Amela Mustafić, Kuća
Iz neobjavljene zbirke pjesama “Mostovi” Amele Mustafić (Srebrenica, 1994)
KUĆA
U mojoj se kući nije govorilo o poeziji
ni maštalo o velikim karijerama.
Poeziju je pisao očev glas
pjevušeći neku izvornu pjesmu
odagnavajući PTSP.
U mojoj duši to je izgledalo rahatnije
od odlaska na koncert Bečke filharmonije
koja se mogla gledati samo preko TV-a.
U mojoj se kući nisu vodili intelektualni razgovori, ni učili jezici, ni svirali klaviri.
Teški razgovori završavani su riječima:
‘ne more se daleko dogurat,
ako si hajvan.’
Iz moje se kuće nije išlo u pozorišta.
Pod strehom, do akšama,
sa mačkama su se izvodile
lutkarske predstave.
Mačka Tamka,
dva puta je izigrala gazdu pozorišne
kuće,
nanjušivši put kroz vreću
kojim će se vratiti svojim podstanarima.
U mojoj se kući kosa nije sušila fenom
usta su se moga iskriviti
samo onda kada izgovaraš
ružne riječi.
U mojoj se kući nije uključivao usisivač,
i sve vještice na metli
su umrle u majčinim rukama.
U mojoj kući se nije išlo na more
sramota je,
skinuti se u kupaći
pred ocem.
U mojoj kući se nije uključivala veš-mašina
posteljina se morala prokuhati
na šporetu
u velikom loncu.
Samo tako mogle su se pobiti sve bakterije, koje bi mogle gristi naše organizme.
U mojoj izmišljenoj kući,
živjelo se.
NE U MOJE IME
Ne u moje ime
aplaudirati doktorima
dok majci,
na operacijskom stolu,
govore:
trebala si ovo podmazati,
i dok djecu liječimo SMS porukama.
Ne u moje ime
dobijati političke poene
slanjem pomoći u Srebrenicu.
Sve što imam
su deset prstiju moga oca
u tuđoj zemlji,
sa nijednom riječju na tuđem jeziku.
Ne u moje ime
izgradnja javnih parkova
u kojima djeca
ne uče lopte igrati
već upiru u jeftine patike.
Ne u moje ime
izgradnje škola
pod dva krova
u kojima nema mjesta za djecu s invaliditetom.
Ne u moje ime
otvaranje novih radnih mjesta
preko
kupljenih diploma,
rodbinskih i
stranačkih veza.
Ne u moje ime
feminizam
koji zaboravlja na rudarske ruke.
Ne u moje ime
graditi sveta mjesta
u kojima ne mogu prespavati beskućnici,
u doba migrantske krize.
Ne u moje ime,
samo nek je naš.
Amela Mustafić. Iz neobjavljene zbirke pjesama “Mostovi”.