Adeline Pauline Irby, poznata i kao Miss Irby, bila je velika heroina i sufražetkinja koja je uvelike zadužila grad Sarajevo, BiH – ali i čitav Balkan.

Njena priča počinje 1831. godine u jednom malom mjestašcu pokraj engleskog grada Norwicha, u dobrostojećoj porodici oca admirala britanske mornarice i majke iz ugledne bankarske porodice. Miss Irby je pohađala elitnu školu u Londonu, nakon koje se odlučila na putovanje Istočnom Europom uz vjernu prijateljicu Georginu Mackenzie. U povratku sa ovih putovanja, objavila je svoju prvu knjigu naslova Across the Carpathians (Preko Karpata). Par godina poslije, tačnije 1861. godine, Miss Irby dolazi na Balkan, gdje posjećuje svaki pedalj zemalja koje se na njemu nalaze, te svoja zapažanja prenosi u svoju drugu knjigu naslova Travels in the Slavonic Provinces of Turkey-in-Europe (Putovanja kroz Slavenske provincije europskog dijela Turske). Tokom srpsko-turskog rata (1875 – 1878), pomagala je izbjeglicama koje su u velikom broju stizale u Bosnu. Podizala je obdaništa, skloništa za beskućnike i nabavljala je lijekove za one kojima su isti bili potrebni. Prema procjenama, pomoć od Miss Irby dobilo je preko 40 000 osoba svih nacionalnosti i religijskih uvjerenja.

Sarajevo, kao i Bosna i Hercegovina, Miss Irby pamti (ili zasigurno treba pamtiti) kao osnivačicu prve ugledne škole za djevojčice u Bosni; sa lokacijom upravo u Sarajevu. Nakon dosta borbe sa tadašnjim patrijahalnim turskim vlastima, uz pomoć već spomenute prijateljice Georgine Mackenzie i pruskog konzula u Carigradu, 1866. godine dobija dozvolu za otvaranje škole za kršćanske djevojčice. Ovu školu slobodno su mogle pohađati sve djevojčice, ali zbog velike stigme koju su „viktorijanske dame“ stvorile u tadašnjem osmanlijskom Sarajevu, zbog straha od „navođenja omladine na protestantizam/kršćanstvo“, školu su u početku pohađale samo djevojčice koje su dolazile iz imućnijih kršćanskih porodica. Međutim, s vremenom se fokus školovanja prebacio na one djevojčice sa siromašnijim statusom. Njena škola je u javnosti bila poznata pod nazivom Mis Irbijev zavod ili Ženski institut plemenite Mis Irbijeve u Sarajevu. Kasnije će ova škola prerasti u Srednju učiteljsku školu. U godinama koje su slijedile, djevojčice koje su pohađale Zavod imale su priliku nastaviti svoje školovanje širom Europe, a Miss Irby je redovno nastavljala pomagati izbjeglicama tokom tog turbulentnog perioda na Balkanu. Škola je, zbog tadašnje političke situacije, nakratko bila zatvorena u periodu u kojem se odigrao Hercegovački ustanak (1875 – 1878). Odlaskom Osmanlijske vladavine i dolaskom Austro-Ugarske, permanentno se preselila u Bosnu, ponovno organizirala svoju školu, te je svoj životni cilj posebno usmjerila ka školovanju siromašnih djevojčica, što je uspješno nastavila raditi do svoje smrti 1911. godine. Umrla je u Sarajevu. Nakon njene smrti, sa radom prestaje i Zavod kojeg je stvorila. Prvenstveno je bila sahranjena na protestantskom groblju Koševo, ali kasnije je njen grob premješten na sarajevsko groblje Sv. Josip u Ciglanama.

Uprkos svom uglednom plemićkom statusu, Miss Irby je pokazala da je bila plemenita i u srcu. Koliko je značila građanima Sarajeva, govori činjenica da je njena smrt bila narodna žalost u Bosni, a sahranu poput njene stanovništvo tada još nikada prije nije doživjelo. O njoj su napisane brojne knjige, među kojima se izdvaja vrlo interesantna knjiga naslova Susret sa Miss Irby autora Joshue Irbya – autora porijeklom iz SAD koji danas živi u Sarajevu, te u svojoj knjizi piše o čitavom historijatu heroine sa kojom, igrom slučaja, dijeli ovo prezime i grad. Skromno, ali zasigurno vrijedno pohvale, jedna od centralnih sarajevskih ulica danas nosi ime po njoj: Ulica Mis Irbina.

Autor: Damir Omerbegović, Prometej.ba

8.3.2018.