Tove Jansson je rođena 9. augusta 1914. godine u Helsinkiju, Velikoj kneževini Finskoj, dijelu tadašnjeg Ruskog carstva. Njena obitelj bila je umjetničke prirode - majka je bila grafička dizajnerica i ilustratorica, a otac vajar. Sa 14 godina napisala je i ilustrirala svoju prvu slikovnicu pod naslovom „Sara i Pelle i Neptunova djeca“. Iako je ova slikovnica ostala neobjavljena, svakako je bila uvid u sav potencijal i budućnost tada četrnaestogodišnje Tove. Tokom 1930-ih godina putovala je širom Europe, usput ilustrirajući i zapisujući ideje koje je potom objavljivala u sedmičnim magazinima i dnevnim novinama. Njena prva stalna obaveza bio je posao ilustratorice za antifašistički švedsko-finski satirični magazin Garm. U Drugom svjetskom ratu nakratko je dobila određenu slavu zbog svojih ilustracija i satire usmjerene ka tadašnjim fašističkim diktatorima. To je potrajalo do 1953. godine. Ipak, Tove Jansson je ostala zapamćena po devet knjiga o Mumijevima - obitelji trolova koji su bijeli, okrugli i glatkog izgleda, s velikim njuškama nalik nilskim konjima.

Mumijevi su nastali iz njenog bunta usmjerenog ka Zimskom ratu između Finske i Sovjetskog Saveza - rata kojeg je „optužila“ da je ubio sve boje, tako je prisilivši da napiše i nacrta nešto što će imati sretan završetak. Tove je napisala prvu knjigu o Mumijevima pod naslovom “Mumijevi i Veliki potop“ krajem 1939. godine, ali ju je objavila tek nakon završetka Drugog svjetskog rata 1945. godine. Ova knjiga se danas smatra uvodom u Mumijeve zbog činjenice da u njoj još nisu bili predstavljeni svi centralni likovi serijala. U sljedećoj knjizi iz 1946. godine pod naslovom „Kometa u Zemlji Mumijevih“ Tove predstavlja većinu danas dobro poznatih likova - naročito lika koji je nama poznat kao Svire. Ovaj lik je jedan od glavnih protagonista i najbolji prijatelj Mumija, a predstavljen je kao putujući i slobodoumni avanturist koji izražava odbojnost ka autoritetu. Svire život provodi svirajući svoju usnu harmoniku i pecajući, vodeći nomadski život i čuvajući svu svoju imovinu u svojoj torbi jer smatra da posjedovanje previše stvari čini život kompliciranim. Iako su ove prve dvije knjige izgradile podlogu svijeta Mumijeva, one su prošle isprva potpuno neprimijećeno. Tek objavom treće knjige naslova „Čarobnjakov šešir“ serijal je preveden na engleski jezik, što je značilo i početak internacionalne slave Mumijevih i Tove Jansson.

Vremenom su se mijenjali i stilovi knjiga. Knjige napisane od Drugog svjetskog rata, pa sve do 1956. godine, avanturističke su prirode i uključuju poplave, komete i nadnaravne događaje. „Mumijevi i Veliki potop“ se bave porodicom Mumi i njihovim putovanjem kroz tamnu i strašnu šumu u kojoj susreću razne opasnosti. U „Kometi u Zemlji Mumijevih“ kometa gotovo uništava Dolinu Mumijevih (što bi mogla biti aluzija na nuklearno oružje). „Čarobnjakov šešir“ se bavi avanturama Mumijevih i prijatelja koji su otkrili moći čarobnjakovog šešira. U „Memoarima Tate Mumija“ iz 1950. godine, pripovijeda se priča o pustolovnoj mladosti Tate Mumija i veselo parodira žanr memoara. Naposljetku, knjiga „Opasno ljeto“ iz 1955. ismijava svijet pozorišta - Mumijevi istražuju prazno pozorište i izvode pompoznu heksametričnu melodramu Tate Mumija. A onda je te 1956. godine Tove promijenila ton svojih prethodnih knjiga i svojoj publici predstavila knjigu pod naslovom „Zima u Dolini Mumijevih“.

Ova knjiga predstavlja porodicu Mumijeva u procesu hibernacije. Međutim, Mumi se iz te hibernacije budi i ne uspijeva ponovno zaspati. Autorica ga tako ostavljaja samog da luta po svijetu u kojem ne bi smio lutati, čineći ga tokom čitave knjige tužnim, ljutim i preplašenim. Knjiga predstavlja duboki uvid u lik Mumija i može se time smatrati središnjim dijelom serijala. Ovaj novi tmurni ton pripovijedanja Tove je nastavila do samog kraja serijala o Mumijevima. Pretposljednju knjigu objavljenu 1965. godine, „Morske pustolovine Tate Mumija“, Tove je posvetila svom ocu i ona predstavlja posljednju tranziciju iz dječijih romana.

Njena posljednja knjiga iz serijala o Mumijevim objavljena je 1970. godine pod naslovom „Novembar u Dolini Mumijevih“. Tove u njoj piše o čitavom ansamblu centralnih likova (ali ne i porodicu Mumi) koji se prisjećaju svih zgoda i nezgoda u Dolini Mumijevih, gdje jedan po jedan od njih dolaze u posjetu Kući Mumijevih samo kako bi otkrili da tamo više nema nikoga. Ostatak knjige predstavlja interakciju likova koji su došli u posjetu kući, uključujući i djevojčicu koja pokušava pronaći svoju majku. Razlog ovako tmurnom narativu je reakcija Tove na smrt njene majke. Knjiga je kritički ocijenjena „primjerom kao iz udžbenika“ o puštanju unutarnje tuge i žalovanja, zrelosti i egzistiranju u duhovnoj samoći. Nakon objavljivanja ove knjige, Tove je izjavila da Dolinu Mumijevih više ne može zamisliti kao sretno mjesto. Ovim se serijal Mumijevih zvanično završio, a Tove Jansson umrla je 27. juna 2001. godine u rodnom Helsinkiju.

Ako ne tokom čitanja ovog članka, onda će nekima sada u glavi započeti uvodna melodija ekranizirane adaptacije Mumijevih iz 1990. godine uz koju su mnogi, kao i ja, proveli toliko lijepih trenutaka djetinjstva. To sjećanje na blaženstvo zamrznuto u vremenu i prostoru koje je unutarnjem svemiru od neprocjenjive važnosti, dokaz je bezvremenskog dara velike Tove Jansson.

„Hej Mumi...“

Autor: Damir Omerbegović, Prometej.ba