Što je netko na većem i odgovornijem položaju, a nepotistički se ponaša, to time ostavlja teže posljedice u međuodnosima i zajedničkom dobru. Čovjek je sklon pristranosti. Naša društva, i u njima vjerske zajednice pune su zloupotreba položaja, rodijačkih i prijateljskih namještaljki i trgovanja.


Biblija na dosta mjesta govori da je nepotizam težak poremećaj i grijeh. Sjetimo se, na primjer, što Isus odgovara majci sinova Zebedejevih na njezino traženje da njezin miljenici u Isusovu kraljevstvu zauzmu kakvo "ministarsko" mjesto, ili učenicima koji pitaju Isusa što ih sljeduje za to što idu za njim. U Starom zavjetu veliki primjer nepotizma je ponašanje Elija prema svojim sinovima Hofniju i Pinhasu. O tome piše u Prvoj knjizi o Samuelu.


Eli, svećenik i sudac u izraelskom narodu, služio je u šatoru Božjem, u Šilu, prvom svetištu nakon egipatskog ropstva i dolaska u obećanu zemlju. Ime mu se veže uz semitsko ime za Boga – El, a značilo bi nešto kao što se danas kaže biskupima i svećenicima: pre/uzvišeni, velečasni. Taj "uzvišeni" je, međutim, okaljao uzvišenost svoje službe, a time i uzvišenost samoga Boga kojemu je služio, jer je bio mlak i popustljiv prema svojim izopačenim sinovima također svećenicima. Ovi su se krili iza očeva autoriteta i svećeničke službe a provodili su samovolju i rastrošan život.


Kada bi hodočasnici dolazili u Šilo, prinosili bi žrtve, posebno žrtve zahvalnice o Blagdanu Sjenica (spomen-zahvalu za oslobođenje iz Egipta i prolazak kroz pustinju). U žrtvi zahvalnici salo se spaljivalo i žrtvovalo Bogu, najveći dio pripadao je onima koji bi prinosili žrtvu, a tek mali dio svećenicima. Braća Hofni i Pinhas, ne držeći se svećeničkog prava ni zakona o žrtvovanju, piše, Biblija, slali bi slugu koji bi, "dok se meso još kuhalo, s trorogom vilicom u ruci" uzimao meso za njih pod prijetnjom sile, ne čekajući, ni nakon upozorenja, da se salo spali, žrtvuje Bogu. "Grijeh je mladićâ" – navodi dalje Sveto pismo – "bio vrlo velik pred Jahvom, jer su ljudi prezirali žrtvu koja se prinosila Jahvi" (1 Sam 2,17).


Otac Eli je znao za sve. Znao je "da njegovi sinovi hule na Boga, a nije ih obuzdao". Znao je da zbog njegovih sinova ljudi preziru žrtve Bogu. On sam nije činio te ružne stvari, ali je bio popustljivac i mlakonja prema svojim sinovima, mekušcima i agresivcima. Time je kršio i pravdu i Božji zakon. Bog, stoji u Pismu, preko "jednog Božjega čovjeka" prekorava Elija za zavist što se prinose žrtve Jahvi i povrh svega što dopušta svojim sinovima tako strašan grijeh: "I zašto paziš sinove svoje više nego mene, toveći ih najboljim dijelovima svih žrtvenih prinosa naroda moga Izraela" (1 Sam 2,29).


"Tovljenje" svećenika, ne samo hranom nego i pozicijama koji nisu zaslužili, kojima nisu dorasli, zloupotreba zajedničkog dobra, poreza i žrtava vjernika trajno su prisutni u religijskim zajednicama. Nitko nije izuzet od nepotizma. Mnogi suvremeni Hofniji i Pinhasi nedosljedno zauzimaju službu, pljačkaju svoj narod, bogate se na žrtvama Kristove siromašne braće i sestara, skrivajući se iza svete odjeće, svete službe, Isusova križa. Pritom se njihovi "preuzvišeni očevi" oglušuju na istinu, slijepi su za pljačku i nemoral svojih "rođaka" i prijatelja. Misle kako to nije nikakav veliki grijeh, jer su ovi "pravovjerni", njima poslušni ("crkveni"), jer i njih obdaruju od onoga što "posjeduju"; ili misle kako su još mladi pa imaju vremena da se poprave; ili smatraju kako o svemu treba šutjeti, zloupotrebe zataškati da se "neprijateljima" ne bi otkrile vlastite slabosti i razbilo "jedinstvo".


The-Sons-of-Zebedee

Majka Zebedejevih sinova pred Isusom


Eli je ipak ostao otvoren Božjoj riječi. Prihvaća Božji pravorijek koji mu dolazi od Božjih ljudi da će biti uklonjen i da će njegova obitelj biti kažnjena oduzimanjem svećeničke službe. Njegovi sinovi ginu u bitci s Filistejcima kada je kao plijen oteto i najsvetije, Kovčeg saveza, kojega su nosili u rat i s kojim su bez vjerodostojnosti, kao magijskim sredstvom, htjeli izvojevati pobjedu. Eli, otežao i obnevidio, na tu vijest pada mrtav. Pinhasova žena umire u porodu sina simbolično nazvana Ikaboda ("otišla je Slava iz Izraela"). Samuel iz Rame, kojeg je majka Ana izmolila od Boga kao nerotkinja a Eli primio u službu u Božjem šatoru, naslijedio je Elija. Bio je pravedan sudac u narodu. Nažalost ni njegovi sinovi, Joel i Abija, suci u Beer Šebi, piše Biblija, "nisu išli stopama očevim: gledali su svoj dobitak, primali mito i izvrtali pravicu" (1 Sam 8,3).


Sveto pismo naglašava: Nitko nije oslobođen nepotizma. To što je netko na visokom položaju, nije osigurao ljudskost; to što je netko svećenik, nije osiguran u vjeri niti mu je dopušteno svoje pristrane i zle čine prekrivati svetinjom i svetom službom. Bog, međutim, ni tada ne napušta svoj narod.


| Tekst je objavljen u Jajačkom vjesniku, travanj 2014, str. 32

Prometej.ba | 28.04.2014.