•

Z., koje sudbina nije štedjela, daje mi savjet: „Završi svaki dan riječima – tako dobro kao da danas neće više nikada biti!“

•

Kada se čovjek suoči sa zaprekom koju ne može uništiti, on počne sam sebe uništavati. Ta je strašna veza uzrokom očaja i depresije, izvor alkoholizma i ovisnosti od droge.

•

Fanatizam daje čovjeku više energije nego što to čine blagost i dobrota. Stoga je fanatiku lakše nametnuti svoju volju i učvrstiti svoju moć.

•

Što se naviše penjao, to je postao sve distanciraniji, hladniji, zlobniji. A kad je izgubio fotelju postao je opet pristupačan i sasvim podnošljiv čovjek.

•

Rješenje konflikta pomoću kompromisa ovisi o nivou kulture. Što je viši kulturni nivo, tim su veće mogućnosti da se nađu kompromisi.

•

Problem rasizma jest problem kulture. Rasist je primitivan, glup čovjek. Agresivni sektaš. Prostak. Ljudima koji se smatraju nečim višim nego što jesu u stvarnosti ili nego što zaslužuju da budu, treba rasizam kao mehanizam vlasti i precjenjivanja samoga sebe. Kao trampolin koji ih baca u visinu. Glupak traži nekoga tko je još gluplji od njega kako bi imao potvrdu da on sam nije takav. Traži lošijeg od sebe kako bi u usporedbi ispao bolji. Treba mu netko koga će on prezirati, jer mu to daje osjećaj nadmoći i pomaže mu da zaboravi da je nitko i ništa.

•

Što je viša razina na kojoj se počini neki zločin, to je veća vjerojatnost da se neće okvalificirati kao zločin nego kao nužan politički šahovski potez.

•

Razumjeti prošlost, dati da ona ponovno oživi. Problem pri tome nije samo u nedostatku izvora nego i u ograničenosti naše predodžbene moći. Predočiti si ljude koji ne poznaju elektricitet i tisuću drugih stvari poput zrakoplova, telefona, kina itd. – predočiti si njihovo gledanje na svijet, njihovo poimanje prostora i vremena. To je problem koji ne možemo zadovoljavajuće riješiti. Stoga niti smo u stanju gledati u budućnost niti napraviti izlet u prošlost. Jer naše je mišljenje usidreno samo u jednoj vremenskoj razini – u sadašnjosti. Pa i u ovoj ono se ponaša nesigurno i nespretno.

•

Čovjek može samome sebi postati takav problem da nema više dovoljno vremena baviti se bilo čim drugim.

•

Radi se na stvaranju društva bez pamćenja. U takvom društvu laž ostaje nekažnjenom. U njemu nema nikakvog značenja šta je rečeno i šta je još do jučer bilo na snazi. Nedostatak pamćenja ostavlja laži slobodan prostor.

•

Što viši cilj sebi postaviš, to ćeš biti sve usamljeniji.

•

Laž: ako se zlo može potisnuti s pomoću laži – je li u tom slučaju dopušteno lagati?

•

Što vrijeme i godine dalje odmiču, to u samima sebi otkrivamo sve teže protivnike.

•

Kineska književnica Nien Cheng (Život i smrt u Šangaju) dospjela je za vrijeme kulturne revolucije u zatvor. Jedino živo biće u njezinoj ćeliji jest pauk. To, kako pauk plete mrežu, daje joj snagu. Pauka vodi prirodi nagon za preživljavanjem. „Moram i ja tako“ – zaključila je Nien Cheng.

•

Izmislili smo strojeve koji nam omogućuju da ne mislimo.

•

 

Autor ovih aforizama i zapažanja je poznati poljski novinar i pisac Ryszard Kapuściński (1932-2007). Objavljeni su u njegovoj knjizi Lapidarij. Jedan dio aforizama, zapažanja, slika i bilješki preveo je s njemačkog Jozo Džambo za Bilten franjevačke teologije Sarajevo, XXXV (2007/2008) 1-2, 139-142.