Kada je Moltmannov američki izdavač, Fortress Press, odlučio objaviti knjigu Raspeti Bog, povodom 40. obljetnice prvoga objavljivanja te knjige, urednici su me zamolili da napišem predgovor. Kao njegov bivši student koji je pod njegovim mentorstvom napisao dvije disertacije – doktorsku i habilitacijsku – vrlo rado sam pristao. U pretposljednjem ulomku toga Predgovora, napisao sam:

Raspeti Bog je teologija u svom najboljem obliku. Znam da će se neki stručnjaci požaliti na neprikladnost prikaza otajstva Svetoga Trojstva u knjizi. Moltmann je te problem obradio u narednim djelima. Naravno, mnoge njegove kolege to nije zadovoljilo no suočavanje s kritikama ulazi u opis posla akademskog teologa. Što god netko mislio o zaslugama i manjkavostima Moltmannova nauka o Trojstvu u ovome tekstu, ostaje činjenica: Raspeti Bog je uistinu velika knjiga. Ona je egzistencijalna i akademska, pastoralna i politička, inovativna i tradicionalna, čitka i zahtjevna, kontekstualna i univerzalna, duboko kršćanska i jednako tako duboko ljudska – a sve to postiže u iznošenju središnje kršćanske teme (raspeća Isusa iz Nazareta) po pitanju osnovnoga ljudskog iskustva (patnje).

Sam Moltmann će reći da je Raspeti Bog njegovo najvažnije teološko djelo. Teologija nade, drugi mogući kandidat za njegovo najvažnije djelo, pružila je neke ključne formalne kategorije koje je nastavio koristiti u izmijenjenom obliku – primjerice, «obećanje» je sve više poprimilo dimenziju «prisutnosti». No, Raspeti Bog je postavio trinitarne i soteriološke temelje za naredne knjige, započevši s Trojstvom i kraljevstvom Božjim. Uveo je poimanje Boga koji pati u solidarnosti s patećim stvorenjem te ga izbavlja kroz tu patnju. U srži knjiže počiva ova jednostavna i duboka istina – teška i neprihvatljiva mnogima, napose uvježbanim teolozima posvećenima Božjoj nemogućnosti za patnju, a istovremeno puna nade i utjehe za mnogo više drugih, napose među patećima, bez obzira žive li u strahu za život u razrušenim gradovima, jadnim slamovima, čekajući smrt u okrutnim zatvorima ili se bore protiv bolesti koja izjeda njihovo tijeo i dušu.

Mnogi ljudi su prepoznali veličinu Moltmannova remek djela. Ono je zaokupilo srca i umove mnogih, kao npr. u Aziji i Južnoj Americi, ali i u Sjevernoj Americi i njegovoj rodnoj Europi. Niti jedan teolog druge polovice dvadesetog stoljeća nije imao toliki globalni odjek kao Moltmann. Teologija: silazak u vražje krugove smrti (2014), objavljena gotovo pola stoljeća nakon Raspetog Boga (1972) pokazuje da je Moltmannova knjiga važna i danas u potpuno drugačijem okruženju – političkom, ideološkom, ekonomskog, religijskom – od onoga u kojemu je isprva napisana: u Zapadnoj Europi nakon studentskih nemira, nakon dekolonizacije, nakon ekonomskog rasta pedesetih i šezdesetih godina, nakon strahota Drugoga svjetskoga rata, uključujući i poniženje Njemačke i zbog onoga što su Nijemci učinili za rata (Auschwitz!) i zbog patnje koju su prošli na kraju rata. Autori ove knjige koja je pred vama odrasli su nakon 1989. godine, kada se završio rivalitet na svjetskoj sceni između dva velika projekta globalizacije, dva načina života u svijetu koji su smatrali jednom, cjelovitom zbiljom. Komunistički projekt globalizacije je izgubio – i to definitivno, čini mi se; kapitalistički projekt je pobijedio, za sada. Na mjestima kao što je bivša Jugoslavija, napose u Sarajevu, iz kojega dolaze neki autori, ta pobjeda je bila gorka. Komunistička ideologija je ustupila mjesto sve snažnijim vjerskim i nacionalnim ideologijama, autoritarne vlade su ostale (često uz iste političke aktere koji su preko noći doživjeli političko «obraćenje»), raširena korupcija u procesima tranzicije u slobodnotržišnu ekonomiju obogatila je nekolicinu, a osiromašila većinu. Povrh svega, regija je bila uvučena u trosmjerni rat između katoličkih Hrvata, muslimanskih Bošnjaka i pravoslavnih Srba, gdje su mnogi bili religiozni više zbog etničkog pripadanja no zbog uvjerenja. Milijuni izbjeglica, stotine tisuća mrtvih, mnoga etnički očišćena sela i gradovi – rječju, patnja je bila ogromna.

Poput Moltmanna, autori ove knjige suočeni su s pitanjem, «Gdje je Bog?» dok se svijet ruši. Poput Moltmanna, oni su uvjereni da je solidarnost sa žrtvama ključna i za to gdje je Bog dok ljudi pate i gdje bismo mi također trebali biti. Poput Moltmanna, oni vjeruju da se politika i religija – toliko usko povezane u toj regiji – moraju dovesti u pitanje i preoblikovati u svijetlu Božjega ulaska u vražje krugove smrti.

No, Teologija: silazak u vražje krugove smrti nije samo izvanredna počast plodnosti Moltmannove misli. Ona je samostalni doprinos životu u višestrukim sukobima današnjice, u globaliziranom svijetu obilježenom sukobljenim partikularnim univerzalizmima koji prečesto postaju nasilni.


Miroslav Volf, Sveučilište Yale

Predgovor knjizi Theology – Descent into the Vicious Circles of Death, autora Zorana Grozdanova, Branka Sekulića, Entonija Šeperića i Alena Kristića, uz sudjelovanje Jürgena Moltmanna, koju uskoro objavljuje američki Wipf&Stock