Zamisli svoje biće kao duboko jezero malene površine. Površina je svijest. Tamo je svjetlo, tamo se zbiva ono što zovemo mišljenjem. No taj dio jezera, koji tvori površinu, neusporedivo je manji. Možda je to najljepši i najzanimljiviji dio, jer se mijenja, obogaćuje. No čestice vode koje su na površini neprestano se izmjenjuju, izranjajući iz dubine, tonući s površine i ne prestaju strujanja, ujednačavanja, pomicanja, jer svaka čestica vode također želi jednom izbiti na površinu. Kao što je jezero načinjeno od vode, naše se ja ili naša duša (nebitne su riječi) sastoji od tisuća i milijuna čestica, od neprestano rastućih, sveđ promjenjivih dobara u obliku posjeda, uspomena i dojmova. Naša svijest vidi tek malenu površinu toga. Neusporedivo veći dio svoga sadržaja duša ne vidi. Bogatom i zdravom i za sreću sposobnom čini mi se ona duša u kojoj ne prestaju svježa strujanja i razmjena između duboke tame i male, svijetle površine.

Male radosti

Vješto mudrovanje o svemu i svačemu često uopće nije prava obrazovanost i iza sebe ne krije onoliko stvarnoga znanja koliko se čini. To je većinom svojevrsna društvena igra ili duhovni sport bez kojega se živi jednako dobro ili čak i bolje. A ono pravo obrazovanje, načitanost, poznavanje povijesti itd. koje ti nedostaje, možeš nadoknaditi bez ikakve žurbe i postupno, čitajući i razmišljajući uvijek samo o onim stvarima koje te doista ozbiljno zanimaju.

Premda sam veoma mnogo čitao, u mladosti sam vrlo često ostajao jednako zbunjen pred ljudima koji su tako samuvjereno i vješto znali govoriti o slikarima, glazbi, filozofiji, i tek sam postupno otkrivao da tu učenu igru ne treba shvaćati odveć ozbiljno... Kad mi netko, koga dobro i ne poznam, drži zadivljujuće govore o sasvim općim problemima, ja tad slušam i čekam hoće li nešto od toga i poslije u meni djelovati, no to se u pravilu ne dogodi. Ali kada čovjek govori o onome što doista voli i zna i dobro poznaje, kada seljak govori o blagu, obrtnik o svome poslu, umjetnik o svome osobnom načinu života i rada, tada uvijek slušam rado i u pravilu s korišću.

Iz neobjavljenog pisma sinu Martinu iz svibnja 1932.


Sav viši humor počinje time da vlastitu osobu više ne shvaćamo ozbiljno.

Stepski vuk


Da, našlo bi se mnogo povoda za očajavanje nad čovječanstvom, no kako očajavanje nije racionalan postupak, mi moramo izdržati i uvijek iznova pomoć tražiti u razumu, strpljenju, pa i u crnom humoru.

Iz neobjavljenog pisma iz kolovoza 1949.


Tko je imalo pametniji, protiv gluposti nema drugog oružja osim humora.

Iz neobjaljenog pisma iz srpnja 1950.

Od svih vrsta humora, onaj prisilni ipak je najljupkiji.

Svijet u knjizi


Iz knjige: Hermann Hesse, Misli, Zagrebačka naklada, Zagreb 2003.