#

More u planini

Prije knjige i pisma
i televizijske slike
kako su naši preci
zamišljali more?
Tko im je donio riječ:
toliko je more
da u njemu ima
planina većih od naših,
tajni zakopanih vodama tamnim
do kojih ne vodi ni jedan put,
gdje noću ne plešu vile
i ne čuje se njihovo kolo.
Jednom kad Zemlja
kao uprljano dijete
umije svoje lice
i mi ćemo biti more
i njegova tajna.


Raj za pse!

Kad smo odlazili
Žućko je ostao
svezan i žut


Sad ga više nema


Gara davila je kokoši:
Morala je otići
obješena i crna


Sad je više nema


Žutog Bobija poslije Gare
velikog i snažnog
ubio ga otrov za miševe


Sad ga više nema


Crni Bobi, udomljeni lutalica
Zubima me nježno držao za nogu
da ga ne ostavim


Imenitelj na odlasku

spuštaju se šume
jedu ljude
svoju djecu
rastu iz crvljivih utroba
korijenjem lome kosti
mahovinom pokriva se beton
sve gmiže, puže, diše i šušti
nestalo je ljudi


tko da se divi
buđenju života
da se pita
zašto jači žive
nema plača, smijeha
straha ni radosti
bezimeni svijet zaboravljen
nastavlja da živi


Bosanska vjera

Ni dženetske djevice
ni novo tijelo, uskrslo
neprepoznatljivo
nisu mjesto gdje počiva naša vjera
nego u grobu milih
koje nismo znali cjelivati
dok su molili trijeznih zagrljaja
Sad kad su preselili u sevdah
zakašnjelim srcem
ponavljamo priču,
mi ljubimo naknadno,
prekasno


Preobražaj

Polagano, neprimjetno
bezbolno odlazi moj Bog
što ću postati
kad me preuzme praznina
odu začuđenost i vještina
da hvalim mu posao
kojim je udesio da nađem tebe
i u tebi zadnju sličicu njega


Ferplej Bog

Bog je dobrodušno dijete
kojeg drugi zovu u igru
samo zato što jedini ima loptu
Šutnu li je preko ograde
njega šalju da je vrati
I nije im dosta što ga zadnjeg
biraju u ekipu
i što malen stoji na prevelikom golu,
još ga i okrive
za svaki razbijeni prozor
Džaba mu što prvi trči
da donese vode
i izvine se protivničkom igraču
kad njegovi polome mu noge
Obećavaju mu kad naraste
da će i on pucati po golu


Low battery

Kad je Stvoritelj napuštao svijet,
osim presvlake za vrući vikend,
češlja, higijene i jednoga peškira,
u kufer svoj stavio je novi smartfon
s 12-megapikselnom iSight kamerom,
cool aplikacijom za prepoznavanje lica
i baterijom koja u stanju mirovanja traje tisuću godina.
Već je isprobao telefon praveći selfije s Adamom i Evom:
prvo im je u kadar upala zmija
pa je čitavu stvar ponovio nekoliko puta.
Jedan klik kod stabla života – ta je ispala mutna,
kod druge i drveta spoznaje zaboravio je upaliti blic.
Poslije je s Mojsijevim štapom išlo lakše:
u kadar bi stao čitav Izraelski narod
ali mu se nisu u pozadini dopale piramide.
Kad je došao na red Isus
već mu se žurilo da ne zakasni;
u drugom svemiru, naime, pravili su planete
i stvarno je htio vidjeti još jednom
sintezu prvih aminokiselina.
Na odlasku je samo dobacio: evo vam moj broj
javite ako se što desi.
Zbog pozadinskog zračenja
od pet milijuna tristodvadestosam tisuća i sedmog velikog praska
nestalo je signala.
Dok je čekao između dva treptaja svoga oka
ultrabrzu bežičnu vezu
kažiprstom je skrolao na fotografije
i u tom tisućugodišnjem trenu
sjetio se da nije ponio punjač.
Pametni telefon zaboravnom Bogu se ugasio
i on se zabrinuo:
Što ako djeca budu zvala
a ja nisam online?