Razgovor s agnostikom i ateistom

1) Držite li da je važno imati neki odgovor na pitanje zašto postoji išta a ne ništa, kako je nastao i zašto postoji ovaj svijet, koji je smisao ljudske egzistencije?

Agnostik Smatram da bi za potpun ljudski život bilo jako važno imati odgovore na spomenuta pitanja, jer bi mu oni pomogli da se sagleda u okviru jedne veće cjeline i jednog višeg smisla, što bi sigurno pomoglo i u boljem osmišljavanju života, ali ne vjerujem da mogu postojati logički konzistentni odgovori na ta pitanja.

Ateist Ne znam da li je važno, ali bih kao i svi volio znati odgovor na ta pitanja, jer bi time bilo manje misterije u životu – mada nisam siguran da sve to ima prevelike veze sa „smislom ljudske egzistencije“.

2) Smatrale li važnim za čovjeka da ima odgovor na ova pitanja jer samo propitivanje tih pitanja stabilizira smisao čovjekova života?

Agnostik Kao što već rekoh, važno bi bilo imati odgovor na ta pitanja, jer to jesu temeljna pitanja, pitanja smisla, ali ne vidim da može postojati način da se do tih pitanja dođe uvjerljivo i bez sumnje.

Ateist Čovjek ne može imati stopostotni odgovor na ova pitanja, jer je odgovore nemoguće provjeriti. Samo razmišljanje o ovim pitanjima može biti korisno kao meditacija, razvijanje mašte, prikupljanje inspiracije i to može biti važno za čovjeka, ali ne znam šta je u tome „smisao života“ ni šta znači „stabilizirati smisao“.

3) Da li jednako religije i uvjerenja daju smisao ljudskome životu, odnosno je li lakše vjernicima odgovoriti na zadnji smisao ljudskoga života, ili je ta prednost na strani onih koji ne vjeruju?

Agnostik Vjernici, koji su prihvatili jedan sustav vjerovanja i uvjerenja kao apsolutan, vjerojatno su se dovoljno uvjerili da je on istinit da im pruža jednu sigurnost i stabilnost u životu, te daje nadu u posliježivotnu nagradu za ono što su vjerovali. Međutim, život se može osmisliti na jednoj drugoj, da ne kažem višoj razini, od religijske, tj. čovjek može na važna pitanja svoje egzistencije odgovoriti izvan okvira bilo kojeg religijskog uvjerenja. Ja nemam religijskog uvjerenja, ali o određenim stvarima koje su bitne za život imam jasan stav kojim ostvarujem stabilnost i koji me čini spokojnim. O nekim drugim pitanjima, kako sam već naveo, bilo bi važno kad bi se mogao imati odgovor, ali pošto se on ne može imati, onda volim reći o tim stvarima: Bog zna, ako postoji.

Ateist Smisao čovjekovom životu ne daju ni religije ni uvjerenja, već možda jedino ljudsko djelovanje i ono što ćemo iza sebe ostaviti generacijama koje dolaze. Generalno smatram smiješnim insisitiranje na smislu ljudskog života. Zašto bi život uopće morao imati smisao? Mislim da je infantilno insistirati na smislu, i da je ta infantilnost svojstvenija vjernicima nego nevjernicima. Dakle, život vjernika i nevjernika može biti smislen ili besmislen, ovisno o tome kako smo ga proveli, i prednost nemaju ni jedni ni drugi. S tim da je vjernicima ponekad lakše – jer oni imaju univerzalni odgovor na sve: „Bog zna najbolje“.

4) Držite li da se smrću posve završava ljudski život – da traje još jedino kao uspomena i historija, ili vjerujete da se ljudski život nastavlja u nekom obliku vječnosti?

Agnostik Ne vjerujem, a pogotovo ne tvrdim, da se smrću završava ljudski život niti pak da se on produžava u nekom drugom obliku ili pak u vječnosti. No, imam pravo da se nadam, a nadam se da ovim životom ne umire potpuno osoba, jer se nadam da oni koje volim neće nikada umrijeti i da dobro koje nosi određena osoba, pogotovo ona koja je zbog svog dobra ispaštala, neće biti neuzvraćeno. A hoće li biti tako ili neće, ne znam, posumnjao bih i kad bih rekao da hoće i kad bih rekao da neće.

Ateist Vjerujem (dakle nisam siguran i ne tvrdim) i volio bih da postoji dio nas koji ostaje zauvijek kao dio inteligentnog svemira. No i ako se u smrtnom času ustanovi da tome nije tako, neću se mnogo razočarati.

5) Držite li da je nemoguće naći smisao života i da ga je uzaludno tražiti, da datost života jednostavno treba prihvatiti i živjeti na vlastitu sreću i sreću drugih ljudi?

Agnostik Možda bi bilo zgodno kazati da smisao životu treba tražiti u ostvarenju svoje čovječnosti i sreće za sebe i druge.

Ateist Ne držim. Držim da je čovjekov zadatak osmisliti svoj život i za sobom ostaviti bolji svijet nego što ga je zatekao. Ili makar isti, a nipošto gori. A prihvatanje datosti i nemogućnosti rado prepuštam drugima.

6) Je li Vaš odnos prema religijama pozitivan ili negativan, odnosno držite li religije područjem praznovjerja, nedoraslom sviješću, projekcijom vlastitih želja (Feuerbach), opijumom naroda (Marx), opijumom za narod (Lenjin), iluzijom (R. Dawkins), ili pak nekim najvišim oblikom duhovnosti koji najsnažnije stabilizira ljudsku osobu i društvo?

Agnostik Moj odnos prema religijama je ambivalentan. Najbolje da tu uvedem određene distinkcije. Religioznost može biti posljedica potrebe za identitetom, ili pak potrebe za duhovnošću. Prema religiji kao kategoriji identiteta, dakle prema religiji koja ima ulogu da definira i učvršćuje određeni monolitni kolektivni identitet, imam negativan stav i smatram da ona kao takva ima negativan utjecaj na čovječanstvo i da je u mnogim slučajevima usmjerena protiv najvažnijih stvari jednoga života, kao što je na primjer ljubav. Pa svaka od religija anatemizira tzv. mješovite brakove, što dovoljno govori. I svaka od njih u najviše slučajeva priječi socijalno oslobađanje čovjeka. Kao takva, ona može biti i često jest opijum za narod, ili pak „samo“ antihumanistički nastrojena.
Ukoliko pak religioznost proizlazi iz slobodnog traganja duha za smislom i osmišljavanja života pojedinca na duhovnim temeljima, onda je moj pogled na nju pozitivan i nemam ništa protiv nje kao takve, makar bila i projekcija ljudskih želja. Sve dok se ne pretvori u onaj prvi, gore spomenuti slučaj, ili mu bude podrška.

Ateist Religija je sve to pobrojano, u ovisnosti od toga ko je njen konzument i na kojem je on stupnju razvoja. Religija u nekim slučajevima zaista može biti najuzvišenija duhovna praksa, ali nažalost mali je broj ljudi koje religija čini boljim. Tako da je moj odnos prema religijama ambivalentan. Svo zlo, nesreća, patnja i smrt koju je organizovana religija donijela čovječanstvu u meni ne budi nikakav pozitivan stav. Međutim to je samo moj stav prema religijskim organizacijama. Religioznost je nešto drugo, to je unutarnja stvar čovjeka i takva religioznost zaista može biti uzvišena duhovna stvar.

7) Treba li religije posve odvojiti od države jer su one zasebna društva u društvu i zato ne trebaju ulaziti u institucije društva poput škole, ili držite da država treba religije pomagati gdje je god moguće, s vjeronaukom u školi, plaćama službenika, pomaganjem institucija i izgradnje religioznih objekata?

Agnostik Apsolutno smatram da država treba do kraja biti laička, da se niti temelji na religiji niti da religijske odredbe mogu u bilo kojem dijelu imati status pravnih odredbi. Religija ne može imati svoje mjesto u institucijama države. No, država mora poštivati slobodu religije i slobodu svakog uvjerenja do granice do koje se ono ne protivi temeljnim ljudskim i humanističkim uvjerenjima i ne ugrožava slobodu i autonomnost ljudske osobe. Kratko rečeno: država ne treba niti da privilegira određenu religiju niti da ometa njezin rad u njezinim vlastitim mogućnostima.

Ateist Države treba potpuno odvojiti od vjerskih institucija. Naravno da ne trebaju ulaziti u institucije poput škola, jer se zna za šta služi crkva a za šta škola. Držim da država uopće ne treba pomagati religijske institucije, pogotovo ne novcem poreskih obveznika. Držim da religijske institucije svojim milodarima trebaju održavati vjernici koji su članovi tih institucija, a nikako svi građani. To će dati i jasniju sliku snage njihove vjere. Ako crkva počne gladovati zbog nedostatka državnih dotacija, to će značiti da vjernici ne vjeruju dobrovoljno i škrtare na vjeri i novcu. Šta će nam onda takve vjere i vjernici?

8) Držite li da je nakon potiskivanja religija u jugoslavenskom socijalizmu sada u nas došlo do privilegija religijama?

Agnostik Religije jesu bile stavljene u drugi plan u jugoslavenskom socijalizmu, što u suštini ne bi trebalo posmatrati kao negativnu pojavu da nije bilo diskriminacije pojedinaca zbog njihovog vjerskog uvjerenja ili pripadnosti. One su danas nepravedno privilegirane, što nije u duhu sekularnosti i laicizma. Treba težiti organizaciji društva u kojoj religije neće imati privilegiranu ulogu, u kojoj će biti stvar društva a nipošto stvar države, a da istovremeno nitko ne bude diskriminiran zbog vjerskog uvjerenja ili pripadnosti.

Ateist Držim da je stanje stvari upravo tako, ali to je medvjeđa usluga i društvu, i religiji i vjernicima.

9) Da li bi se ljudi s uvjerenjima bez religija trebali organizirati i imati člana u Međureligijskom vijeću BiH?

Agnostik Ne, to je međureligijsko vijeće a ne „međuuvjerenijsko“ vijeće. A pogotovo ne kad je u pitanju ovakvo MRV kakvo kod nas jest.

Ateist Ne bi.

| Razgovarala Ana Vuleta. Sugovornici: F.Š. i S.Ž.

| 06/2013 |