KOSMO: Zašto si se pri izboru kamo ćeš u svojoj Volonterskoj Socijalnoj Godini odlučio baš za BiH?

Johannes Gereons: Da budem iskren, do prije pola godine nisam skoro ništa znao o ovoj zemlji. Na bosanski nisam mogao brojati ni do tri. Možda je upravo to bio razlog: želio sam iskusiti nešto, o čemu pojma nisam imao, kako bi to moglo izgledati. Već sada mogu reći, da je ovo bila jedna od najboljih odluka moga života.


Radiš kao volonter u jednom dječjem domu u Sarajevu. Kako doživljavaš taj rad?

Idem po djecu kad im završi nastava, radim s njima domaću zadaću, crtam, igram šah, ćaskam, pjevam, smijem se i provodim dan s njima. Prije nego što sam pošao na put, bio sam mišljenja, kako bih ja ljudima ovdje mogao mnogo dati. U međuvremenu sam uvidio, da puno više mogu dobiti od njih: motivaciju, veselje, spoznaje i ispunjenje. Na kraju sam ja samo jedan mali dio, mali mostić između ljudi na putu ka „jedinstvenom svijetu“.


Koje su najzabavnije razlike između BiH i Njemačke?

Kad sam prvi put otvorio prozor u tramvaju rekla mi je jedna žena, da je bolje da ga zatvorim, jer će nas ubiti promaja. Zatim, pića se, svejedno koliko su topla, serviraju uglavnom bez leda, jer od leda se navodno može razboljeti, kako to tvrdi narodna mudrost (isto kao i od ružnog vremena – tada su autobusi i tramvaji skoro sasvim prazni). Zabavno je također, da starije generacije govore kako pranje kose uništava kosu, tako da se ono preporuča najviše dvaput tjedno. Pred ovim mudrostima uvijek iznova si postavljam pitanje, kako sam ja zadnjih 19 godina mogao opstati bez većih ozljeda i bolesti (i s prilično mnogo kose).


Koje rečenice su potrebne strancu za preživljavanje u BiH?

Najvažnije je zacijelo znati na pitanja, na bosanski, odgovarati sa „Samo malo.“ Inače je uvijek dobro kod sklapanja novih poznanstava reći „Volim nogomet“. I znati naručiti dvije rakije s „Molim vas, dvije rakije“.


Na svojoj si Facebook-stranici napisao, da si vegetarijanac. Kako opstaješ u zemlji mesa Bosni i Hercegovini?

Moje vegetarijanstvo nasuprot svim očekivanjima ovdje nije velika prepreka. Bosanska kuhinja nudi mnoge alternative. Moja mi susjeda unatoč tome pri svakom susretu objašnjava, kako sam preslabašan, a djeca iz mog projekta me uvijek iznova pitaju, koja riječ označava onoga tko ne jede meso.


Koje je tvoje omiljeno bosansko jelo?

Toliko sam se navikao na pite i kifle, da i tijekom, i prije i poslije rada svraćam do pekare. U Njemačkoj su, tako kažu, najbolji kruhovi, ali smatram da bosanska peciva ni u čemu ne zaostaju za njemačkima.


maxresdefault


Koje klišeje o Nijemcima si naučio kao „Švabo“?

Uglavnom svi iz daleka prepoznaju da sam stranac. U kafićima me konstantno oslovljavaju na njemačkom, ma koliko god truda uložio u svoj bosanski. Iako radim dobrovoljno i ne dobivam plaću, čini se kako mnogi ljudi ovdje misle, kako bih im mogao pripomoći da dođu do velikog novca. Kao rezultat toga, čak sam dobio i par prijedloga za ženidbu.


A kako ti izgledaju bosanske žene?

Tipična bosanska žena je ponajprije nešto višlja – razlog čega je vjerojatno i to što ona čak i na putu do pekare nosi obuću s visokom petom. Ona mnogo pazi na svoju vanjštinu i svoju ljepotu koju, čini se, definira sumom visine njenih peta i veličine njenih naušnica. No ako se pogleda kroz tu izvanjsku fasadu, primijeti se i to, da ona posjeduje kako šarm tako i humor i da zrači unutrašnjom ljepotom, koja je još ljepša nego njena vanjština.


Ti si glazbenik. Slušaš li i balkansku glazbu?

Upravo je balkanska glazba bila jedan od razloga, zašto ovdje obavljam svoju službu. Rado slušam Severinu, Dinu Merlina, Željka Joksimovića ili Sergeja Ćetkovića. Samorazumljivo sam i fan Dubioze Kolektiv, koja već pripada bosanskoj kulturnoj baštini. No, moja trenutna omiljena pjesma je „Brzina“ od Cvije, to često pjevam s djecom. Smatram da su i folk i moderna balkanska muzika izuzetno zanimljive i nadam se, kako bih ih mogao integrirati i u svoju glazbu.


Postoji jedan spot na Youtubeu s tvojom vlastitom glazbom i videom, koji si snimio u BiH. Što te inspirira u toj zemlji?

Za mene Bosna ima neku sasvim posebnu magiju. Otkako sam bio na Vranici kod Fojnice, ne pušta me oduševljenje prirodnim ljepotama. Bosna za mene znači slobodu i širinu. Dođe li se u bilo koji bh. grad, neće potrajati mnogo, prije nego vas netko pozove na kavu ili rakiju. Ovdje sam upoznao mjesta i ljude, koje neću tako brzo zaboraviti. Ne ide drugačije, nego se zaljubiti u ovu zemlju i njene ljude.


| Intervju vodio: Ljubiša Buzić / KOSMO

http://www.kosmo.at/news/Verliebt-in-Bosnien-Bis-mich-der-Durchzug-toetet

S njemačkog preveo: Marijan Oršolić |