Najstarija fotografija na svijetu, snimljena 1826.

U početku bijaše camera obscura. I velika želja da se ovjekovječi ono što ljudsko oko vidi. A onda se, kao dijete industrijske revolucije, sa prvim uspjesima Nicephore Niepcea, Louis Dagouerrea, Henry Fox Talbota i ostalih pionira, u prvoj polovini 19. vijeka rodila fotografija. Proći će jedva 170 godina, a mnogi će ustvrditi da je fotografija mrtva i da je nastupila postfotografska era.

U međuvremenu je fotografija izvršila niz kulturnih, socioloških, medijskih i inih revolucija i subverzija, pri čemu je i sama imala neobično dinamičan i osebujan život. Od prvih zabilježenih i fiksiranih slika rađenih napravama veličine omanje kuće, do milijardi slikovnih zapisa napravljenih svaki dan kamerama veličine zrna riže ugrađenim u pametne telefone. Od nedvojbene, istinite slike svijeta i najrealističnije od svih mogućih formi ljudskog izražavanja, do najmanipuliranijeg i najkompromitiranijeg medija. Od ekskluzivizma i elitizma prvih autora i konzumenata, do neslućene masovnosti danas. Sa razglednica se preselila u muzeje i galerije. Pridavali su joj i osporavali status umjetnosti; ova diskusija traje i danas. Započinjala je i okončavala revolucije i ratove. Sudski arhivi su puni fotografija koje su kao corpus delicti usmjerile ili zapečatile ljudske sudbine. Revolucionalizirala je novine. Posredovala u približavanju svjetova i kultura. Pohranjena u kutijama od cipela bila je vjerni čuvar porodičnih historija. Podarila je estetiku filmu i videu, bez da je od toga profitirala – Roland Barthes će u jednom intervjuu u vezi sa ovim ustvrditi da je ostala siroče kulture.

No, ako je i ostala siroče i nije dobila mjesto koje joj pripada, ipak je bila područjem multidisciplinarnog bavljenja njome. Filozofija, sociologija, teorija medija, historija umjetnosti, semiotika i estetika, samo su neke od znanstvenih i kulturnih disciplina koje su se uhvatile u koštac sa tumačenjem i interpretacijom fotografije. Promišljali su je Walter Benjamin, Susan Sontag, Roland Barthes, Charles Baudelaire, George Bernhard Shaw, Salvador Dali, Tristan Tzara, Andre Malraux, Sigfried Kracauer, Vilem Flusser, Jacques Derrida. Pisali su o njoj i sami bivali fotografima Moholy-Nagy, Man Ray, Rodtschenko, Adams, Catrier-Bresson. Nisu sva ova tumačenja bila na istom fonu. Naprotiv, dijapazon seže od potpunog osporavanja i minoriziranja, do tvrdnje da će biti nepismen onaj koji ne bude razumio fotografiju.

U posljednjim godinama posebno je zanimljivo propitivanje fotografije sa stanovišta etike. Iako prisutno od samih početaka, ovo propitivanje pojavom digitalne fotografije, te posebno elektroničkih medija, snažno dobija na intenzitetu i publicitetu. Sjetimo se samo recentnih diskusija o fotografijama utopljenog sirijskog dječaka Ajlana Kurdija na plaži u Bodrumu, zatim Andreja Karlova, ubijenog ruskog ambasadora u Turskoj, ili pak skandala sa manipulacijom pobjedničkih fotografija na prestižnom World Press Photo natječaju, kao i "demontaže" ikoničkih fotografija čuvenog Steve McCurrya.

Nekada više, a nekada manje sretno, fotografija je kohabitirala i stupala u odnose sa drugim formama, prije svega sa literaturom, slikarstvom, filmom i kazalištem. Kritičari govore o "jeziku slike", a hrabrije teorije uvode čak i pojam gramatike fotografije. To ne samo da je približava literaturi, nego "fotografija jeste literatura, i tako treba i biti", kao što je to ustvrdio Walker Evans. Dok je veza sa literaturom više situirana u funkciji komunikacije i poruke, dotle sa slikarstvom neupitno korespondira na estetskoj razini. Rezultat fotografskog procesa sasvim sigurno podliježe istim estetskim kriterijima kao i stara, klasična estetika likovnih umjetnosti. Zapravo je omasovaljavanje fotografije predstavljalo impuls teoretičarima umjetnosti da pažnju skrenu sa fotografske slike kao rezultata fotografskog procesa, i usmjere je na sam čin stvaranja, na njenu stvaralačku komponentu, čime je fotografija uvedena u svijet umjetnosti i čime je otvorena Pandorina kutija beskonačne polemike na temu "umjetnost ili ne?". Veza sa filmom i kazalištem je očigledna i ontološka, te ne traži daljnje propitivanje.

I komercijalna strana fotografije je doživjela korjenite transformacije. Fotografske radnje, fotografi, cijela industrija analogne fotografije, printani mediji kao prirodno stanište fotografske slike, ustuknuli su i prepustili mjesto multinacionalnim proizvođačima digitalne opreme i trgovačkim mešetarima koji fotografiju danas prodaju i po neshvatljivim cijenama od 6,5 miliona $, kao što je to slučaj sa fotografijom australskog fotografa Petera Lika.

Današnje je društvo ovisno o slikama. Susan Sontag je evidentnu potrebu za potvrđivanjem realnosti nazvala čistim estetskim konzumerizmom. Pokušajmo zamisliti da fotografija na samo 24 sata izostane iz naših života. Da je nestane iz novina, sa interneta i pametnih telefona, sa billboarda, iz knjiga i powerpoint prezentacija, sa ambalaže svih proizvoda koje ćemo danas konzumirati. Bio bi to neviđen udarac društvu spektakla. O njenoj sveprisutnosti dovoljno govori već i letimičan pogled na žanrovsku klasifikaciju, te tako imamo dokumentarnu, novinsku, uličnu, umjetničku, modnu, reklamnu, industrijsku fotografiju, te fotografiju arhitekture, prirode, vjenčanja. Ona informira, dokumentira, pamti, prodaje, uveseljava, rastužuje.

Već i ova nekolicina gornjih pasaža upućuje na širok spektar mogućih paradigmi fotografije, koje pozivaju da ih se promišlja, istražuje i izučava. Daleko od toga da je o fotografiji sve rečeno. Da je Prometej imao fotografski aparat, sasvim sigurno bi ovjekovječio svoga čovjeka od gline. No, kako doprinos Prometeja fenomenu fotografije ipak ne bi u potpunosti izostao, pobrinuće se Prometej kojeg upravo čitate, uvodeći novu rubriku "Fotografija". Nastojaćemo kroz objavu autorskih tekstova, intervjua, kritika, fotografskih eseja, i na svaki drugi način, dati prostor za uvođenje, tradicionalno sramotno zapostavljene fotografije u bosanskohercegovački javni i medijski diskurs. Stoga ovaj tekst ima za cilj biti najava nove, pomenute rubrike, čime veliko F iz naslova izbjegava sudbinu pravopisne greške i dobija smisao. Čitajmo fotografiju i o fotografiji!

Nino Berbić

Prometej.ba, 8.5.2018.