REINCARNO

Beskrajna je ljubav, otimam
se sebi,
i tugu ne liječim:
Neka boli!

Neka raste… Želim
sve to – još samo ovaj život!

Drugi put
neka me kazni Bog
radošću nepomućenom
mirom u duši.

Ako je tada sretnem, o Bože,
neka bude sve isto!

ŠŠŠ

Tiho danas
pjesmu pjevam,
ljubavnu!

Suprotnu tuzi
historije naše,
zarasloj
u skrivenoj rani
gubitnika
kojeg sjećanje ne prolazi.

I ne priča se!

Već raste,
gomila se,
izmijenjeno
nepostojeće herojstvo
mene dezertera.

Tiho zato danas
pjesmu pjevam,
ljubavnu!

BESKONAČNO

Beskonačno je
mnogo lakše ne biti
voljen,
negoli obgrljen hodati
dolinom apatije.

Beskonačno je
mnogo lakše biti
zaboravljen,
negoli spašen ranjavati
dušu ljepote.

Beskonačno je
mnogo lakše biti i ne biti,
negoli umirati
ljubljen,
udaljen sobom.

„NE ZNAŠ TI NIŠTA“

Biti voljen,
zagrljen,
obgrljen,
utopljen, naučio sam…

Da život miriše na tebe,
naučio sam,
da mi srce pleše i tuguje,
naučio sam…

Na zvuk tvoga glasa,
naučio sam,
na blizinu tvoga daha,
naučio sam…

I ne bojim se zato
više – ni mraka
ni rata
ni mržnje zlih ljudi!

Niti puste samoće,
ne bojim se! – Jer si
me voljela, jednom
za dva života.

SVE SU PJESME LJUBAVNE

I o Bogu i o cvijetu,
sve su pjesme ljubavne.
I o djevojci i o bratu,
sve su pjesme ljubavne.
I o prijatelju i o prolazniku,
sve su pjesme ljubavne.
Jer ljubav je bol,
neprolazna
i kad se samo jednom desi.
Nezaboravna
i kad je vrijeme liječi.
Apsolutna
i kad je smrti predamo.

Đ.S.

Rekao bih Đ. S. da naslika
Malog princa i lisicu
kako gledaju zalazak sunca:

Već su koračali dugo…
Jedno prema drugom,
usklađenog daha.

Gledaju u pustinju,
opušteno, u daljini vide
buduće more.

ĐAVLI U MENI

Da imam nekog đavola u sebi,
jednom mi je rekao I.L.,
kako bi inače čitao ljude
iznutra, kao da si oni?
Prilično jednostavno:
ja jesam oni, bio sam
i bit ću još malo –
uplašen, gladan,
nesiguran, malen,
čekam da narastem.