draga.


Jednom ste rekli da ćete se u domovinu vratiti tek kad postanete slavan pisac. Budući da se može reći da ste to ostvarili, kad možemo očekivati Vaše knjige na farsiju, i Vaš povratak u Iran?

Vraćam se, sigurno. Ovo je kraj puta. Knjige su mi prevedene na mnogo jezika, ali ih još nema na persijskom. Doći će, valjda, i to vrijeme. Vratiću se, napisao sam tako snažna djela da me oni koji me tamo ne vole naprosto ne mogu zaustaviti.


Nedavno ste u bosanskohercegovačkoj ambasadi u Den Hagu prisustvovali promociji zbirke priča naših pisaca koji žive u inostranstvu i tom prilikom veoma poneseno pričali o lijepoj budućnosti bosanskohercegovačke književnosti, ali i same Bosne i Hercegovine. Odakle Vam toliki optimizam kad je naša zemlja u pitanju?

Ja, i pored svih problema, vjerujem u vašu zemlju. Bio sam kod vas, uvjerio se u vaše gostoprimstvo, srdačnost, otvorenost. I baš to su osobine koje će, uvjeren sam, pobijediti. Molim Vas, prenesite moj pozdrav čitaocima u Vašoj zemlji.

Goran Sarić (Iz knjige intervjua u pripremi)